REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 914/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. O., iz Z., OIB … , zastupanog po punomoćnici Ž. O., zaposlenici Sindikata ... , protiv tuženika H. A.-A.-B. d.d. Z., OIB … , zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2019/15-2 od 17. siječnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2258/12-38 od 20. veljače 2015., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da tuženikova odluka od 14. svibnja 2012. godine, kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu, nije dopuštena te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao.

II Određuje se sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika sa danom 16. veljače 2014. godine.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 130.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. veljače 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana prethodnog polugodišta za pet postotnih poena, u roku od osam dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od osam dana isplati naknade plaće u iznosu od 460.990,58 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

- na iznos od 19.919,22 kn od 15. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. veljače 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. ožujka 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. travnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. svibnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. lipnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. srpnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. kolovoza 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. rujna 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. listopada 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. studenoga 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. prosinca 2013. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos od 32.500,00 kn od 15. veljače 2014. godine do isplate;

- na iznos od 18.571,36 kn od 15. ožujka 2014. godine do isplate,

sve po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana prethodnog polugodišta za pet postotnih poena.

V Odbija se tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu za iznos od 32.500,00 kn, kao i tužbeni zahtjev za isplatu naknada plaće za razdoblje od 17. veljače 2014. godine do 30. rujna 2014. godine u iznosu od 159.002,37 kn bruto.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je :

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2258/12 od 20. veljače 2015. u dijelu u kojem nije uspio sa svojim zahtjevom za sudskim raskidom ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude i u odbijajućem dijelu pod stavkom V izreke koji se odnosi na zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od 17. veljače 2014. pa do 30. rujna 2014. godine u iznosu od 159.002,37 bruto.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod stavkom I, II i III izreke te pod stavkom IV izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 460.990,58 kn zajedno sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

III. Preinačava se navedena presuda u dijelu pod stavkom IV izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 460.990,58 kn i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 460.990,58 kn.".

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio istu odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), s jasnim razlozima, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pri tome je i za odgovoriti revidentu da je drugostupanjski sud u obrazloženju presude naveo valjane i jasne razloge u odnosu na vrijeme procjene mogućnosti zapošljavanja tužitelja na nekim drugim poslovima.

7.1. U odnosu na ostale navode iznesene u reviziji kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.

8. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nije dopuštena, kao i zahtjev za isplatom plaće te za određivanje dana prestanka radnog odnosa uz zahtjev za naknadu štete.

10. Na temelju utvrđenja da se u konkretnom slučaju ostvario opravdani (organizacijski) razlog za otkazivanje ugovora o radu u smislu čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 66/11, 82/12 - dalje: ZR) , ali da je tuženik u vrijeme otkazivanja ugovora o radu mogao zaposliti tužitelja na drugom radnom mjestu - Višeg stručnog suradnika za reprograme- koje je u tom trenutku bilo slobodno i to 4 izvršitelja, zaključak je sudova u postupku da je tuženik time postupio nepravilno i na način koji je protivan odredbi čl. 107. st. 2. ZR te su stoga prihvatili tužbeni zahtjev.

10.1. Naime, sukladno odredbi čl. 107. st. 2. ZR poslodavcu nije dopušteno donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ukoliko radnika može zaposliti na drugim poslovima.

11. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku, pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 107. ZR.

11.1. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

11.2. Prema odredbi čl. 396.a. st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske presude odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke druge odluke revizijskog suda.

11.3. U slučaju iz st. 1. ovog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

11.4. S obzirom da revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, na temelju odredbe čl. 396.a. st. 1. i 2. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se objaviti na internetskim stranicama.

11.5. S obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci presude.

12. Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

12.1. Odlučujući o dopuštenosti tuženikove revizije podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

12.2. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

12.3. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.