REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 555/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č., OIB: ..., iz K. V., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz O., protiv tuženika K. S. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 166/2015-2 od 6. listopada 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-190/2011-49 od 16. ožujka 2015., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 166/2015-2 od 6. listopada 2016. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-190/2011-49 od 16. ožujka 2015. pod st. I. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev (st. I. izreke) za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tuženika od 29. lipnja 2011. godine tužitelju (toč. 1.), zatim zahtjev za utvrđenje da je na dan donošenja presude prestao radni odnos tužitelju kod tuženika, kao i zahtjev tužitelja za naknadu štete u bruto iznosu od 21.410,64 kn radi raskida ugovora o radu (toč. 2.), te zahtjev za isplatu neisplaćene plaće u iznosu od 3.568,44 kn bruto mjesečno počevši od 15. srpnja 2011. do vraćanja radnika na rad zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec do isplate (toč. 3.). Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime prekovremenih sati ukupan bruto iznos u 25.897,20 kn sa zateznim kamatama (st. II. izreke), kao i na ime naknade troškova prijevoza od travnja 2009. do svibnja 2011. iznos od 500,00 kn mjesečno sa zateznim kamatama, te na ime prigodnog dara za Uskrs za 2009. i 2010. godinu iznose od po 200,00 kn sa zateznim kamatama (st. III. izreke). Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu božićnice/naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008., 2009. i 2010. godinu u iznosu od po 1.250,00 kn sa zateznim kamatama (st. IV. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn (st. V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom, žalbe tužitelja i tuženika djelomično se odbijaju kao neosnovane i prvostupanjska presuda se potvrđuje u dijelu pod st. I. II. i IV. izreke, te u dijelu st. III. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime prigodnog dara u naravi za Uskrs za 2009. i 2010. godinu iznos od po 200,00 kn sa zateznim kamatama, a preinačuje u preostalom dijelu st. III. izreke koji se odnosi na troškove prijevoza na način da se u cijelosti odbija zahtjev tužitelja na ime naknade troškova za prijevoz za razdoblje od travnja 2009. do svibnja 2011., kao i pod. st. V. izreke na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu koji se odnosi na prestanak ugovora o radu, tužitelj je podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže revizijskom sudu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te zahtjev za sudski raskid radnog odnosa i naknadu štete u bruto iznosu od 21.410,64 kn, kao i zahtjev za isplatu neisplaćene mjesečne plaće u bruto iznosu od 3.568,44 kn počevši od 15. srpnja 2011. godine do vraćanja na rad.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme od 7. lipnja 2008.,

- da je tužitelju 29. lipnja 2011. izvanredno otkazan ugovor o radu zbog neopravdanog zakašnjenja na posao i neopravdanog odlaska sa posla prije isteka radnog vremena, te nemarnog ispunjavanja radnih obveza i neprimjerenog odnosa s klijentima, na što su se isti žalili, a uz opravdanu sumnju mogućeg prouzrokovanja materijalne štete klijentima poslodavca, kao i zbog narušavanja povjerenja klijenata prema poslodavcu,

- da je tuženik zaprimio više dopisa poslovnih partnera u kojima se ukazuje na neprimjereno ponašanje radnika, te da je zadnju prijavu (od partnera D.), koja nosi naziv "primjedba na rad zaštitara D. Č.", primio 17. lipnja 2011. godine, iz koje proizlazi (uz konkretan opis razloga nezadovoljstva njegovim radom) da D. moli tuženika da tužitelja više ne raspoređuje u poslovnice D. zbog nezadovoljstva njegovim radom koji ocjenjuje neučinkovitim,

- da neprimjereno ponašanje koje čini povredu radnih obveza proizlazi i iz iskaza svjedoka G. B., I. T., I. Š. i B. L.,

- da se B. L., predsjednik Radničkog vijeća, nije protivio odluci o otkazu, te je pojasnio da su im razlozi bili predočeni u vidu dopisa od klijenata kod kojih su vršili zaštitarsku službu, a u kojima su se klijenti žalili da tužitelj razgovara sa njihovim djelatnicima, da ih ometa u radu, te da u vrijeme kada bi trebalo uočavati događanja u trgovini da isti obavlja razgovor u privatne svrhe, odnosno da tužitelj ne uočava osobu koja je u pokušaju krađe u trgovini, kao i da je bilo nekoliko upozorenja zbog ranijeg odlaska s posla, te produžavanja pauze,

- da Pravilnik o radu sadrži popis teških i lakih povreda, te da bi povrede koje se odnose na tužitelja bile teže povrede budući se odnose na mogućnost gubitka samog klijenta, te da su ti razlozi bili razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu jer su se uzastopno ponavljali,

- da iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da je 20. lipnja 2011. tužitelj bio na bolovanju zbog privremene nesposobnosti za rad, dok je istog tog dana sastavio i zapisnik o krađi u T. m., a što također predstavlja povredu radne dužnosti, odnosno razlog za otkaz ugovora o radu.

9. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da odluka o otkazu sadržava razloge zbog kojih je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju, koji su opisani kao nemarno ispunjenje radnih obveza i neprimjeren odnos tužitelja prema klijentima, te da je odluka je donesena u roku od 15 dana iz čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR), a po saznanju za činjenicu kojom je učinjena teška povreda radne obveze. Stoga zaključuju da nije osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje odluke o otkazu nezakonitom i nedopuštenom (čl. 108. st. 1. ZR), a posljedično i zahtjev za sudski raskid radnog odnosa i naknadu štete, kao i zahtjev za isplatu neisplaćene mjesečne plaće počevši od 15. srpnja 2011. do vraćanja na rad.

10. Tužitelj u reviziji ponavlja da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 112. ZR i čl. 55.-59. Aneksa Pravilnika o radu tuženika, jer odluka o otkazu nije obrazložena i tuženik nije proveo stegovni postupak nad tužiteljem na što je bio obvezan prema čl. 56. Pravilnika o radu tuženika, odnosno da postoji proturječnost između odluke o otkazu i Aneksa Pravilnika o radu tuženika – čime opisno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Prema odredbi čl. 56. Pravilnika o radu i Aneksa Pravilnika o radu tuženika od 2010. godine, za uzastopno ponavljanje lakših i za činjenje težih povreda obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom provodi se stegovni postupak nad radnikom koji je povrede počinio.

12. Kako se drugostupanjski sud uopće nije očitovao na navode kojim tužitelj ukazuje na proturječnost odluke o otkazu i Pravilnika o radu i Aneksa Pravilnika o radu tuženika u pogledu obveze provođenja stegovnog postupka, to pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Slijedom navedenog, budući je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, u pobijanom dijelu ukinuti drugostupanjsku presudu i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.