REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 444/2020-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. Š., N., OIB … , koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Dom zdravlja N., N., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-442/2018-2 od 14. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-22/18-32 od 16. studenog 2018., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 442/2018-2 od 14. studenog 2019. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-22/18-32 od 16. studenog 2018 u toč. I., II., IV., V., VI. i dosuđujućem dijelu toč. III. njene izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:
„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu tuženika Dom zdravlja N., OIB: … , N. od 4.10.2016., kojom je tuženik izvanredno otkazao tužitelju I. P. Š., OIB: … , N. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.1.2008.
II. Kao dan raskida ugovora o radu sklopljenog između tužitelja I. P. Š., OIB: … , N. i tuženika Dom zdravlja N., OIB: … , N. određuje se dan 13. svibnja 2018.
III. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja N., OIB: … , N. tužitelju I. P. Š., OIB: … , N., naknaditi štetu u visini od 55.886,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 16. studenog 2018. kao dana donošenja presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, do zatraženih 89.418,32 kn, tj. za iznos od 33.531,87 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, te više zatraženim zakonskim zateznim kamatama (za razdoblje od 7. listopada 2016. do 15. studenog 2018.), zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja N., OIB: … , N. tužitelju I. P. Š., OIB: … , N., isplatiti bruto iznos neisplaćene plaće od 11.177,29 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. u mjesecu na iznos neisplaćene mjesečne bruto plaće za prethodni mjesec po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena) za svaki mjesec radnog odnosa u razdoblju od 7. listopada 2016. pa do 13. svibnja 2018., sve u roku od 8 dana.
V. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja N., OIB: … , N. da nadoknadi I. P. Š., OIB: … , N. parnični trošak ovog postupka u iznosu od 13.125,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, (uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena) počevši od dana donošenja presude (16. studenog 2018.), pa do isplate, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
VI. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan u cijelosti.“
2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:
„I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-22/18-32 od 16. studenog 2018. potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I.i II. izreke, pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. III., IV. i V. izreke i pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. VI. izreke.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.“
3. Protiv drugostupanjske odluke tuženik je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je predložio da ovaj revizijski sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.
5. Revizija je osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 4. listopada 2016., sudski raskid ugovora o radu s danom 13. svibnja 2018., zahtjev za isplatu plaća od dana otkaza ugovora o radu do dana sudskog raskida ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:
- da su tužiteljica i tuženik 18. siječnja 2008. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim se tužiteljica obvezala kod tuženika obavljati poslove stomatologa,
- da je tuženik 4. listopada 2016. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,
- da su kao razlozi navedenog izvanrednog otkaza navedeni krivotvorenje isprave od strane tužiteljice, iznošenje laži i kleveta protiv ravnatelja tuženika na sastanku u Hotelu A. na kojem je sudjelovalo više od 130 liječnika iz cijele Hrvatske te da je tužiteljica sa službene adrese elektroničke pošte uputila poruku J. R. (predsjednici Hrvatske udruge koncesionara primarne zdravstvene zaštite) u kojoj iznosi laži i klevete protiv ravnatelja, čime je nanijela štetu ugledu i časti ravnatelja i tuženika,
- da je tužiteljica predmetnu Odluku o otkazu zaprimila 6. listopada 2016. te da je zahtjev za zaštitu prava podnijela 18. listopada 2016.,
- da je tuženik 3. studenog 2016. donio Odluku kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava, koju odluku je tužiteljica zaprimila 7. studenog 2016.,
- da je tužiteljica u zakonskom roku iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR) podnijela predmetnu tužbu 22. studenog 2016.,
- da kod tuženika u vrijeme predmetnog otkaza ugovora o radu nije bilo utemeljeno radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik, pa samim time nije ni postojala obveza tuženika za savjetovanjem u vezi otkaza ugovora o radu.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev osnovan s obzirom na to da tuženik nije na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZR dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, odnosno da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili neku drugu osobito važnu činjenicu, a zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavka radnog odnosa ne bi bio moguć. Prvostupanjski sud naveo je u obrazloženju svoje odluke kako tuženik nije dokazao da je tužiteljica krivotvorila službenu ili privatnu ispravu te da nije pokrenuo postupak kojim bi se utvrdilo počinjenje kaznenog djela koje je razlog za izvanredni otkaz. Drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke navodi da je pogrešno pravno shvaćanje da se krivotvorenje službene isprave u predmetnom postupku može dokazivati isključivo pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku, međutim, neovisno o tome, navodi kako tuženik nije dokazao postojanje navedene povrede koja je opravdani razlog za donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici. U nižestupanjskim odlukama utvrđeno je da tuženik nije dokazao ni ostale razloge iz gore navedene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu s obzirom na to da zakonski zastupnik tuženika u predmetnom razdoblju nije imao neposrednih saznanja o tome što je točno tužiteljica govorila na sastanku u Hotelu A. te da iz e- mail korespondencije od 27. rujna 2016. ne proizlazi da bi tužiteljica povrijedila ugled tuženika i ravnatelja tuženika.
10. Osnovano tuženik u reviziji ukazuje na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tj. da u nižestupanjskim presudama nema razloga o odlučnim činjenicama pa se pobijana presuda zbog navedenog nedostatka ne može ni ispitati.
10.1. Naime, tijekom trajanja predmetnog postupka sporna je bila činjenica je li tužiteljica ispravu naziva „zahtjev za godišnji odmor“ (list 84 spisa) krivotvorila. O navedenoj odlučnoj činjenici ovisila je opravdanost odluke tuženika kojom je tužiteljici prekinut radni odnos izvanrednim otkazom. Nižestupanjski sudovi ocijenili su da je tuženik imao „tek sumnju da je tužiteljica počinitelj navedenog kaznenog djela“, a da pri tome nisu ocijenili od kakvog značenja, u smislu odredbe čl. 230. st. 4. ZPP, okolnost što je tadašnji zakonski zastupnik tuženika D. P. u svom iskazu pred prvostupanjskim sudom naveo kako sporni zahtjev za godišnji odmor, koji je ispunjen na obrascu, nikada nije zaprimio. Također, nije ocijenjeno niti to od kakvog je značenja okolnost što je i svjedokinja P. K. u svom iskazu navela kako nikada nije zaprimila predmetni zahtjev za godišnji odmor s lista 84 spisa, a na kojem se nalazi potpis ravnatelja i pečat tuženika, već da je zaprimila samo dopis tužiteljice s lista 83 spisa u kojem tužiteljica također traži da joj se odobri godišnji odmor u razdoblju od 16. do 20. kolovoza 2016., a na kojem se ne nalazi potpis ravnatelja i pečat tuženika. Zaključno, nižestupanjski sudovi nisu dali ni odgovor na pitanje tuženika od kakvog je značenja okolnost što je tužiteljica u razmaku od jednog dana podnijela dva zahtjeva za odobrenje godišnjeg odmora, a koji se odnose na isto razdoblje od 16. do 20. kolovoza 2016.
10.2. Opisanim postupanjem nižestupanjski sudovi počinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.