REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3730/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz R., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici Z. K. i D. D., odvjetnici u B., protiv tuženice H. d.d., Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici Ž. O. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. & partneri d.o.o. u Z., radi naknade štete, postupajući po prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž- 2263/2019-9 od 4. ožujka 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Pn-6/2019-7 od 29. ožujka 2019., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2263/2019-9 od 4. ožujka 2021. radi pravnih pitanja koje glase:
„1. Treba li pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete i naknade za trajnu tuđu pomoć i njegu (rentu) uzeti u obzir i iznose koje tužitelj ostvaruje ili bi mogao ostvarivati temeljem propisa o socijalnoj skrbi, zdravstvenom, mirovinskom i invalidskom osiguranju od Centra za socijalnu skrb, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ili Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pa kad tužitelj ostvaruje takvu naknadu ili bi imao pravo na istu, je li potrebno utvrditi postoji li razlika stvarne štete i naknade koju ostvaruje po jednoj ili više navedenih osnova? Treba li tužitelja odbiti s njegovim zahtjevom za naknadom štete s naslova trajne tuđe pomoći njege (renta) i naknade neimovinske štete ako je iznos novčane naknade koju prima temeljem propisa o socijalnoj skrbi, zdravstvenom, mirovinskom i invalidskom osiguranju veći od stvarne štete, odnosno usvojiti njegov zahtjev za razliku ako je stvarna šteta veća od naknade koju ostvaruje ili bi mogao ostvarivati?
2. Kada se tužbom zahtijeva naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete za trajnu tuđu pomoć i njegu (rentu), a oštećena osoba ne prima naknade temeljem propisa o socijalnoj skrbi, zdravstvenom, mirovinskom i invalidskom osiguranju ili odbija pokrenuti postupak kod nadležnih tijela radi ostvarivanja prava i naknada po tim osnovama je li sud dužan kao o prethodnom pitanju sam utvrditi postoji li pravo oštećene osobe na naknadu po gore navedenim osnovama te ukoliko postoji, u kojoj visini joj pripada ova naknada?
3. Uračunavaju li se novčana primanja s osnova osobne invalidnine u novčanu naknadu neimovinske štete na način da se pri odmjeravanju iznosa naknade činjenica ostvarivanja iste samo uzima u obzir ili je potrebno utvrditi točne iznose isplaćene s osnova osobne invalidnine ili eventualni kapitalizirani iznos invalidnine te tako utvrđene iznose oduzeti od iznosa pravične novčane naknadu s osnove neimovinske štete?“
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2263/2019-9 od 4. ožujka 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Pn-6/2019-7 od 29. ožujka 2019.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama broj: Rev- 1109/06 od 11. siječnja 2007., Revx-186/2011 od 16. studenog 2016., Rev- 1458/2016 od 2. travnja 2019., Rev-420/02 od 26. ožujka 2002., Rev-3258/2015 od 12. rujna 2018., Revx-791/2014 od 5. ožujka 2019. te Revx-893/2015 od 23. srpnja 2019., kao i odlukama Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj:Gž-2917/2016 od 26. rujna 2017. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-3768/08 od 19. prosinca 2008.
4. U pobijanoj odluci drugostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da se osobna invalidnina uračunava u novčanu naknadu za pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti s time da se ista ne oduzima nominalno od utvrđene pravično novčane naknade već se samo uzima u obzir činjenica ostvarivanja te naknade. Pogrešnim sud u pobijanoj odluci smatra i zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica nema pravo na rentu u vidu tuđe pomoći i njege i ubuduće tj. od 27. rujna 2015. na dalje zato što je ostvarila pravo na osobnu invalidninu, a od 13. srpnja 2016. i na invalidsku mirovinu jer navedeno ne utječe na njezino pravo ostvarivanja naknade štete za tuđu pomoć od strane tuženika kao osiguravatelja.
5. Suprotno tome, u odluci revizijskog suda broj: Rev-1109/06 od 11. siječnja 2007. (i drugima) je navedeno da je „u pravu revident kada prigovara visini dosuđene naknade kako za tuđu pomoć i njegu tako i za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i to iz razloga što se primanja na osnovu zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja uračunavaju u odgovarajuće vrste štete tako da se šteta koju trpi osigurana osoba sastoji od razlike između ukupne štete i onoga što oštećenik prima po jednoj ili po više navedenih osnova. Ako oštećenik ne prima te vrste naknada ili odbija pokrenuti postupak kod nadležnih tijela radi ostvarivanja naknada po tim osnovama, u tom slučaju sud je dužan kao o prethodnom pitanju sam utvrditi pravo oštećenika na naknadu za tjelesno oštećenje i taj iznos odbiti od utvrđene ukupne svote naknade te oštećenoj osobi, u ovom slučaju tužiteljici, dosuditi razliku između ukupne štete i onoga iznosa koji bi tužiteljica mogla ostvariti prema propisima o socijalnom osiguranju.“ Nadalje, u odluci revizijskog suda broj:
Revx-893/15 od 23. srpnja 2019. zauzeto je i sljedeće pravno shvaćanje: „Od navedenog iznosa na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti potrebno je oduzeti iznose koje je tužitelj primio na osnovi osobne invalidnine“.
6. Slijedom navedenog ispunjene su pretpostavke iz članka 385. a. stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 385. a stavka 1. podstavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 387. stavkom 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
