Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-852/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda, Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz V., OIB: …, zastupan po punomoćnici S. I., odvjetnici u R., protiv 1. tuženika P. Z. iz K., OIB … i 2. tužene B. Z. iz R., OIB …, oboje zastupani po punomoćnici I. Ž. Š., odvjetnici u Z., radi smetanja posjeda odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-153/2018-46 od 29. srpnja 2021., dana 15. veljače 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-153/2018-46 od 29. srpnja 2020. u cijelosti.

II. Odbijaju se tužitelj i tuženici sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da su tuženik P. Z., OIB: … i tuženica B. Z., OIB: … smetali tužitelja S. C., OIB: …, u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja u kući sagrađenoj na nekretnini k.č. 3483 k.o. K. koja se nalazi na adresi K. i to dijela u kojem se nalazi zajednički ulazni hodnik u koji se ulazi kroz glavna ulazna vrata te kuće, na način da su točno neutvrđenog dana, što je tužitelj saznao 23.11.2018.godine, oduzeli suposjed tog dijela prizemlja tako što su promijenili brave na glavnim ulaznim vratima i odbili tužitelju predati ključeve od novih brava.

2. Nalaže se tuženiku P. Z., OIB: … i tuženici B. Z., OIB: … da uspostave ranije posjedovno stanje, na način da vrate tužitelju oduzeti suposjed zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja u kući sagrađenoj na nekretnini k.č. 3483 k.o. K. koja se nalazi na adresi K. u koji se ulazi kroz zajednička glavna ulazna vrata te kuće, te predaju tužitelju ključeve od novih brava na glavnim zajedničkim ulaznim vratima predmetne kuće, u roku od 3 dana, te se ovlašćuje tužitelj da sam ili po drugom izvođaču, te po potrebi i uz pomoć sudskog ovršitelja, uspostavi prijašnje stanje na trošak i opasnost tuženika.

3. Zabranjuje se tuženiku P. Z., OIB: … i tuženici B. Z., OIB: … svako takvo i slično buduće smetanje tužitelja S. C., OIB: … u suposjedu zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja u kući sagrađenoj na nekretnini k.č. 3483 k.o. K. koja se nalazi na adresi K. i to dijela u kojem se nalazi zajednički ulazni hodnik u koji se ulazi kroz zajednička glavna ulazna vrata predmetne kuće.

4. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku tužitelja od 23. travnja 2020.

5. Odbacuje se tužba tužitelja S. C. s tužbenim zahtjevom koja glasi:

"1.2. Nadalje, utvrđuje se da su tuženici potom dana 16.11.2019. godine, dana 20.11.2019.godine i 22.11.2019. g ponovo smetali tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja u kući sagrađenoj na nekretnini k.č. 3483 k.o. K. koja se nalazi na adresi K. i to dijela u kojem se nalazi zajednički ulazni hodnik u koji se ulazi kroz zajednička glavna ulazna vrata te kuće, na način da su dana 16.11.2019. godine, dana 20.11.2019. godine i 22.11.2019. g, smetali suposjed tog dijela prizemlja tako što su ostavili s unutrašnje strane ključ u bravi na glavnim ulaznim vratima u kuću što je onemogućilo otključavanje ključem s vanjske strane te slobodan i nesmetani ulazak u zajednički ulazni hodnik kuće i pristup do elektro ormarića tužitelja s osiguračima.

2.2. Nalaže se tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje i da trpe slobodno i nesmetano suposjedovanje i sukorištenje zajedničkog ulaznog hodnika u kuću po tužitelju kojim isti ostvaruje svoj suposjed i to slobodnim i nesmetanim otključavanjem, ulaskom te izlaskom i zaključavanjem zajedničkih glavnih ulaznih vrata zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja predmetne kuće sagrađene na nekretnini k.č. 3483 k.o. K. koja se nalazi na adresi K., te im se nalaže da trpe slobodan i nesmetan suposjed tužitelja na zajedničkom ulaznom hodniku kao i da ne ostavljaju ključeve u bravama zajedničkih glavnih ulaznih vrata predmetne nekretnine s unutarnje strane, kao niti bilo koje druge predmete koji onemogućavaju tužitelju slobodno i nesmetano otključavanje i ulazak te izlazak i zaključavanje zajedničkih glavnih ulaznih vrata zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja predmetne kuće sagrađene na nekretnini k.č. 3483 k.o. K. koja se nalazi na adresi K., te se ovlašćuje tužitelj da sam ili po drugom izvođaču, te po potrebi i uz pomoć sudskog ovršitelja, odmah uspostavi prijašnje stanje na trošak i opasnost tuženika.

3.2. Zabranjuje se tuženicima da ostavljaju ključ u bravi ulaznih vrata s unutarnje strane kao i bilo koje druge predmete te da na bilo koji drugi način smetaju tužitelja u suposjedu dijela zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja u kući sagrađene na nekretnini k.č. 3483 k.o. K. koja se nalazi na adresi K. i to dijela u kojem se nalazi zajednički ulazni hodnik u koji se ulazi kroz zajednička glavna ulazna vrata predmetne kuće. "

6. Nalaže se tuženiku P. Z., OIB: … i tuženici B. Z., OIB: … da naknade tužitelju S. C., OIB: …, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.072,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate prema stopi za svako polugodište koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žale se tužitelj i tuženici.

2.1. Tužitelj se žali protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom 5. izreke kojim se odbacije njegova tužba. Žali se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupnjski sud usvoji njegove žalbene navode, te ukine pobijani dio rješenja pod točkom 5. izreke i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da drugostupanjski sud sam preinači dio rješenja u tom dijelu i tužitelju pruži sudsku zaštitu na način kako je to predloženo u preinačenim tužbenim zahtjevima od 13. prosinca 2019. odnosno 23. travnja 2020., sve to uz naknadu troškova žalbenog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate prema stopi za svako polugodište koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Ujedno tužitelj potražuje žalbeni trošak i to na ime sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 400,00 kuna, te za sastav žalbe u iznosu od 750,00 kuna uključujući i PDV.

2.2. Tuženici se žale protiv usvojenog dijela rješenja pod točkama 1., 2., 3. i 4. izreke i to zbog promašene pasivne legitimacije u odnosu na prvotuženika, zbog prekluzije za podnošenje tužbe, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlažu da drugostupanjski sud uvaži njihovu žalbu, da prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev ili podredno da isto u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu tužitelja odgovorili su tuženici, a na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj.

3.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika, te predlaže da se njihova žalba odbije kao neosnovana i naloži tuženicima da tužitelju naknade trošak odgovora na žalbu u iznosu od 750.00 kuna uključujući i trošak PDV-a.

3.2. Tuženici u odgovoru na žalbu tužitelja osporavaju osnovanost žalbenih navoda, s time da u odgovoru ističu da tužitelj zloupotrebljava svoje pravo, te pokušava doći do dijela stana u vlasništvu prvotuženika, što je protivno svim pozitivnim propisima, a može uzrokovati i daljnje sporove, kao i sukobe između stranaka, što je protivno svim propisima, da treća osoba, tj. tužitelj ulazi i ima ključeve od ulaznih vrata u stan u vlasništvu prvotuženika, a nema nikakvih stvarnih prava na nekretnini prvotuženika.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje se pozivaju tužitelj i tuženici.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, posebno nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati budući je izreka rješenja sukladna razlozima i sadržaja spisa, dani razlozi nisu nejasni i proturiječni, već utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Također nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja i tuženika u kojima ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženicima za pružanje posjedovne zaštite radi čina smetanja zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja u kući sagrađenoj na nekretnini k.č. 3483, k.o. K., koja se nalazi na adresi K. i to dijela u kojemu se nalazi zajednički ulazni hodnik u koji se ulazi kroz glavna ulazna vrata kuće, na način da su točno neutvrđenog dana, što je tužitelj saznao 23. studenoga 2018., oduzeli suposjed tog dijela prizemlja tako što su promijenili brave na glavnim ulaznim vratima i odbili tužitelju predati ključeve od novih brava, zatim da su tuženici dana 16. studenoga 2019., dana 20. studenoga 2019. i 22. studenoga 2019. ponovno smetali tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja u kući sagrađenoj na k.č. 3483, k.o. K., koja se nalazi na adresi K. i to dijela u kojem se nalazi zajednički ulazni hodnik u koji se ulazi kroz zajednička glavna ulazna vrata kuće, na način da su dana 16. studenoga 2019., dana 20. studenog 2019. i 22. studenoga 2019. smetali suposjed tog dijela prizemlja tako što su ostavili s unutrašnje strane ključ u bravi na glavnim ulaznim vratima u kuću, što je onemogućilo otključavanje ključem s vanjske strane, te slobodan i nesmetan ulazak u zajednički ulazni hodnik kuće i pristup do elektro ormarića tužitelja s osiguračima.

9. Činjenično stanje u odnosu na predmet spora pravilno je utvrđeno. Ocjenu, dokaza kako ih je proveo prvostupanjski sud, žalbeni navodi kako tužitelja, tako i tuženika nisu doveli u pitanje, pa i ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda.

10. Prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće bitne činjenice:

- da je tužitelj zajedno sa tuženicima u suposjedu zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja kuće sagrađene na k.č. br. 3483, k.o. K., koja se nalazi na adresi K.,

- da je taj tužiteljev posjed bio miran i od nikog neometan sve do dana kada je tužitelj 23. studenoga 2018. saznao da ne može pristupiti zajedničkom ulaznom hodniku u dijelu prizemlja navedene kuće koja je u suvlasništvu stranaka (realno podijeljena na način da je stan na prvom katu u vlasništvu 1. tuženika, a atelje u prizemlju u vlasništvu tužitelja), budući da su promijenjene brave na glavnim ulaznim vratima,

- da je tužitelj bio u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja kuće na adresi K., proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka S. i M. C., I. Š., E. i S. R. koji nisu u srodstvu sa parničnim strankama, niti su u trenutku njihovog saslušanja bili u bilo kakvom srodstvu sa tuženima,

- da su ovi svjedoci suglasno iskazali da je tužitelj ključevima koje je posjedovao mogao neometano ući u zajednički ulazni hodnik u dijelu prizemlja navedene kuće i doći do elektro-ormarića sa osiguračima i elektrosklopkom, te brojilom za tužiteljev poseban dio nekretnine, atelje / apartman u prizemlju i konobu,

- da iz iskaza svjedoka E. i S. R., te njihovih pisanih izjava iz srpnja 2017. jasno proizlazi da je tužitelj posjedovao ključeve od glavnih ulaznih vrata da bi mogao neometano ući u zajednički ulazni hodnik kroz glavna ulazna vrata navedene nekretnine i očitati struju, te eventualno promijeniti osigurač ukoliko bi postojala potreba za tim,

- da su ovi svjedoci također potvrdili da su u ljeto 2017. dobili ključeve od tužitelja od tih glavnih ulaznih vrata kako bi mogli kroz ulazni hodnik kuće na adresi …, potom stepenicama popeti se na podest, te na desno ući u stan na prvom katu, koji stan je njihovo vlasništvo i za korist kojeg stana je upisano pravo služnosti prolaza pješice navedenim hodnikom i stepenicama za korist k.č. br. 3482, k.o. K., koje su oni vlasnici,

- da su tuženici tužitelju krajem 2016. predali ključeve od brave na ulaznim vratima kuće i od tada pa sve do 23. studenoga 2018. tužitelj je bio u mirnom i faktičnom suposjedu zajedničkog ulaznog hodnika u dijelu prizemlja navedene kuće,

- da je promjenom brave za koju je tužitelj saznao 23. studenoga 2018., a što nesporno proizlazi iz zapisnika o intervenciji policije od navedenog dana onemogućen u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti jer su tuženici kao suposjednici zajedničkog ulaznog hodnika u prizemlju, promijenili bravu na glavnim ulaznim vratima, time da tužitelju nisu dali primjerak ključa, a vrata su ostavili zaključana, pa tužitelj 23. studenoga 2018. nije mogao ući u zajednički hodnik i provjeriti stanje na brojilu, te uključiti struju za svoj poseban dio nekretnine.

11. Polazeći od ovako utvrđeno činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno suprotno žalbenim navodima tuženika primjenom odredbe članka 24. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.– dalje: ZV), utvrdio i zaključio da je tužitelj smetan u suposjedu hodnika u prizemlju na način da mu je isti oduzet mijenjanjem brave glavnih ulaznih vrata nekretnine u suvlasništvu stranaka, te je time bitno ograničenu suposjedu jer nije mogao pristupiti elektro ormariću, očitati brojilo, promijeniti osigurač, isključit/uključiti dotok električne energije i sl. za svoj zasebni dio nekretnine.

12. Pri tome prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba članka 24. stavak 1. ZV-a, kojom je propisano da je suposjedniku dopušteno štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja drugog suposjednika ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda, odnosno bitno ograničili način izvršavanja faktične vlasti, a što su tuženici nesporno učinili. Dakle, ovdje se ne treba raspravljati primjenom odredbe članka 24. stavak 2. ZV-a, o međusobnom pravnom odnosu stranaka, odnosno tko i na koji način unutar kuće ima pravo na posjed - suposjed pojedinih dijelova unutar nekretnine, slijedom čega tužitelj po tvrdnji tuženika ne bi bio ovlašten zahtijevati zaštitu svog suposjeda. Naime, posjed, a isto tako i suposjed je činjenica a ne pravo. Posjed/suposjed je faktično stanje zaštićeno pravom.

13. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud nakon utvrđenja i ocjene odlučnih činjenica i okolnosti, koje žalbenom tuženika nisu dovedene u dvojbu utvrdio i zaključio da je tužitelj smetan u suposjedu hodnika u prizemlju na način da mu je isti oduzet mijenjanjem brave glavnih ulaznih vrata nekretnine u suvlasništvu stranaka na naprijed opisani način, te je pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno odredbe članka 24. stavak 1. ZV-a, tužitelju pružio posjedovnu zaštitu. Pri tome sud je pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije prvotuženika, navodeći da je prvotuženik pasivno legitimiran iz razloga što je smetanje posjeda od strane drugotužene učinjeno u korist prvotuženika, kao drugog suvlasnika predmetne nekretnine, a svoje obrazloženje sud je potkrijepio pravilnom analizom i ocjenom provedenih dokaza. Naime, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je i smetanje suposjeda učinjeno u korist prvotuženika, budući to proizlazi ne samo iz činjenice da je prvotuženik suvlasnik sporne nekretnine, već i iz samih iskaza prvotuženika i drugotužene. Tako iz njihovih iskaza proizlazi da prvotuženi nikada nije naložio majci i drugotuženoj da tužitelju preda ključeve promijenjene brave, a za koju drugotužena navodi da je u dogovoru sa sinom i prvotuženikom kupila i promijenila bravu.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud pogrešno odbio prigovor prekluzije u odnosu na usvojeni dio tužbenog zahtjeva potrebno je odgovoriti da su tuženici navedeni prigovor prvi put iznijeli podneskom od 14. veljače 2020., odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na pripremnom ročištu održanom 10. svibnja 2019., a isti su prigovor bez svoje krivnje mogli iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, pa ga stoga sud pravilno pozivom na odredbu članka 199. stavak 3. ZPP-a, nije mogao uzeti u obzir, tim više što tuženici nisu tijekom postupka, a kao niti sada u žalbi obrazložili zbog čega tu činjenicu nisu mogli iznijeti bez svoje krivnje tijekom postupka.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima ističu da predmet posjedovne zaštite nije zajednički ulazni hodnik nisu osnovani budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se posjedovna zaštita korištenja energije, vode, plina i slično ostvaruje kroz zaštitu posjeda stvari u funkciji kojoj služi na primjer kuća, stan, poslovne prostorije i slično. Naime, prema stanju spisa tužitelj u ovom sporu traži suposjedovnu zaštitu zajedničkog ulaznog hodnika u kojem se nalazi razvodna kutija do koje se ne može doći osim kroz zajednički ulazni hodnik, slijedom čega proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije preširoko postavljen kako to tvrde tuženici.

16. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika da tužitelj nije isključen iz svog posjeda potrebno je odgovoriti da iz rezultata postupka proizlazi da nije sporna činjenica da je tužitelj imao ključ od glavnih ulaznih vrata kroz koja je ulazio u ulazni hodnik, a nakon što je drugotužena promijenila bravu tužitelj više nije mogao ući u taj hodnik. Prema tome sasvim je evidentno da je tužitelj naprijed navedenim činom smetanja bio isključen od dotadašnjeg suposjeda, odnosno da mu je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, pa je stoga isti ovlašten štiti svoj suposjed u smislu odredbe članka 24. stavak 1. ZV-a.

17. U pogledu žalbenih navoda tuženika o izmicanju elektro ormarića, te dostavu fotografija korespodencije s HEP-om potrebno je istaknuti da se u žalbi u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a, ne mogu iznositi nove činjenice, a niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.

18. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitetelja u kojima osporava prvostupanjsko rješenje pod točkom 5. izreke kojim je odbačena tužba tužitelja u dijelu u kojemu tužitelj traži posjedovnu zaštitu u odnosu na čin smetanja posjeda koji se prema tvrdnjama tužitelja dogodio 16. studenoga 2019., 20. studenoga 2019. i 22. studenoga 2019., budući je sud u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev od 23. travnja 2020. gdje tužitelj pored glavnog tužbenog zahtjeva proširuje tužbu na naprijed navedene nove čine smetanja posjeda na način da je tužitelj smetan ponovno u mirnom i faktičnom posjedu zajedničkog ulaznog hodnika, a nakon što je donesena privremena mjera od strane prvostupanjskog suda 24. srpnja 2019. i nakon što su tuženi predali ključ po privremenoj mjeri 26. srpnja 2019., da su ponovno smetali tužitelja na način što su s unutarnje strane ostavljali ključ u bravi na glavnim ulaznim vratima i onemogućili otključavanje ključem s vanjske strane, pravilno utvrdio da je prigovor prekluzije osnovan.

19. Nije sporno da je tužitelj u podnesku od 23. travnja 2020. kojim je preinačio tužbeni zahtjev novim činima smetanja posjeda i koju preinaku je sud dopustio, sam tužitelj naveo da je za te nove čine saznao upravo 16. studenoga, 20. studenoga i 22. studenoga 2019., a preinačeni tužbeni zahtjev postavio je tek 23. travnja 2020. to jest po proteku roka od 30 dana od dana kada je saznao za čin smetanja suposjeda i počinitelja. Pri tom se tužitelj pozvao na odredbu članka 190. stavak 2. ZPP-a, te je istakao da bez svoje krivnje preinačuje tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, s time da je ustrajao pri svom tužbenom zahtjevu od 23. travnja 2020. kada je došlo do ponovne preinake tužbenog zahtjeva koja preinaka je dopuštena rješenjem prvostupanjskog suda, a u odnosu na podnesak od 13. prosinca 2019. gdje tužitelj prvi put spominje nove čine smetanja posjeda, odnosno suposjeda od 16., 20. i 22. studenoga 2019., te vrši preinaku tužbenog zahtjeva, s time da je ovdje potrebno naglasiti da tužitelj nije ustrajao kod istog već je ostao kod tužbenog zahtjeva od 23. travnja 2020. pa je u odnosu na isti prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio i zaključio da je u tom dijelu osnovan prigovor prekluzije.

20. Pored naprijed navedenog ovdje je potrebno posebno istaknuti da tužitelj u tijeku trajanja dokaznog postupka nije predložio, niti su provedeni dokazi temeljem kojih bi se utvrdilo da bi tuženi dana 16. studenoga 2019., 20. studenoga 2019. i 22. studenoga 2019. smetali tužitelja u posjedu električnog brojila. Naime, na ročištu održanom dana 26. lipnja 2020. punomoćnica tužitelja je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je predložila zaključenje rasprave i usvajanje tužbenog zahtjeva istaknutog u podnesku od 23. travnja 2020., a iz čega se također može zaključiti da su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je njegov tužbeni zahtjev postavljen u roku od 30 dana. Dakle, nema nikakvog spora da je tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 23. travnja 2020. u prekluziji, budući je protekao rok od 30 dana u kojemu se taj i takav zahtjev mogao postaviti.

21. Slijedom svega navedenog proizlazi da je činjenično stanje u odnosu na predmet spora pravilno i potpuno utvrđeno, kako u usvojenom dijelu, tako i u dijelu kojim je odbačena tužba tužitelja, te žalbeni navodi tužitelja i tuženika ničim nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja u bilo kojem segmentu.

22. Pravilna je odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 3. i članka 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15. – dalje: Odvjetnička tarifa).

23. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsko rješenje potvrditi u cijelosti.

24. Tužitelju i tuženicima nije dosuđen žalbeni trošak jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

25. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer taj trošak nije bio potreban ni nužan za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću 15. veljače 2022.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić, v.r.