REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1136/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića suca izvjestitelja i člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik, D. A. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ć. Ć., J. & B., j.t.d. u Z., protiv tuženika G. O. iz Z., OIB …, glavnog urednika J. l., Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2285/16-2 od 11. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2374/2016-8 od 20. listopada 2016., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na drugo postavljeno pitanje.

i

r i j e š i o  j e :

U odnosu na ostala dva pitanja revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku, glavnom i odgovornom uredniku J. l. da po pravomoćnosti presude o vlastitom trošku u prvom idućem broju tiskanog i elektroničkog izdanja L., priloga J. l., bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovjetan način na koji je objavljen članak "…" novinarke M. S. od dana 29. svibnja 2016., objaviti ispravak sadržaja kako je to navedeno u toč. I. izreke. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.050,00 kn dok je u toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. III. izreke do iznosa od 1.000,00 kn, u toč. II. izreke djelomično je uvažena žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev radi objave ispravka, u toč. III. izreke odbija se zahtjev na nadoknadom troškova postupka u iznosu od 5.050,00 kn, dok je u toč. IV. izreke naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.797,00 kn. 3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP- a) uz prijedlog da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine isto i vrati predmet na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena u odnosu na drugo postavljeno pitanje, ali nije osnovana.

6. U odnosu na ostala pitanja revizija je nedopuštena.

7. Prema odredbi čl. 399. st. 2. ZPP-a revizija propisana posebnim zakonom smatra se revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, ako tim posebnim zakonom nije drugačije propisano.

8. Odredbom čl. 52. st. 4. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) koji se primjenjuje na ovaj spor propisano je da protiv presude županijskog suda kojom je odlučeno o zahtjevu za ispravak je dopuštena revizija, te polazeći od prethodno citirane odredbe čl. 399. st. 2. ZPP-a proizlazi da je protiv pobijane presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija).

9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Na temelju čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjene kumulativno.

11. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

12. U tom smislu revident postavlja sljedeća pitanja:

"1. Da li sud može naložiti objavu utuženog ispravka u smislu Zakona o medijima u reduciranom obliku, usvajanjem tek dijela tužbenog zahtjeva koji sadrži tekst potpunog ispravka, izostavljajući pri tom dio ispravka koji sud smatra suvišnim jer da isti (navodno) ne zadovoljava zakonske pretpostavke objave ispravka iz Zakona o medijima?

2. Da li zahtjev za objavu ispravka u sebi može sadržavati/kumulirati i odogovor na objavljenu informaciju u smislu čl. 56. Zakona o medijima i da li se u tom slučaju ispravak i/ili odgovor na objavljenu informaciju mora objaviti?

3. Da li je svrha ispravka (ispravljanje netočne i/ili nepotpune informacije) ostvarena u slučaju kada ispravak netočne i nepotpune informacije nije objavljen iako je povreda prava tužitelja od strane suda ocijenjena nespornom?"

13. Kao razloge važnosti prvog postavljenog pitanja, revident navodi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-387/2006 od 9. svibnja 2006. u kojoj je zaključeno da je pobijana presuda donesena u skladu s odredba ZM, jer je tužitelj pristao na djelomično prihvaćanje zahtjeva kad je ostao kod tužbe u tom dijelu nakon odbijanja dijela tužbenog zahtjeva i djelomičnog povlačenja tužbe, te na odluku poslovni broj Rev-855/12-2 od 6. prosinca 2016. u kojoj se radi o situaciji da tuženik nije nikad određeno osporavao sporni dio (do žalbe) koji je drugostupanjski sud „izbacio“ djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtjeva.

14. U odnosu na drugo postavljeno pitanje revident ukazuje na suprotnu odluku istog županijskog suda poslovni broj Gž-2638/2013 s pravnim shvaćanjem da tužitelju pripada pravo na odgovor na objavljenu informaciju u situaciji kada zahtjev tužitelja za objavu ispravka sadržajno predstavlja i odgovor na objavljenu informaciju u smislu čl. 56. ZM, neovisno kako je isti naslovljen s obzirom na utvrđenje da je u članku iznesen negativan vrijednosni sud o osobi tužitelja (povrijeđena medijska obveza poštivanja privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti građana), pa stoga tužitelj ima pravo osporavati takav vrijednosni sud i iznositi svoje mišljenje o nedopustivosti kršenja tuženikove obaveze poštivanja njegovog dostojanstva.

15. U odnosu na postavljena pitanja i pobijanu odluku revident smatra da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje je različito od shvaćanja istog županijskog suda u drugom predmetu, odnosno da je ista utemeljena na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju koje je Vrhovni sud izrazio u navedenim odlukama, pa su odgovori na postavljena pitanja važni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16. Uvidom u odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2638/2013-2 od 14. siječnja 2015. i prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju u odnosu na drugo postavljeno pitanje pobijana drugostupanjska odluka suprotna je pravnom shvaćanju zauzetom u navedenoj odluci, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, pa drugo postavljeno pitanje predstavlja pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

17. Stoga je revizija u ovom predmetu dopuštena sukladno odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP u odnosu na drugo postavljeno pitanje: “Da li zahtjev za objavu ispravka u sebi može sadržavati/kumulirati i odgovor na objavljenu informaciju u smislu čl. 56. Zakona o medijima i da li se u tom slučaju ispravak i/ili odgovor na objavljenu informaciju mora objaviti?”

18. Međutim, revizija u odnosu na drugo postavljeno pitanje nije osnovana.

19. Tužitelj je od tuženika zatražio objavu ispravka i odgovora na objavljenu informaciju, a što je tuženik odbio objaviti.

20. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja o postojanju neistinitosti objavljenih informacija u članku izdanja L., priloga J. l., pod nazivom „…“ novinarke M. S. od 29. svibnja 2016., nastanku štete tužitelju zbog njihove objave, kao i utvrđenja da nisu ispunjene zakonske pretpostavke koje bi tuženika oslobađale od obveze objavljivanja ispravka, te da sukladno čl. 40. st. 4. ZM predmetni zahtjev predstavlja ispravak u širem smislu, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

21. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za objavu ispravka, smatrajući da iako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je objavljena netočna i nepotpuna informacija u dijelu u kojem se govori da je to najveći test agencija nekretnina te u dijelu da je tužitelj naplaćivao proviziju u iznosu od 3% od zatražene kupoprodajne cijene, kao i da je tužiteljevo pravo istom informacijom povrijeđeno, da navedeni dijelovi teksta ispravka koje tužitelj traži („...da su navodi autora teksta isključivo subjektivnog karaktera koji niti blizu ne odgovaraju standardu istraživačkog ili bilo kakvog drugog tipa novinarstva koji nalažu objavu točne, potpune i istinite informacije, što u ovom primjeru nije slučaj“. „Ovakve informacije da očito nisu dane u javnom interesu niti je autorov sud dan u dobroj vjeri. Njegova namjera bila je zaintrigirati čitatelje paušalnim, površnim i neistinitim stavovima koji su istodobno vrlo štetni i difamirajući“, „očita svrha cjelokupnog teksta je promidžba određene agencije za posredovanje u prometu nekretnina“) ne predstavljaju netočne i nepotpune informacije niti se u smislu čl. 40. st. 4. ZM odnose na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu, već da se radi o komentaru informacije čiji se ispravak traži i vrijednosne sudove autora. Stoga je drugostupanjski sud zaključujući kako se u smislu čl. 41. ZM ispravak mora objaviti bez promjena te da sud nije ovlašten pozivati tužitelja da uredi zahtjev za ispravak na način da iz njega izostavi dijelove koji se odnose na komentare i vrijednosne sudove niti je ovlašten sam intervenirati u tekst zatraženog ispravka reducirati suvišni dio teksta i naložiti glavnom uredniku da objavi ispravak u tako izmijenjenom obliku, preinačio je prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 40. st. 1. i st. 4. ZM te čl. 41. st. 1. ZM.

22. Osnovani su navodi revidenta o dopuštenosti kumuliranja zahtjeva za ispravak i zahtjeva za objavu odgovora na objavljenu informaciju, jer je tužitelj pored ispravka u tužbenom zahtjevu zatražio i objavu odgovora na objavljenu informaciju u smislu čl. 56. ZM.

23. Iako drugostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjev radi objave ispravka informacije nije odlučio o drugom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za objavu odgovora na objavljenu informaciju, a drugo postavljeno pitanje ne ide na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, to pitanje nije važno za razrješenje ovoga spora jer iz pobijane odluke proizlazi da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu u konkretnom predmetu zato što navedeni dijelovi teksta ne predstavljaju ispravljene netočne i nepotpune informacije propisane čl. 40. st. 1. i. 4. ZM, već predstavljaju komentar informacije čiji se ispravak traži i vrijednosne sudove autora.

24. Budući je na temelju iznesenog drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev to je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na drugo postavljeno pitanje valjalo odbiti.

25. U odnosu na prvo postavljeno pitanje ističe se da isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, te odluke ne koincidiraju pa u odnosu na ovo postavljeno pitanje ne postoje pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP, te je revizija također nedopuštena.

26. Naime u revizijskoj odluci broj Rev-387/2006 od 9. svibnja 2006. nakon odbijanja dijela tužbenog zahtjeva koji ne predstavlja ispravak objavljene informacije i djelomičnog povlačenja tužbe u tom dijelu, izraženo je pravno shvaćanje da je tužitelj pristao na djelomično prihvaćanje zahtjeva kad je ostao kod tužbe u tom dijelu nakon odbijanja dijela tužbenog zahtjeva i djelomičnog povlačenja tužbe. U odluci poslovni broj Rev-855/12-2 od 6. prosinca 2016. dio ispravka koji je djelomično odbijen ne predstavlja ispravak objavljene informacije (radi se o pozivu tuženiku i samoj autorici članka da prestanu ponavljati navedene informacije uz prijetnju podnošenja odgovarajuće tužbe nadležnom sudu) niti je bio sporan, jer tuženik nije prigovorio dijelu teksta koji je drugostupanjski sud izostavio, za razliku od konkretne situacije u kojoj je tuženik taj dio (sporni dio radi kojeg je odbijen tužbeni zahtjev drugostupanjskom odlukom) osporio još u postupku koji je prethodio podnošenju tužbe ali i tijekom prvostupanjskog postupka ističući da sporni ispravak nije objavio upravo zbog onih razloga koji su doveli do preinačenja prvostupanjske odluke.

27. Stoga u odnosu na prvo postavljeno pitanje nema pretpostavke za dopuštenost revizije te je u odnosu na to pitanje reviziju valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

28. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja primijetiti da su izostali razlozi važnosti koji bi opravdavali dopuštenost revizije u smislu osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odlukama na koje se poziva revident nije izraženo pravno shvaćanje u smislu postavljenog pitanja.

29. Prema tome prvo i treće postavljena pitanja iz navedenih razloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je podnesena revizija nedopuštena.

30. Slijedom toga je, na temelju odredbe čl. 393. i čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci odluke.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.