REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3723/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine, u pravnoj stvari 1. tužitelja Ž. J. iz D. K., 2. tužiteljice M. J. iz G. K., 3. tužiteljice I. P. iz G. K., i 4. tužiteljice M. P. iz G. K., koje sve zastupa punomoćnik K. Š. odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1349/2015-7 od 18. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1270/08 od 25. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija 1. i 2. tužitelja kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija 3. i 4. tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom odlukom suđeno je:

»I/ Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja Ž. J., II. tužiteljice M. J., III. tužiteljice I. P. i IV. tužiteljice M. P. koji glasi:

"Tuženiku C. o. d.d. Z. nalaže se da na ime imovinske štete s osnove troškova izrade nadgrobnog spomenika isplati II. tužiteljici iznos od 20.800,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom o dana donošenja I. stupanjske presude pa do isplate, s osnove imovinske štete s osnova troškova objave zahvale I. tužitelju iznos od 540,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12.09.2006. godine pa do isplate, s osnove imovinske štete s osnova troškova karmina I. tužitelju iznos od 2.003,00 zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja I. stupanjske presude pa do isplate, s osnove imovinske štete s osnova troškova karmina II. tužiteljici iznos od 7.963,47 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 06.09.2006. g. pa do isplate, s osnove imovinske štete s osnova troškova crnine I. tužitelju iznos od 1.676,80 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od ana 07.09.2006. godine pa do isplate, s osnove imovinske štete s osnova troškova crnine II. tužiteljici iznos od 3.014,75 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 06.09.2006. g. pa do isplate, s osnove imovinske štete s osnova troškova crnine III. tužiteljici potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. 09.2006. g. pa do isplate, s osnove imovinske štete s osnova troškova crnine IV. tužiteljici iznos od 1.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.09. pa do isplate, s osnove imovinske štete s osnova troškova vijenaca i cvijeća II. tužiteljici iznos od 2.550,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.09.2008. g. pa do isplate, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika I. tužitelju Ž. J., ocu pok. T. J. iznos od 220.000,00 kuna, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika II. tužiteljici M. J., majci pok. T. J. iznos od 220.000,00 kuna, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika III. tužiteljici I. P. rođ. J., sestri pok. T. J. iznos od 75.000,00 kuna, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika IV. tužiteljici M. P., baki pok. T. J. iznos od 75.000,00 kuna, sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku o 15 dana.

Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude I. stupnja pa do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodila tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se I. tužitelju Ž. J., II. tužiteljici M. J., III. tužiteljici I. P. i IV. tužiteljici M. P. da tuženiku C. o. d.d. Z. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana.«

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli 1. i 2. tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), a 3. i 4. tužitelj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP zato što odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i procesnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da se ista preinači na način da sud prihvati tužbeni zahtjev podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija 1. i 2. tužitelja nije osnovana, dok revizija 3. i 4. tužitelja nije dopuštena.

6. U odnosu na reviziju 1. i 2. tužitelja valja reći da prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP.

8. Okolnost da tužiteljima nije prihvatljiva odluka i obrazloženje drugostupanjskog suda presudu ne čini nerazumljivom, kao što i tužiteljeva interpretacija provedenih dokaza drugačija od one kako su ju utvrdili sudovi ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

9. Potrebno je, također, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP)

10. Nije počinjena niti povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP obzirom da je sud proveo dokaz prometnim vještačenjem dok je po prijedlogu tužitelja odredio i kombinirano prometno i medicinsko vještačenje od kojeg je potom pravilno primjenjujući odredbu čl. 153. st. 1. i st. 3. ZPP odustao obzirom da tužitelj niti nakon dva poziva za uplatu predujma za vještačenje isto nije uplatio.

11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale smrtnim stradavanjem prednika tužitelja u prometnoj nesreći od 5. rujna 2006.

12. U postupku do revizijskog utvrđeno je:

- da je do nezgode došlo na način da se prednik tužitelja u večernjim satima 5. rujna 2006. pod utjecajem alkohola vozio na traktoru kojim je upravljao M. B. također pod utjecajem alkohola, na način da je stajao na lijevoj strani noseće ploče hidrauličkog sistema za potezanje oruđa,

- da je prednik tužitelja izgubio ravnotežu te je uslijed toga pao na cestu i otkotrljao se na lijevu polovinu kolnika,

- da je u tom trenutku iz drugog smjera, po lijevoj strani kolnika naišlo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika te vozilom prešao preko glave i prsnog koša prednika tužitelja,

- da je od ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći prednik tužitelja sljedeći dan preminuo u Općoj bolnici S.,

- da je u vrijeme alkotestiranja osiguranik tuženika imao koncentraciju alkohola od 1,07 g/kg, dok je u vrijeme događaja imao koncetraciju 0,86 g/kg,

- da se osiguranik tuženika u trenutku nezgode kretao po svojoj lijevoj prometnoj traci, brzinom od 64 km/h,

- da je brzina kretanja na tom dijelu ceste ograničena na 50 km/h,

- da bi osiguranik tuženika nesreću mogao izbjeći pri brzini ne većoj od 40 km/h,

- da je toksiloškim vještačenjem utvrđeno da pri koncetraciji 0,86 g/kg aps. alk. u krvi vozačke sposobnosti većine prosječnih vozača su smanjene ali ne bitno tako da su relativno sposobni za sigurnu vožnju,

- da je presudom Općinskog suda u Sisku K-521/10 od 11. ožujka 2011. za prometnu nezgodu utvrđena kaznena odgovornost vozača traktora M. B. dok je u odnosu na osiguranika tuženika utvrđeno da je pravilno upravljao svojom stranom prometnice.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su sudovi primjenjujući odredbu čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 dalje ZOO) odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Odredbama čl. 1063. i 1064. ZOO propisano je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, a da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

15. U smislu odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

16. Pravilno sudovi nižeg stupnja navode da kod utvrđenja da je osiguranik tuženika vozio po svojoj traci kolnika doduše pod utjecajem alkohola ali koji utjecaj nije mogao bitno smanjiti njegove sposobnosti kao vozača, da je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika bila 64 km/h međutim da bi tehnička mogućnost da kočenjem izbjegne nastanak nesreće postojala kod brzine ne veće od 40 km/h, dok je dozvoljena brzina na tom dijelu ceste 50 km/h, a da se pokojni T. J. protupropisno u alkoholiziranom stanju vozio na traktoru na način da je stajao na lijevoj strani noseće ploče hidrauličkog sistema za potezanje oruđa, pa je izgubio ravnotežu, pao na cestu te se otkotrljao na lijevu kolničku traku u trenutku kada je naišlo vozilo osiguranika tuženika, da je do prometne nezgode i do štete došlo isključivo radnjom prednika tužitelja radi čega se primjenjujući odredbu čl. 1067. st. 2. ZOO osiguranika tuženika oslobađa odgovornosti za naknadu štete tužiteljima.

17. Sukladno izloženom, po ocjeni ovoga suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, zbog čega je na temelju čl. 393. ZPP revizija 1. i 2. tužitelja kao neosnovana odbijena.

18. U odnosu na reviziju 3. i 4. tužitelja valja reći da prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

18.1. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

18.2. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

19. U predmetnoj reviziji 3. i 4. tužitelji postavljaju sljedeća pitanja:

„1. Je li u okolnostima konkretnog slučaja ovog parničnog postupka u kojem je utvrđeno, da je prednik tužitelja zbog nepropisnog kretanja (u vidu pada na kolnik) isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, pravni stav iznesen u pobijanoj drugostupanjskoj odluci u protivnosti sa pravnih shvaćanjem koji je po istom ovom pravnom pitanju i okolnostima slučaja zauzet u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1078/15-2 od 22. studenog 2017., Rev-1151/10 od 7. studenog 2012., Rev-256/20007 od 3. svibnja 2007., Revx-228/11 od 11. lipnja 2013., Rev- 572/2008 od 28. kolovoza 2008., Rev- 190/07 od 27. ožujka 2007., Rev- 2335/98 od 27. veljače 2002. i Rev-2480/1992 od 7. travnja 1993?

2. Smatra li se pad treće osobe iz drugog vozila na kolnik uslijed gubljenja ravnoteže slučajem i odgovara li u takvoj situaciji (kao u ovom konkretnom slučaju) tuženik po objektivnom kriteriju iz čl. 1063., 1064., 1067., 1068. i 1071. ZOO, ako njegov osiguranik pregazi motornim vozilom tu palu treću osobu, odnosno može li se štetnik (i njegov osiguratelj koji jednako odgovara) osloboditi odgovornosti u takvoj situaciji- kada je u pitanju slučaj?“

20. Ovako postavljena pitanja prema shvaćanju revizijskog suda nisu u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, budući da su previše općenita i nisu dovoljno precizna za dopuštenost revizije, te odgovori na ovakva pitanja ovise o utvrđenim činjenicama u svakom pojedinom konkretnom postupku.

21. Stoga se i u odlukama, na koje se tužitelji pozivaju kao razloge važnosti postavljenih pitanja, radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od konkretnog predmeta pa zbog nedovoljne određenosti nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

22. Stoga je vijeće ovoga suda ocijenilo da se navedena pravna pitanja koja su tužitelji postavili u reviziji ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.