REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 493/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. S. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. B. d.d. (ranije H. A. A. B. d.d.), Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću br. Gž-1056/17-2 od 9. listopada 2017., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama br. P-4019/15-12 od 2. ožujka 2017., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje se rješenje Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću br. Gž-1056/17-2 od 9. listopada 2017., te se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 6.410,00 kn, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu povučena (toč. I.). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (toč. II.), kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (toč. III.). Ujedno je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka (toč. IV.).

2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u toč. II., dok je djelomično prihvaćena žalba tuženika i djelomično preinačena odluka o troškovima postupka u toč. III. i IV. prvostupanjskog rješenja na način da je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.250,00 kn. Ujedno je odbijen tuženik s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja pravodobnu reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja tužiteljica smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, pobijano rješenje preinači. Ujedno tužiteljica potražuje i naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. U konkretnom slučaju predmet revizijskog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka. Iako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, imajući na umu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3400/18 i U-III-3401/18 od 8. lipnja 2021., revizijski sud je ocijenio da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu. Naime, u gore navedenim odlukama Ustavnog suda je navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u identičnom slučaju, dužan odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja, kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova parničnog postupka, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon izvršene konverzije kredita iz valute CHF u EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, zbog čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

7. Obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju koja ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, dopuštena je jedino revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

8. U reviziji tužiteljica postavlja sljedeća pitanja:

„Da li je tuženik dužan podmiriti trošak tužitelju u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP ukoliko je tužitelj povukao tužbu nakon što je ostvario cilj koji je podnesenom tužbom htio postići, iako ispunjenje tužiteljeva zahtjeva nije formalno identično tužbenom zahtjevu?

Da li u takvom slučaju tužbeni zahtjev kao zahtjev tužitelja i njegovo ispunjenje treba tumačiti kao širi pojam od samog pojma tužbenog zahtjeva?

Da li termin iz odredbe čl. 158. ZPP „udovoljio zahtjevu tužitelja“ treba tumačiti kao čisto formalno udovoljenje tužbenom zahtjevu, kada govorimo o ispunjenju istoga ili kao širi pojam zadovoljenja svrhe i cilja iz zahtjeva tužitelja?“

9. Kao razlog važnosti tužiteljica se poziva na drugačije shvaćanje zauzeto u odluci Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2259/17-2 od 10. listopada 2017., Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-1274/16-3 od 6. srpnja 2017.

10. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je zaključio da time što je tuženik s tužitelj sklopio Aneks sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, dalje ZPK) tuženik nije udovoljio tužbenom zahtjevu, budući je tužbeni zahtjev glasio na utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu i isplatu, a sklapanjem Aneksa je izvršena samo konverzija kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u euro. Stoga je drugostupanjski sud naložio tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka, a nakon što je ista povukla tužbu.

11. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1014/18-2 od 20. listopada 2021. zauzeto je shvaćanje da je tuženik postupajući u skladu s odredbom čl. 19. e ZPK i izrađujući izračun konverzije kredita koji je tužiteljica prihvatila, te je tužiteljica s tuženikom sklopila Dodatak (aneks) ugovora o kreditu, tuženik zapravo ispunio tužbeni zahtjev tužiteljice u okviru kojeg je ista zahtijevala utvrđenje ništetnosti dijela ugovora (promjenjiva kamatna stopa) i isplatu više plaćenog iznosa. Stoga u takvom slučaju tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.

12. Ovdje još treba dodati da sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Isto tako, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi (Odluka Suda EU C-224/19 i C-259/19, te predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 4029/2013 od 19. prosinca 2017.).

13. Radi navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje, budući je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP.

14. Kod toga je odlučeno da je tuženik dužan tužiteljici u skladu s odredbom čl. 158. st. 2. ZPP naknaditi troškove sastava tužbe po odvjetnici u iznosu od ukupno 3.125,00 kn, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 1.635,00 kn, trošak žalbenog postupka i to sastav žalbe u iznosu od 625,00 kn, te pristojbu na žalbu u iznosu od 200,00 kn, kao i trošak sastava revizije u istom iznosu, odnosno sveukupno 6.410,00 kn.

15. Isto tako valjalo je zbog gore navedenih razloga odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.