REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5465/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. B. iz G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., radi uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-843/2021-2 od 25. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob-47/2019-11 od 17. ožujka 2021., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika M. B., odbacuje se.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja i odbijena je žalba tuženika.
2. Presudom suda prvog stupnja pod točkom 1. izreke naloženo je tuženiku za uzdržavanje tužitelja doprinositi iznos od po 1.256,42 kn mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 13. rujna 2016. pa do 27. kolovoza 2018. na račun tužitelja, s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točkom 2. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tuženik, navodeći da prijedlog podnosi zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ocijenjeno je da se naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer odgovor na tako postavljena pitanja, koja se u suštini svodi na pitanje tko može biti stranka u postupku, daje odredba čl. 77. ZPP, a koja zakonska odredba je jasna i nedvosmislena, te ne ostavlja prostor za različite interpretacije.
5.1. Osim toga, u odnosu na navedeno pitanje tuženik se pozvao kao razlog važnosti na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-281/2018-2 od 18. srpnja 2019. u kojoj je predmet spora bio zahtjev tužitelja za uzdržavanje od strane tuženika, kao i isplata naknade za uskraćeno uzdržavanje pri čemu nije bilo sporno da je tuženik otac sada punoljetnog tužitelja, kao i to da nikada ranije nije bila donesena pravomoćna sudska odluka po kojoj bi tuženik bio u obvezi uzdržavati tužitelja.
5.2. Međutim, u odnosu na navedenu odluku, valja reći da je tom odlukom ukinuta prvostupanjska presuda zbog bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer u tom postupku nisu raspravljene niti utvrđene odlučne činjenice i to činjenica kada je tužitelj rođen, je li tužitelj u razdoblju za koje mu eventualno pripada pravo na uzdržavanje od strane tuženika, ili naknada za uskraćeno uzdržavanje, stanovao ili nije stanovao s drugim roditeljem, te je li tužitelj sa svoje strane poduzeo razumne korake kako bi sam pridonosio za svoje uzdržavanje ili kako bi umanjio svoje troškove, što ovdje nije slučaj.
5.3. Stoga, s obzirom da odluka na koju se tuženik pozvao nije donesena u činjenično i pravno usporedivoj situaciji, to navedena odluka ne predstavlja razlog važnosti postavljenog pitanja.
6. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
