REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 551/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. A., OIB …, iz Z., zastupane po punomoćnici S. P., odvjetnici u Z., protiv tuženice E. & S. b. d.d., OIB …, iz R., zastupane po punomoćnici D. H., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-45/2021-2 od 22. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-415/2019-25 od 18. prosinca 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-45/2021-2 od 22. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-415/2019-25 od 18. prosinca 2020.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja, a ona glase:

„1) Postoji li značajna i znatna neravnoteža iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 96. st. ZZP/07 u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljena na jednostranom povećanju kamatne stope u slučaju da je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi ako se uzme u obzir omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa ugovorenog kredita?

2) Postoji li značajna i znatna neravnoteža iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 96. st. ZZP/07 u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljena na jednostranom povećanju kamatne stope u slučaju da je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi ako se uzme u obzir omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa ugovorenog kredita te iznos razlike kamata koje je potrošač plaćao po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene kamatne stope?

3) Mogu li zakonske zatezne kamata na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluke iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13.?“

3. Kao razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, tih pitanja navedene su odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1012/2020 od 26. svibnja 2020. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5327/2014-36 od 12. srpnja 2017., pravno shvaćanje prof. dr. sc. A. M., profesorice P. fakulteta u Z. izneseno u znanstvenom članku Z. n. u. p. i. o. s. u. p. u. objavljenom u tjedniku za p. i e. pitanja Informator (br. 6663 od 25. siječnja 2021.), pravno shvaćanje dr. sc. M. B., profesora P. fakulteta u Z., u znanstvenom članku S. b. o. objavljenom u knjizi A. h. z. i p. p. - godišnjak 27, 1 (2020): odluka Suda EU, presuda I. B. S. od 9. srpnja 2020. posl.br. C-452/18, presuda Općinskog suda u Splitu od 23. listopada 2020., te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2004.

4. Tuženica smatra da odluka u ovoj pravnoj stvari ovisi o rješenju navedenih pravnih pitanja, ali i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se vode po zahtjevima potrošača za restituciju.

5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

6. Prijedlog je nedopušten.

7. Prema shvaćanju ovoga suda postavljena pitanja nisu važna, a za njih nisu izneseni ni odgovarajući razlozi važnosti.

8.1. Naime, prva dva pitanja odnose se na postojanje značajnije i znatnije neravnoteže u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 96. ZZP/07 u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljena na jednostranom povećanju kamatne stope u slučaju da je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi ako se uzme u obzir omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa ugovorenog kredita te iznos razlike kamata koje je potrošač plaćao po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene kamatne stope. Za ta pitanja nisu izneseni razlozi njihove važnosti jer je odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1012/2020 od 26. svibnja 2020., rješenje kojim je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a samo pravomoćne drugostupanjske odluke mogu biti razlog važnosti nekom pitanju.

8.2. Razlog važnosti tim pitanjima ne daje ni pravno shvaćanje prof. dr. sc. A. M., profesorice P. fakulteta u Z., i M. B., profesora P. fakulteta u Z., jer se ne radi o pravnom shvaćanju iznesenom u sudskoj odluci, koje ima u vidu citirana odredba ZPP-a.

8.3. Ni odluka Suda EU, presuda I. B. S. od 9. srpnja 2020. poslovni broj C-452/18., ne može biti razlog važnosti tim pitanjima jer u toj odluci nije izneseno pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima. Naime, u toj odluci iznesena su pravna shvaćanja koja glase:

1. Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom, pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što je na nacionalnom sudu da provjeri.

2. Članak 3. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se za odredbu ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi izmijenili potencijalno nepoštenu odredbu prethodno sklopljenog ugovora odnosno kako bi uredili posljedice njezine nepoštenosti može smatrati da se ni o njoj samoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, prema potrebi, može proglasiti nepoštenom.

3. Članak 3. stavak 1., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da zahtjev transparentnosti koji na temelju tih odredaba obvezuje prodavatelja robe ili pružatelja usluga podrazumijeva da se prilikom sklapanja ugovora o hipotekarnom zajmu uz promjenjivu kamatnu stopu u kojem se utvrđuje odredba „o najnižoj kamatnoj stopi” potrošaču mora omogućiti da shvati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz mehanizma koji pokreće ta odredba o „najnižoj kamatnoj stopi”, osobito stavljanjem na raspolaganje informacija o prošlim kretanjima indeksa na temelju kojeg se kamatna stopa izračunava.

4. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s točkom 1. podtočkom (q) njezina Priloga, kao i njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:

- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom”, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;

- tog potrošača ne obvezuje odredba kojom se on u budućim sporovima odriče podnošenja sudskih tužbi utemeljenih na pravima koja izvodi iz Direktive 93/13.

9. Ni za treće postavljeno pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti jer se odluka Visokog trgovačkog suda ne odnosi na istu činjeničnu i pravnu situaciju, kao i shvaćanje VS RH na koje se poziva predlagateljica, a osim toga shvaćanje iz pobijane odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Rev-1172/2018, Rev-3142/18., Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i dr., pa ni to pitanje nije važno, a uz to je riječ i o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

11. Prema navedenom, predlagateljica za postavljena pitanja nije iznijela odgovarajuće razloge njihove važnosti.

12. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.