REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4329/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., OIB ... iz V. L., zastupanog po punomoćniku B. K. odvjetniku u M. L., protiv tuženika N. J., OIB ... iz I., zastupanog po punomoćniku Z. V. odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 357/2020-2 od 3. veljače 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P- 1152/17-11 od 28. prosinca 2017., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-357/2020-2 od 3. veljače 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-1152/17-11 od 28. prosinca 2017. naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. Ima li zakupnik poslovnog prostora, kao pošten posjednik, pravo zahtijevati naknadu za izvršena nužna i korisna ulaganja u nekretninu, povodom postavljenog zahtjeva vlasnika za predaju nekretnine u posjed (ili nakon predaje nekretnine u posjed vlasniku), temeljem odredbe čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, a neovisno o odredbama Zakona o zakupu i prodaji poslovnih prostora?

2. Da li sud pravilno primjenjuje materijalno pravo kada odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao savjesnog posjednika uperen na naknadu nužnih i korisnih ulaganja, istaknut nakon postavljenog zahtjeva vlasnika za predaju u posjed nekretnine, pozivajući se na odredbe Zakona o zakupu i prodaji poslovnih prostora? Odnosno, iz razloga što tužitelj prije izvršenih ulaganja nije postupao sukladno odredbama tog zakona, te i formalno (pisanim putem) obavijestio zakupodavca o potrebi izvođenja popravaka i radova na nekretnini?

3. Da li se u situaciji postavljenog zahtjeva vlasnika za predaju u posjed nekretnine u zakupu, prava tužitelja kao savjesnog posjednika u pogledu naknade nužnih i korisnik ulaganja, odnosno obveze tuženika u pogledu stjecanja koristi bez osnova, uopće mogu procjenjivati temeljem odredbi Zakona o zakupu i prodaji poslovnih prostora? Ili se prava i obveze stranaka u konkretnom slučaju utvrđuju isključivo temeljem odredbe čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (stjecanje bez osnove)?

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovori na postavljena pitanja ovise o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Naime, odnos zakupodavca i zakupca nije uređen samo zakonima navedenim u predmetnim pravnim pitanjima, već prvenstveno ugovorom o zakupu kojim stranke iz tog ugovora mogu slobodno ugovoriti pretežan dio prava i obveza iz tog pravnog odnosa (pa i prava i obveze povodom ulaganja u poslovni prostor odnosno povodom nužnih i korisnih troškova). Stoga, na predmetna pravna pitanja nije moguće dati jednoznačne odgovore primjenjive i u drugim slučajevima. Konačno, ovdje je za ukazati da su nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju ocijenili da stranke iz predmetnog ugovora o zakupu nisu niti u pisanom obliku, a niti usmenom ugovorile obvezu tuženika naknaditi tužitelju troškove ulaganja u predmetni poslovni prostor (čak štoviše u postupku je tužitelj tvrdio, a što nižestupanjski sudovi nisu prihvatili, da je među strankama postojao dogovor da se ulaganja tužitelja u predmetni poslovni prostor refundiraju smanjenom zakupninom odnosno korištenjem predmetnog poslovnog prostora određeno vrijeme bez zakupnine).

3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.