REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 98/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. P. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u R., protiv 1. tuženika M. P. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. G., odvjetnica u R. i 2. tuženice V. P.-M. iz R., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-649/2019-2 od 6. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-225/16-51 od 4. ožujka 2019., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog 1. tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik pod 1. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-649/2019-2 od 6. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-225/16-51 od 4. ožujka 2019.
2. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog i predlaže prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. Prvim i drugim pitanjem 1. tuženik pita kojim kriterijima prema odredbi članka 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima sudovi utvrđuju visinu doprinosa bračnog druga radi utvrđenja veličine suvlasničkog udjela u bračnoj stečevini, te na kojoj stranci je teret dokaza visine doprinosa, dok trećim pitanjem problematizira utvrđenje sudova da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu, a s obzirom na izvedene dokaze.
3.1. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja postavljena u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe članka 385. stavak 1. ZPP, jer odgovori na ta pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
4. Iako već obzirom na navedeno nije odlučno, za napomenuti je da odluke na koje se kao razloge važnosti 1. tuženik pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije i to odluke revizijskog suda broj Rev-126/18-2 od 8. srpnja 2020 i broj Rev-393/11 od 5. ožujka 2014., te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2357/06 od 10. lipnja 2009., nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda u predmetnom sporu.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješiti kao u izreci.
6. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog 1. tuženika za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.