REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 589/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOCHSTAFFL IMMOBILIEN GmbH, 6250 Kundl, Liefesfeld 241, Austrija, zastupanog po punomoćniku Maroju Matana odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1974/2021-2 od 6. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-623/12 od 29. studenoga 2012., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1974/2021-2 od 6. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-623/12 od 29. studenoga 2012., naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku prasku:
1. Odgovora li Republika Hrvatska za štetu prouzročenu nezakonitim i nepravilnim radom suda (sudaca) po kriteriju objektivne odgovornosti ili po nekom drugom i kojem kriteriju odgovornosti?
2. Postoji li odgovornost Republike Hrvatske i time pravo na naknadu štete protiv nje zbog nepravilnog i nezakonitog rada sudova (sudaca), kada nižestupanjski sudovi opetovano pogrešno i proizvoljno primjenjuju jasan sadržaj odredbi čl. 30. i 31. mjerodavnog Zakona o javnom pravobraniteljstvu, a posebice čl. 30. st. 4., kojim je izrekom određeno traženje prethodnog mišljenja samo u slučaju ugovora kupnje i prodaje nekretnine, a ne i opterećenja, budući da je hipoteka realan teret koji nema za posljedicu gubitak prava vlasništva, pa je konačno shvaćanje nižestupanjskih sudova o ništetnosti ugovora o osnivanju založnog prava-hipoteke bez predmetnog prethodnog mišljenja izraz samovoljne primjene navedenih zakonskih odredbi?
3. Postoji li odgovornost Republike Hrvatske i time pravo na naknadu štete protiv nje zbog nepravilnog i nezakonitog rada sudova (sudaca), kada je stečajni sud ne čekajući okončanje parnice za utvrđenje osporene tražbine vjerovnika (razlučnog vjerovnika), bez da je donio odluku o prijavljenom razlučnom pravu, te pritom ne čekajući odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske po izjavljenoj reviziji (koja je kasnije usvojena, te kojom je konstatiran nezakonit rad nižestupanjskih sudova), te iako su stečajni sud i stečajni upravitelj bili upoznati s realnom mogućnošću nastanka štete, prodao nekretninu u stečajnom postupku, što je imalo za posljedicu gubitak prava vlasništva već izdražbovane nekretnine, pa je konačno takvo postupanje stečajnog suda, kao i nižestupanjskih sudova izraz samovoljne primjene mjerodavnog prava?
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.
2.1. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 1 ocijenjeno je da ne postoji razlog važnosti tog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na to pitanje tužitelj se kao razlog važnosti tog pravnog pitanja poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIII-2314/06 od 21. veljače 2007. te na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 372/10 od 11. travnja 2012. No, pravno shvaćanje u odnosu na to pravno pitanje izraženo u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nije u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske iz navedenih odluka. Naime, i u pobijanoj drugostupanjskoj presudi drugostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje da za štetu koju počini sudac nezakonitim ili nepravilnim radom Republika Hrvatska odgovara oštećeniku na temelju objektivne odgovornosti (toč. 10. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude).
2.2. Drugo i treće pravno pitanje također nisu važni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovo stoga što odgovori na ta pitanja ovise o specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a radi čega na ta pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima.
2.3. Kako se tužitelj i u odnosu na 2. i 3. pravno pitanje kao razlog važnosti poziva na prije navedenu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovdje je za ukazati da su navedene odluke donesene u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji te da i iz tog razloga navedena dva pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.4. Konačno, kako se tužitelj kao razlog važnosti 2. i 3. pravnog pitanja poziva i na to da o dijelu tih pravnih pitanja ne postoji praksa revizijskog suda, za ukazati je da okolnost što o određenom pravnom pitanju revizijski sud još uvijek ne bi zauzeo shvaćanje, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan
Broj zapisa: eb306-7a8c7
Kontrolni broj: 02f3b-485ee-32901
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=KATARINA BULJAN, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
