REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2356/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) POLIKLINIKE C. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. M. odvjetnik u S., protiv tužene-protutužiteljice (dalje u tekstu: tužena) L. B. iz S., OIB ..., koju zastupa Odvjetničko društvu Lj. i V., u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-570/17-2 od 6. ožujka 2018. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužene kao neosnovana u odnosu na točku II. drugostupanjske presude.

r i j e š i o  j e :

Ukida se točka I. presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-570/17-2 od 6. ožujka 2018. i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika koji glasi:

„Nalaže se tuženoj L. B. iz S., OIB ... u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju iznos od ukupno 478.819,21 kunu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to na iznos od :

-na iznos od 7.986,25 kuna od 13. 01. 2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 19. 02. 2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 05.03.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 07.04.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.05.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 21.06.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 21.07.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 21.08.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 21.09.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 10.10.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 07.11.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.12.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 21.01.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 21.02.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.03.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.04.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25kuna od 11.05.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.06.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.07.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.08.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kunaod 04.09.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 09.10.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.11.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kunaod 11.12.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.01.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.02.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.03.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.04.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.05.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.06.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kunaod 16.07.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 11.08.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.09.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.10.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.11.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.12.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kunaod 16.01.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 16.02.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 06.03.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 06.04.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kuna od 05.05.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 07.06.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 07.07.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 09.08.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 08.09.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 11.10.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 09.11.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 11.12.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 09.01.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 7.849,97 kuna od 11.02.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 16.03.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 11.04.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kuna od 16.05.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kunaod 11.06.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 3.532,48 kuna od 16.07.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 18.450,00 kuna od 23.07.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 2.000,00 kuna od 07.07.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 3.075,00 kuna od 18.02.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 12.000,00 kuna od 22.03.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 8.275,87 kuna od 25.12.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 2.000,00 kuna od 16.05.2013. g. pa do isplate,

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice koji glasi:

„Dužan je tužitelj-protutuženik isplatiti tuženoj-protutužiteljici ukupan iznos od 260.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana podnošenja ove protutužbe 13. prosinca 2013.god. pa do isplate, te joj u istom roku naknaditi parbeni trošak“

III. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 101.375,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 20. siječnja 2017.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužene-protutužiteljice, te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017. u dijelu pod toč. I i III izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi: „Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju iznos od ukupno 478.819,21 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi propisanoj čl. 29 st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to na iznos od:

-na iznos od 7.986,25 kn od 13. 01. 2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 19. 02. 2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 05.03.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 07.04.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.05.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.06.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.07.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.08.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.09.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 10.10.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 07.11.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.12.2009. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.01.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 21.02.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.03.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.04.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25kn od 11.05.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.06.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.07.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.08.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 04.09.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 09.10.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.11.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.12.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.01.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.02.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.03.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.04.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.05.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.06.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.07.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 11.08.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.09.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.10.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.11.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.12.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.01.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 16.02.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 06.03.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 06.04.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.986,25 kn od 05.05.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 07.06.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 07.07.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 09.08.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 08.09.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.10.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 09.11.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.12.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 09.01.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 7.849,97 kn od 11.02.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 16.03.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 11.04.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 kn od 16.05.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 7.849,97 knod 11.06.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 3.532,48 kn od 16.07.2013. g. pa do isplate,

-na iznos od 18.450,00 kn od 23.07.2010. g. pa do isplate,

-na iznos od 2.000,00 kn od 07.07.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 3.075,00 kn od 18.02.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 12.000,00 kn od 22.03.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 8.275,87 kn od 25.12.2012. g. pa do isplate,

-na iznos od 2.000,00 kn od 16.05.2013. g. pa do isplate,

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužene-protutužiteljice u preostalome dijelu, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017. u dijelu pod toč. II izreke kojom je odbijen protutužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 260.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2013. do isplate.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli i tužitelj i tužena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj revizijom pobija točku I., dok tužena revizijom pobija točku II. drugostupanjske odluke. Obje stranke u revizijama predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači odnosno podredno ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tužena osporava revizijske navode tužitelja, te predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužene.

6. Revizija tužitelja je osnovana.

7. Revizija tužene je neosnovana.

8. Na temelju odredbe čl. 392. a ZPP-a ovaj sud je pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

9. U odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanje naknade plaća i drugih novčanih primanja isplaćenih tuženoj za vrijeme trajanja specijalizacije u iznosu od 478.819,21 kn.

11. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da su 24. studenoga 2008. stranke potpisale ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem ugovoru je tužena kod tužitelja trebala obavljati poslove „specijalizanta medicine rada i sporta“ od 28. studenoga 2008.

- da su se stranke čl. 1. navedenog ugovora sporazumjele da tužitelj prima u radni odnos na neodređeno vrijeme specijalizanta u svrhu stručnog osposobljavanja i usavršavanja radi provođenja specijalističkog staža iz medicine rada i sporta i da će tužena provoditi specijalistički staž iz medicine rada i športa prema planu i programu propisanom Pravilnikom o spec. usavršavanju zdravstvenih djelatnika uz stručnu pomoć i pod nadzorom mentora temeljem Rješenja Ministarstva zdravstva o odobrenju specijalizacije iz medicine rada i športa,

- da su se stranke čl. 4. Ugovora o specijalizaciji sporazumjele da je tužena dužna poslije polaganja specijalističkog ispita ostati u radnom odnosu kod tužitelja u ordinaciji medicine rada i športa na radnom mjestu liječnika specijaliste medicine rada i športa najmanje deset (10) godina, a ukoliko nakon polaganja specijalističkog ispita prekine stalni radni odnos sa Poliklinikom da je dužna tužitelju nadoknaditi sve troškove nastale za vrijeme specijalizacije (specijalizantsku plaću za cijelo vrijeme specijalizantskog staža, sve ostale naknade i troškove koji su isplaćeni u svezi sa specijalističkim stažem, kao i troškove polaganja specijalističkog ispita i to u bruto iznosu)

- da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 16. prosinca 2008. pod brojem Klasa:

UP/I-131-02/08-01/393 i Ur.br. 534-07-2-2/3-08-2 donijelo rješenje kojim se tuženoj kao radnici kod tužitelja odobrava specijalizacija iz medicine rada i sporta za potrebe i o trošku tužitelja i da se tuženoj za glavnog mentora imenuje Dr. D. A., specijalist medicine rada u Domu zdravlja županije,

- da je tužena provela specijalizaciju u skladu sa Planom specijalizacije i da je 13. lipnja 2013. položila specijalistički ispit i stekla zvanje „specijalist medicine rada i sporta“,

- da je tužena u razdoblju od 14. lipnja 2013. do 28. lipnja 2013. koristila godišnji odmor,

- da stranke nisu potpisale novi ugovor o radu ili aneks postojećem za obavljanje radnog mjesta „specijalist medicine rada i sporta“

- da je tužitelj 11. srpnja 2013. uputio tuženoj „pisano upozorenje na obvezu iz radnog odnosa“ u kojoj se upozorava tužena na ispunjavanje obveza iz radnog odnosa sa mogućnošću otkaza ugovora o radu,

- da je tadašnja punomoćnica tužene odvjetnica M. B. P. uputila tužitelju dopis od 10. srpnja 2013. u kojem upozorava tužitelja na njegove obveze u skladu sa zaključenim Ugovorom o specijalizaciji, ističe da tužena nije voljna sa bilo kim osim sa tužiteljem zaključiti ugovor o radu, obavještava tužitelja da je tužena spremna ostati u radnom odnosu kod tužitelja na radnom mjestu liječnika specijaliste medicine rada i sporta, te poziva tužitelja da se u tom smislu zaključi ugovor o radu, jer u suprotnom da će biti isključena bilo kakva financijska obveza tužene prema tužitelju obzirom da bi radni odnos tužene prestao zbog neispunjavanja ugovorne obveze tužitelja, a ne krivnjom odnosno neispunjenjem ugovornih obveza tužene,

- da je tužena 12. srpnja 2013. dala izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg je imala zaključenog sa tužiteljem, a iz obrazloženja otkaza je razvidno da je tužena otkazala ugovor o radu iz razloga što joj tužitelj nije oformio ordinaciju za njen rad, da joj je ponudio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa Ustanovom B. i Ugovor o poslovnoj suradnji sa navedenom ustanovom, iz čega da je razvidno da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze iz Ugovora o specijalizaciji od 25. studenoga 2008.,

- da je tužitelj 17. srpnja 2013. uputio tuženoj „očitovanje poslodavca na izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 12. srpnja 2013.g.“ u kojem tužitelj poziva tuženu da potpiše aneks ugovora o radu za radno mjesto specijalist medicine rada i sporta upravo sa tužiteljem, a ne Ustanovom B., te upozorava tuženu da ukoliko ista ustraje u svom otkazu da će tužitelj zatražiti naknadu svih troškova u skladu sa Ugovorom o specijalizaciji,

- da je tužena ustrajala na svojoj odluci o izvanrednom otkazu zbog čega je tužitelj sa 19. srpnjem 2013. odjavio tuženu sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te joj vratio svu radno pravnu dokumentaciju,

- da je tužena 19. rujna 2013. uputila tužitelju dopis u kojem poziva tužitelja da joj oformi ordinaciju medicine rada i sporta i da joj uruči Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu specijaliste medicine rada i sporta, kako bi ista mogla započeti sa radom za kojeg se obvezala Ugovorom o specijalizaciji 1. prosinca 2008., na koji dopis joj tužitelj nije odgovorio,

- da je sudski vještak utvrdio da su ukupni troškovi tužitelja po osnovi isplaćene plaće, materijalnih troškova specijalizacije, troškova školarine, mentorstva i ispita iznosili 478.819,21 kn.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da je tužitelj u cijelosti ispunio sve svoje obveze iz ugovora o specijalizaciji, da je tuženoj platio sve troškove specijalizacije i da je tužena bila dužna nakon položenog specijalističkog ispita kod tužitelja nastaviti raditi 10 godina, pa kako je tužena bez opravdanog razloga odbila nastaviti raditi kod tužitelja, to da su ispunjene pretpostavke iz čl. 4. zaključenog Ugovora o specijalizaciji i tuženu je trebalo obvezati na isplatu.

13. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja zauzevši pravno shvaćanje da je plaća zakonom određena kao novčana protuvrijednost rada koji je radnik obavio za poslodavca i nju je poslodavac dužan platiti nakon obavljenog rada, prema prisilnoj odredbi - u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora o radu i ugovora o specijalizaciji - važećeg čl. 83. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03,123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZOR, koji se ovdje primjenjuje kao važeći materijalnopravni propis prema odredbi čl. 300. st. 1. i 297. Zakona o radu - "Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Obzirom da je tužena (uz suglasnost tužitelja – kod treće osobe, što je slobodno ugovoreno i prema tome nema utjecaja u ovoj pravnoj stvari) obavljao rad za vrijeme specijalizacije, to iznos isplaćene plaće isplaćene za obavljeni rad ne može niti prema ugovoru stranaka ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tuženika, te se pritom drugostupanjski sud poziva na odluku ovog suda Revr-33/11 od 22. listopada 2013.

14. Tužitelj u svojoj reviziji ističe da je pogrešno pravno shvaćanje u pobijanoj presudi da u troškove specijalizacije ne mogu ulaziti plaće koje su tuženoj isplaćene za vrijeme trajanja specijalizacije.

15. Ovaj sud zauzeo je pravno shvaćanje da liječnik specijalist koji je raskinuo ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji obvezan je vratiti isplaćene mu bruto plaće (kao dio troškova specijalizacije) kad je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno zdravstvenoj ustanovi s kojom je sklopio ugovor o specijalizaciji neovisno o tome gdje je obavljao specijalizaciju (sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. studenog 2016.).

16. Ustavni sud Republike Hrvatske je međutim u odluci U-III-3526/19 od 15. prosinca 2020. zauzeo pravno shvaćanje da bruto plaća predstavlja novčanu protuvrijednost rada, te stoga ne može predstavljati trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji.

17. Iz postupka koji je prethodio revizijskom i to provedenog vještačenja po sudskom vještaku V. K. utvrđeno je da utuženi iznos od 478.819,21 kn predstavlja troškove tužitelja koji uključuju kako troškove po osnovi isplaćene plaće tako i materijalne troškove specijalizacije, troškove školarine, mentorstva i ispita.

18. Sukladno navedenim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske tužitelj ima pravo zahtijevati suprotno odluci drugostupanjskog suda, da joj tužena vrati isplaćene troškove specijalizacije koji ne uključuju isplaćenu plaću, a prema ugovoru koji su sklopile.

19. Drugostupanjsku presudu nije moguće ispitati jer obrazloženje ne sadrži razloge o činjenicama odlučnim za odluku o visini tužbenog zahtjeva. Iz obrazloženja nije jasno koje je od spornih odlučnih činjenica sud utvrdio.

20. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi da iznos isplaćene plaće za obavljeni rad ne može ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tuženika, te da tužitelj nema pravo potraživati od tuženika povrat novca kojeg je isplatio za obavljeni rad na ime plaće. Drugostupanjski sud odbija tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, dok iz provedenog postupka proizlazi da utuženi iznos tužbenog zahtjeva sadrži i druge troškove specijalizacije, a ne samo isplaćenu plaću tuženoj.

21. S obzirom na iznesene kontradiktornosti presudu u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu nije moguće ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

22. Stoga je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u točki I. izreke i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak po odredbi čl. 394. st. 1. ZPP.

23. U odnosu na reviziju tužene valja reći da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili protutužbeni zahtjev tužene.

24. U odnosu na protutužbeni zahtjev predmet spora je naknada štete u iznosu od 260.000,00 kuna koji tužena potražuje od tužitelja jer smatra da je tužitelj odgovoran za njezinu nezaposlenost nakon što je tužitelju otkazala ugovor o radu.

25. Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev tužene smatrajući da nije bilo nikakve zakonske osnove obvezati tužitelja da tuženoj (koja je otkazala ugovor o radu) nadoknadi štetu ili materijalne troškove, koje tužena ničim nije dokazala. Sve kad bi bio i osnovan zahtjev tužene za naknadu izgubljene zarade, razvidno je da je u najvećem dijelu utuženog razdoblja tužena bila zaposlena, stoga nije gubila zaradu, a u razdoblju kada tužena nije radila nije sudu dostavila dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je za njenu nezaposlenost bio odgovoran tužitelj.

26. Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev tužene.

27. Suprotno tvrdnjama tužene tijekom postupka koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska, kao i prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu tužene nemaju nedostataka i mogu se ispitati te sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva tužena obrazlažući postojanje te povrede iznošenjem vlastite ocjene izvedenih dokaza i donesenih zaključaka od one koju su izveli sudovi u postupku koji je prethodio reviziji.

28. Tuženoj je za ukazati da prema odredbi čl. 385. ZPP reviziju nije moguće izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga revizijske navode kojima se ističe prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, kao i one kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi, nije moguće uzeti u razmatranje.

29. Pravilno sudovi navode da tužena nije dokazala nastanak štete, kao niti odgovornost tužitelja za eventualnu štetu, pa je valjalo reviziju tužene u odnosu na točku II. izreke drugostupanjske odluke odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

30. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.