REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1101/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz S., K. S. 33, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., protiv tuženika G. Š. M. iz S. D., K. T. 58, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u T., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1111/2020-2 od 28. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-5479/2019 od 22. travnja 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. U dijelu kojim je tuženiku naložena isplata kunske protuvrijednosti 5.500,00 EUR s pripadajućim kamatama prihvaća se revizija, preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1111/2020-2 od 28. rujna 2020. i sudi:
1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 5.500,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenoga 2007. do 1. kolovoza 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te mu je dužan naknaditi i prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.250,00 kn, a sve to u roku od 15 dana.
2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženiku G. Š. M. da tužitelju I. R. isplati iznos od 5.500,00 EUR (pet tisuća i pet stotina eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2007. do 1. kolovoza 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena
.
II. Revizija tuženika u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata zakonske zatezne kamate za razdoblje od 21. studenoga 2007. do 31. prosinca 2007. preko iznosa od kamate na devizne štedne uloge po viđenju do kamate po godišnjoj stopi od 15%, odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 5.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. studenoga 2007. do isplate. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 30.368,50 kn.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev, odbijen po prvostupanjskom sudu, prihvaćen. Preinačena je odluka o troškovima postupka te je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 17.250,00 kn.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-916/2021-2 od 2. ožujka 2021. tuženiku dopušteno je podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1111/2020-2 od 28. rujna 2020. u odnosu na pitanje:
„Je li u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu zajmoprimac dužan vratiti primljeni iznos u valuti u kojoj je iznos primio ili je uvijek dužan vratiti kunsku protuvrijednost, odnosno primljeni iznos u domaćoj valuti?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je djelomično osnovana.
7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).
8. Uz obrazloženje
- da je tužitelj dana 23. svibnja 2007. tuženiku pozajmio 5.500,00 EUR s rokom vraćanja od šest mjeseci;
- da je u vrijeme poduzetog pravnog posla sklapanje ugovora o zajmu u stranoj valuti bilo u suprotnosti s kogentnom normom Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ 96/03), slijedom čega da je pravni posao ništav;
- da je u slučaju ništetnosti pravnog posla, u smislu čl. 323 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO), svaka ugovorna stranka dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju ništavog ugovora;
- da je tužitelj tužbom zahtijevao isplatu 5.500,00 EUR, da bi podneskom od 9. siječnja 2013. zahtijevao isplatu kunske protuvrijednosti navedenog iznosa;
- da je navedenom procesnom dispozicijom tužitelj preinačio tužbu, tako da je parnica u pogledu novog zahtjeva počela teći 18. ožujka 2013. kada je dopuštena preinaka tužbe, slijedom čega da je osnovan prigovor zastare;
prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio je kao neosnovan.
9. Drugostupanjski sud usvojio je žalbu tužitelja i ukinuo „raspravno rješenje broj P- 5479/2019 objavljeno dana 18. ožujka 2013. kojim je dopuštena preinaka tužbe“ izrazivši shvaćanje da takva dispozicija nema značenje preinake tužbe, slijedom čega da nije osnovan prigovor zastare. Posljedično tome tužbeni zahtjev prihvatio je u cijelosti.
10. Kako su pravilno zaključili nižestupanjski sudovi ugovor o zajmu od protivan je kogentnim odredbama Zakona o deviznom poslovanju i slijedom toga ništav.
11. Prema odredbi čl. 323 st. 1. ZOO-a svaka ugovorna stranka dužna je vratiti drugoj ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, konkretno, a kako to osnovano ističe tuženik, obveza je tuženika tužitelju vratiti ono što je primio, a to je bila strana valuta - 5.500,00 EUR, a ne kunska protuvrijednost navedenog iznosa.
12. Prema odredbi čl. 166. st. 1. ZOO-a ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obaveze, pa niti dužnik može ispuniti obvezu nečim drugim, a niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.
13. Tužitelj konačno istaknutim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu pozajmljenog iznosa u domaćoj valuti prema tečaju EUR na dan plaćanja, pa je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev, jer tuženik domaću valutu tužitelju ne duguje.
14. Utoliko osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku presudu i tuženiku naložiti isplatu deviznog iznosa, a odbiti zahtjev za isplatu njegove kunske protuvrijednosti.
15. Suprotno tvrdnji revidenta pravilno je drugostupanjski sud i za razdoblje od 21. studenoga 2007. do 31. prosinca 2007. na dosuđeni iznos od 5.500,00 EUR dosudio kamatu po godišnjoj stopi od 15%, a ne po stopi koja se u tom razdoblju plaćala na devizne štedne uloge po viđenju.
16. Naime, na novčane obveze u devizama (neovisno o valuti obveze) zatezne kamate teku po stopi koja je jednaka kamatnoj stopi za novčane obveze u domaćoj valuti i to od 1. siječnja 2006., kada je stupila na snagu odredba članka 22. stavka 4. ZOO-a (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela ovog suda pod brojem Su-IV-4/18-13 od 4. listopada 2018.).
17. Budući da slijedom iznesenog protiv odluke o kamatama nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je u tom dijelu, na temelju odredbe 393. st. 1. ZPP-a, reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil,v.r.
