Poslovni broj: 2 Us I-1394/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja V. B. iz O., OIB: …, koga zastupa opunomoćenica A. B., odvjetnica iz O., protiv tuženika Hrvatske odvjetničke komore, Višeg disciplinskog suda, Zagreb, Koturaška 53, OIB: 97760500066, zastupanog po opunomoćeniku A. J., odvjetniku iz O., radi teže povrede dužnosti, 15. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje presude tuženika, broj: VDS-32/21 od 27. rujna 2021. i presude Hrvatske odvjetničke komore, Disciplinskog suda, broj: DS-144/17 od 19. studenog 2019.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. III Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn (tri tisuće sto dvadeset pet kuna) i to sve u roku od 60 dana, računajući od pravomoćnosti odluke o troškovima spora.
Obrazloženje
Osporavanom presudom tuženika, broj: VDS-32/21 od 27. rujna 2021., odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjske presude Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj: DS-144/17 od 19. studenog 2019. Prvostupanjskom presudom tužitelj je proglašen krivim da je nakon što ga je Hrvatska odvjetnička komora 19. travnja, 22. svibnja i 24. svibnja 2017. dopisima poslanim elektroničkom poštom s adrese … na adresu tužitelja … pozvala da dostavi važeće police osiguranja odvjetnika od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 11. prosinca 2014., isti dana 26. listopada 2017. dostavio policu osiguranja za razdoblje od 20. studenog 2013. do 20. studenog 2017., dok ostale police za tražena razdoblja nije dostavio pa da je time počinio težu povredu dužnosti prema tijelima Komore, opisanu u članku 96. stavku 1. točki 16. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (Narodne novine, broj: 115/2013.), zbog čega mu je temeljem članka 72 stavka 1. točke 2. Zakona
o
odvjetništvu
(Narodne
novine,
broj:
9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011) izrečena disciplinska mjera novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna što predstavlja protuvrijednost od 500 bodova Tarife i koju kaznu je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude u korist žiro-računa Hrvatske odvjetničke komore pobliže navedeno u izreci presude. Također je temeljem članka 122. stavka 3. Statuta tužitelj obvezan snositi troškove disciplinskog postupka u iznosu od 300,00 kuna što predstavlja protuvrijednost od 30 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude u korist žiro-računa Hrvatske odvjetničke komore pobliže navedenog u izreci prvostupanjske presude. Tužitelj u tužbi navodi kako nedostavljanje police osiguranja, a koja povreda je propisana odredbama članka 44. stavka 12. Zakona o odvjetništvu, ne predstavlja težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva te da ga se u konkretnom slučaju ne tereti za povredu iz članka 44. stavka 6. Zakona o odvjetništvu. Ističe kako nedostavljanje police nije propisano kao teža povreda niti Statutom Hrvatske odvjetničke komore pa tako ni člankom 96. stavkom 1. točkom 16. na koju se tuženik poziva. Obzirom da nedostavljanje police nije opisano kao teža povreda dužnosti i ugleda odvjetništva, već isključivo povreda obveze osiguranja, to proizlazi da je u provedenom postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo na njegovu štetu. Ističe i prigovor zastare u smislu članka 79. Zakona o odvjetništvu te članka 151. Statuta Hrvatske odvjetničke komore, a u svezi članka 44. Zakona o odvjetništvu. Pojašnjava kako se navedene police sklapaju godišnje te da je obveza dostave police nastupila za 2011. godinu u roku od 8 dana, odnosno od 9. siječnja 2011., a isto tako za 2012. nastupila je 9. siječnja 2012., dok je za 2013. nastupila 9. siječnja 2013. U skladu s navedenim, a smisleno članku 44. stavku 1., stavku 4. i stavku 6. Zakona o odvjetništvu relativna zastara za pokretanje disciplinskog postupka zbog povrede obveze osiguranja nastupila je protekom četiri godine, odnosno računajući od 9. siječnja 2013., nastupila je 9. siječnja 2017. Isto tako od 9. siječnja 2013. pa do dana dostave prvostupanjske presude tužitelju, a to je 4. svibnja 2021., nastupila je i apsolutna zastara, jer je proteklo 8 godina. Stoga je trebalo odbiti optužbu zbog nastupa zastare. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje prvostupanjske i drugostupanjske presude, uz naknadu troškova spora te vraćanje iznosa novčane kazne i troškova.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nedostavljanje police osiguranja predstavlja težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva te se poziva na odredbe članka 44. stavka 6. i stavka 12. Zakona o odvjetništvu. U pogledu istaknutog prigovora zastare navodi kako je vrijeme počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva travanj i svibanj 2017. pa prema članku 79. stavku 1. Zakona o odvjetništvu nije nastupila relativna zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka, kao ni apsolutna zastara u smislu članka 79. stavka 4. Zakona o odvjetništvu, obzirom da nije proteklo više od 8 godina od dana donošenja drugostupanjske presude. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
Sud je u ovom sporu održao raspravu 8. veljače 2022. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
Tijekom rasprave opunomoćenica tužitelja izjavila je da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste te nadalje navodi kako u konkretnom slučaju nije riječ o težoj povredi dužnosti i ugleda odvjetništva obzirom su iste taksativno naznačene i pobrojane odredbom članka 96. stavak 1. točka 16. Statuta Hrvatske odvjetničke komore, slijedom čega je razvidno kako je u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom se isključivo može raditi o lakšoj povredi dužnosti i ugleda odvjetništva te stoga uzimajući u obzir kako disciplinski progon za lakše povrede dužnosti i ugleda odvjetništva zastarijeva nakon 4 godine razvidno je kako je istaknuti prigovor zastare u potpunosti osnovan. Nadalje, u odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu kako se vrijeme počinjenja predmetne povrede dužnosti i ugleda odvjetništva neovisno o tome presumira li se ista težom ili lakšom ima smatrati vremenski period travanj odnosno svibanj 2017. ističemo kako su predmetni navodi u potpunosti neosnovani te da u konkretnom slučaju predmetna povreda nastupa protekom roka od 8 dana od propuštanja dostave pojedinih polica osiguranja odnosno 2012., 2013., 2014. i tako nadalje. Stoga predlaže poništavanje prvostupanjske i drugostupanjske odluke, uz naknadu troškova upravnog spora s osnove sastava tužbe i zastupanja na raspravi u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn. Opunomoćenik tuženika izjavio je da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga te dodao kako svako nepostupanje odvjetnika na traženja Odvjetničke komore, a koja su utemeljena na Zakonu, kao što je u konkretnom slučaju višekratni poziv tužitelju za dostavu traženih polica osiguranja, a koje police je bio dužan dostaviti sukladno odredbi članka 44. Zakona o odvjetništvu, posljedično predstavlja težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva, a u konkretnom slučaju težu povredu iz članka 96. točke 16. Statuta Hrvatske odvjetničke komore. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova upravnog spora s osnove zastupanja na raspravi, u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn.
Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, kako nije sporno da je optužnicom broj DT 381/17 od 20. prosinca 2017. disciplinski tužitelj Hrvatske odvjetničke komore optužio tužitelja radi disciplinske povrede činjenično i pravno pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude od 19. studenog 2019. Među strankama nije sporno, da je tuženik dopisima od 19. travnja 2017., 22. svibnja 2017. i 24. svibnja 2017. poslanima elektroničkom poštom sa adrese tuženika na adresu tužitelja pozvao tužitelja da dostavi važeće police osiguranja odvjetnika od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 11. prosinca 2014. te da je tužitelj dostavio dana 26. listopada 2017. policu osiguranja za razdoblje od 20. studenog 2013. do 20. studenog 2014., dok ostale police za zatražena razdoblja nije dostavio. Obzirom na navedeno, to je vidljivo da tužitelj nije dostavio tražene police sukladno članku 44. stavku 4. Zakona o odvjetništvu te sam dostavio navedene police po njihovom sklapanju ili produžetku tuženiku i da tužitelj po primitku zaprimljenih dopisa putem maila, prema članku 44. stavku 12. Zakona o odvjetništvu, nije dostavio važeće police osiguranja za tražena razdoblja, već je dostavio policu osiguranja za razdoblje od 20. studenog 2013. do 20. studenog 2014.
Nije sporno da je prvostupanjskom presudom istome izrečena disciplinska mjera novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna kao protuvrijednost od 500 bodova, dok je povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjske presude, tuženik istu odbio kao neosnovanu.
Odredbom članka 79. stavka 1. Zakona o odvjetništvu propisano je da pokretanjem i vođenjem disciplinskog postupka za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva nastupa zastara nakon četiri godine, a za lakše povrede nakon dvije godine od dana izvršene povrede, dok je odredbom stavka 4. članka 79. Zakona o odvjetništvu propisano da zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka nastupa u svakom slučaju kad protekne dvostruko vremena koliko je određeno stavkom 1. ovog članka
Odredbom članka 44. stavka 12. Zakona o odvjetništvu propisano je da na zahtjev Hrvatske odvjetničke komore u roku od 15 dana od primitka poziva, odvjetnik je dužan dostaviti policu osiguranja za to vremensko razdoblje kao dokaz da je u tom vremenskom razdoblju bio osiguran od odgovornosti za štetu koju bi obavljanjem odvjetništva mogao počiniti trećima.
Odredbom članka 96. stavka 1. točke 16. Statuta Hrvatske odvjetničke komore propisano je da teža povreda dužnosti i ugleda odvjetništva postoji ako odvjetnik teže povrijedi svoje dužnosti u tijelima Komore ili prema Komori.
Imajući u vidu da je tužitelj teže povrijedio svoje dužnosti prema tijelima Komore, jer nije sukladno članku 44. stavak 4. Zakona o odvjetništvu u roku od osam dana od dana sklapanja police osiguranja ili nastale promjene tijekom osiguranja, dostavio tuženiku policu osiguranja za traženo razdoblje, već je policu osiguranja dostavio tuženiku po primitku dopisa upućenih mu od strane tuženika putem maila od 19. travnja 2017., 22. svibnja 2017. i 24. svibnja 2017., ali samo za razdoblje od 20. studenog 2013. do 20. studenog 2014., odnosno protivno traženju tuženika u smislu članka 44. stavka 12. Zakona o odvjetništvu, po mišljenju ovog suda, tužitelj je počinio djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret i sukladno članku 121. stavka 2. točke 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore, pravilno oglašen krivim za disciplinsko djelo činjenično i pravno pobliže opisanom u članku 96. stavka 1. točke 16. Statuta Hrvatske odvjetničke komore.
Također, po mišljenju ovoga suda nije nastupila zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka, jer je tužitelj bio dužan ne samo sukladno članku 44. stavku 4. Zakona o odvjetništvu dostaviti tuženiku sklopljenu važeću policu o osiguranju od odgovornosti za štetu koju bi mogla počiniti trećima obavljanjem odvjetništva, već je i sukladno članku 44. stavku 12. Zakona o odvjetništvu na zahtjev Hrvatske odvjetničke komore bio dužan u roku od 15 dana od dana primitka poziva dostaviti važeću policu osiguranja za gore navedeno vremensko razdoblje, kao dokaz da je u tom vremenskom razdoblju bio osiguran od odgovornosti za štetu koju bi obavljanjem odvjetništva mogao počiniti trećima, a nužnost dostavljanja podataka Hrvatskoj odvjetničkoj komori o osiguranju odvjetnika za štetu koju bi odvjetnici obavljanjem odvjetništva mogli počiniti trećima propisana je Zakonom o odvjetništvu radi zaštite interesa stranaka te je Hrvatska odvjetnička komora radi ostvarenja tog cilja, kao regulator profesije dužna kontrolirati jesu li odvjetnici osigurani za štetu koju bi obavljanjem odvjetništva mogli počiniti trećima i u tom pravcu od odvjetnika tražiti dostavu police osiguranja kao dokaz o osiguranju.
Kako tužitelj na dopise upućene mu putem maila od strane tuženika od 19. travnja 2017., 22. svibnja 2017. i 24. svibnja 2017. nije dostavio važeću policu osiguranja odvjetnika od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva za traženo razdoblje, već je dostavio policu za dio razdoblja, kako je to gore utvrđeno i obrazloženo, to u konkretnom slučaju nije nastupila zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka, jer od zaprimljenih dopisa putem maila 2017. do pokretanja postupka (11. listopada 2017.), odnosno podizanja optužnice (20. prosinca 2017.) nije nastupila relativna zastara pokretanja disciplinskog postupka. Isto tako, kako je navedeni disciplinski postupak okončan pobijanom presudom tuženika koja je donijeta 27. rujna 2021., to je vidljivo da je i samo vođenje disciplinskog postupka provedeno u okviru zastarnog roka u smislu odredbe članka 79. stavka 1. i stavka 4. Zakona o odvjetništvu.
Slijedom navedenog, prigovori tužitelja nisu osnovani te je ocjena suda da su u provedenom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđene sve odlučne činjenice na koje je tuženik pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo pa je stoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u točki I izreke ove presude prema odredbi članka 57. stavak 1. ZUS.
Obzirom da je tužitelj izgubio predmetni upravni spor, u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, isti ne ostvaruje pravo na naknadu troškova upravnog spora pa je stoga i sud donio odluku kao u točki II izreke presude.
Međutim, po toj osnovi, tuženiku je, budući da je isti uspio u sporu, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška sa rasprave održane 8. veljače 2022., priznat trošak za zastupanje na raspravi (Tbr. 23/2. Tarife) u iznosu od 2.500,00 kn, uz pripadajući PDV, odnosno ukupno priznati trošak iznosi 3.125,00 kn. Stoga je u odnosu na troškove spora koje je zatražio tuženik odlučeno kao pod točkom III izreke presude. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku, 15. veljače 2022.
Sudac
Berislav Babić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
