REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2673/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M. iz S. - Ž., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Z., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-323/2021-2 od 16. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 521/2017-32 od 14. siječnja 2021., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-323/2021-2 od 16. travnja 2021. u odnosu na postavljeno pitanje:
Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-323/2021-2 od 16. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-521/2017-32 od 14. siječnja 2021.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje da u situaciji kada je poslodavac vodio evidenciju radnog vremena koja ne odgovara stvarnom stanju da je teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu, a s obzirom da tuženica nije s uspjehom dokazala uredno vođenje evidencije odnosno nije s uspjehom opovrgnula iskaze svjedoka i tužitelja koji ukazuju na suprotno, to je ocijenio tužbeni zahtjev osnovan za isplatu plaće za obavljeni prekovremeni rad te rad subotom i nedjeljom.
4. Podnositeljica se u prijedlogu pozvala na ukidnu odluku drugostupanjskog suda (rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-480/2019-2 od 18. travnja 2019.), koja nije pravomoćna odluka kojom se postupak završava, pa stoga takva odluka nema značaj različitog pravnog shvaćanja na razini drugostupanjskog suda, a time ni potrebe za usuglašavanjem sudske prakse, a radi osiguranja jedinstvene primjene prava.
4.1. No međutim podnositeljica se pozvala i na odluku drugostupanjskog suda (Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-127/2019-2 od 8. travnja 2019.) u kojoj je zauzeto suprotno shvaćanje tj. da je potrebno prihvatiti dnevnu evidenciju radnog vremena tuženice za koju tužitelj nije ukazivao na konkretne nedostatke te nije s dovoljno uvjerljivih dokaza uspio osporiti predmetnu službenu evidenciju.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari su ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 2., u svezi sa čl. 387. st. 6. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
