REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2609/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz O., OIB ..., zastupanog po punomoćnici S. H., odvjetnici u O., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku H. I., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. & P., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1229/16-4 od 25. svibnja 2017., kojim je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1148/2015-22 od 13. svibnja 2016., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1229/16-4 od 25. svibnja 2017. i rješava:

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1148/2015- 22 od 13. svibnja 2016. u dijelu pod točkama II. i IV. izreke.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu 750,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je pod zatražio da se utvrdi ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 3207505829/06 od 26. rujna 2006., ovjerenog kod javnog bilježnika L. P. pod brojem OU-2098/06 dana 28. rujna 2006., koji glasi: "u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.", te dio odredbe sadržan u članku 7. točka 2. navedenog Ugovora o kreditu koji glasi: "sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora", kao i zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženici naloži isplata iznosa 49.170,60 kn na ime preplaćenih kamata, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na izrekom presude pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća pa do isplate. Pod točkom II. izreke tuženici je naloženo naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 6.184,00 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 13. svibnja 2016. do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja u odnosu na zatraženu zateznu kamatu na trošak parničnog postupka po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 7.921,00 kn, kao neosnovan.

2. Drugostupanjskim rješenjem je pod točkom 1. izreke uvažena žalba tuženice i preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u točkama II. i IV. izreke prvostupanjske presude, te je riješeno na način da je tužitelju naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu 4.483,50 kn. Pod točkom 2. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu 1.796,88 kn, te je pod točkom 3. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi, reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, pobijano rješenje suda drugog stupnja preinačiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, te naložiti tuženici isplatu troška podnošenja revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu, uz naknadu troškova podnošenja odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. U konkretnom slučaju predmet revizijskog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka. Iako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje, da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, imajući na umu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3400/18 i broj U-III-3401/18 od 8. lipnja 2021., revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za odluku o sporu. Naime, u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske je navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u identičnom slučaju, dužan odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja, kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova parničnog postupka, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon izvršene konverzije kredita iz valute CHF u EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, zbog čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

7. Obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju dopuštena je jedino revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP- a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Temeljem čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.2. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

8. Iz podnesene revizije proizlazi da tužitelj postavlja pitanje koje se odnosi na to ima li se sklapanje Dodatka ugovora o kreditu između tužitelja i tuženice na temelju odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) smatrati postupanjem tuženice sukladno prisilnoj zakonskoj normi ili pak njenim udovoljenjem tužbenom zahtjevu u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a.

9. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova, navodeći pritom odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7607/2016 i Gž-7196/2016, te Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2515/2016, Gž-2402/2016 i Gž-157/2016.

10. U predmetnom postupku nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15), tuženica je sklopila s tužiteljem Dodatak ugovoru o kreditu. Nakon toga tužitelj je naveo da povlači tužbu u ovom predmetu, čemu se je tuženica protivila, pa je donesena odbijajuća prvostupanjska presuda, kojom je je ujedno naloženo tuženici da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 6.184,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

10.1. Pritom je prvostupanjski sud pošao od toga da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu i prihvaćanjem prijedloga konverzije kredita, kojim je utuženi iznos kamate ukalkuliran u obračun konverzije kredita, tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu tužitelja, slijedom čega tužitelj ima na temelju odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu parničnih troškova.

10.2. Drugostupanjski sud je ocijenio da je konverzijom ugovora o kreditu tuženica ispunila svoju zakonsku obvezu, odnosno da se time što je tuženica sklopila Dodatak ugovora o kreditu ne može smatrati da je udovoljila tužbenom zahtjevu. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka na način da je naložio tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka.

11. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a je propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

12. Prema shvaćanju revizijskog suda, tuženica je postupajući u skladu s odredbom čl. 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju i izrađujući izračun konverzije kredita, koji je tužitelj prihvatio i s tuženicom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu, zapravo ispunila tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti obračuna ugovorenih promjenjivih kamata i isplatu više plaćenog iznosa.

13. Stoga, u situaciji kada je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je umanjena glavnica duga, ima se smatrati udovoljenje tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjive ugovorene kamate i isplatu više plaćenih kamata, pa osnovano u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu troškova parničnog postupka u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a (tako Rev-1014/2018-2 od 20. listopada 2021. i Rev-893/2017-2 od 29. lipnja 2021.)

13.1. Uostalom, sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (Odluka suda EU C-224/19 i C- 259/19, te predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda RH, br. U-III- 4029/2013 od 19. prosinca 2017.).

14. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja, u smislu odredbe čl. 395. st. 1. u svezi s odredbom čl. 399. ZPP-a.

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je obvezati tuženicu na naknadu zatraženog troška sastava revizije u iznosu 75 bodova po Tbr. 10. toč. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) što uz vrijednost boda od 10,00 kn po Tbr. 50 iznosi 750,00 kn.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.