REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 699/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. A. iz Z., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. L. i B. F. u M., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1152/17-2 od 19. prosinca 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-1879/15 od 22. rujna 2017., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1152/17-2 od 19. prosinca 2017., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tužiteljica isključiva vlasnica dijela nekretnine označene kao č.zem. 2873/16 upisanoj u ZU 2792 u KO Z. i to dijela površine od 235 m2, prikazano na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. P. u mjerilu 1:300 od 27. veljače 2017. i označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, te je tužiteljica ovlaštena na temelju presude suda prvog stupnja zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nad navedenim dijelom nekretnine, na svoje ime i za cijelo na novoformiranoj nekretnini koja će od navedenog dijela nekretnine nastati po provedenoj parcelaciji zemljišta, uz istodobni upis brisanja prava vlasništva s imena tuženice (toč. I.). Ujedno je utvrđeno da je tužiteljica isključiva vlasnica dijela nekretnine označene kao č.zem. 4609/3 upisane u ZU 1498 u KO Z. i to dijela površine od 14 m2, prikazano na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. P. u mjerilu 1:300 od 27. veljače 2017 označeno slovima E-J-F-E, te je ovlaštena na temelju presude suda prvog stupnja zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nad navedenim dijelom nekretnine, na svoje ime i za cijelo na novoformiranoj nekretnini koja će od navedenog dijela nekretnine nastati po provedenoj parcelaciji zemljišta, uz istodobni upis brisanja prava vlasništva sa imena tuženice (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Revizijski sud je reviziju tužiteljice razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), budući da iz sadržaja obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je sud drugoga stupnja pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a.
7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina nasljeđivanjem i dosjelošću.
9. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev obzirom je utvrdio da je tužiteljica na temelju čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) postala vlasnicom spornog zemljišta zajedno sa svojim roditeljima, obzirom je dokazala da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekla dosjelošću, te sljedništvom po svojim roditeljima sada pok. M. D.1 i pok. M. D. , budući su roditelji tužiteljice bili u nesmetanom i poštenom posjedu spornih nekretnina od trenutku izgradnje štale na istoj 1952.
10. Odlučujući povodom žalbe tuženice drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, smatrajući da je tužiteljica trebala dokazati pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno paragrafu 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), a koji zahtjeva pošten i nesmetan posjed 40 godina unatrag i to računajući od 6. travnja 1941. Nadalje odlučujući povodom žalbe tuženice drugostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, jer ista nije dostavila u spis odluku nadležne vlasti kojom je pok. M. D.1 predmetnu nekretninu dobio kao naknadu za oduzeto zemljište.
11. Revidentica u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
12. Nejasni su razlozi pobijane presude zbog čega drugostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama.
13. To tim više što iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je u dopisu Skupštine Općine M., Zavoda za katastar i geodetske poslove, koji je pisan Odsjeku za upravno-pravne poslove i društvene poslove Skupštine Općine, navedeno da je D. M. dobio kao naknadu za oduzeto zemljište drugo zemljište u predjelu „Nj.“, „K. R.“ i „P.“, a što se može ustanoviti iz rješenja o eksproprijaciji.
14. Naime, drugostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi da tužiteljica nije priložila odluku nadležne vlasti o dodjeli predmetnih nekretnina, ali pri tome ne daje razloge zašto navedeni zaključak o dodjeli predmetnih nekretnina ne proizlazi iz prethodno navedenog dopisa.
15. Predmetna nekretnina pod nazivom „P.“, za koju je utvrđeno da se zvala i „Š.“, prema utvrđenju prvostupanjskog suda odgovara predmetnoj čest. zem. 2873/16 KO Z., te se ista navodi u sudskoj nagodbi sklopljenoj između pok. M. D.1 i pok. M. D. , a zatim kasnije i u rješenju o nasljeđivanju iza pok. M. D.2 .
16. Osim prethodno navedene bitne povrede odredba parničnog postupka valja ukazati da navedeno shvaćanje suda drugog stupnja o neuračunavanju vremena posjedovanja koje je proteklo do 8. listopada 1991. nije pravilno.
17. O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., pri čemu je navedeno shvaćanje:
„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“
18. Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.).
Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:
„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“
19. Kako iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazi da je tužiteljica u posjedu spornih nekretnine bila i prije 8. listopada 1991., sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Euvropski sud za ljudska prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04), a kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.
20. Slijedom navedenog drugostupanjski sud je pogrešno primijenio i materijalno pravo, radi čega je valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP. U nastavku postupku sud drugoga stupnja ocijeniti će sve žalbene navode tuženice i donijeti novu odluku te dati jasne razloge u svojoj odluci.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
