REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2183/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Ć. OIB … iz B., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S. protiv tuženika I. K. OIB … iz P., kojeg zastupa punomoćnica A. C. V., odvjetnica u S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-1124/2020-2 od 21. siječnja 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-414/20 od 20. srpnja 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1124/2020-2 od 21. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-414/20 od 20. srpnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke te potvrđeno rješenje istog prvostupanjskog suda.
2. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Naime, prvim pitanjem predlagatelj problematizira je li se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbe kada je uz postojeći tužbeni zahtjev tužitelj istaknuo i drugi tužbeni zahtjev ili se radi o utvrđenju pravnog odnosa koji je prije ili tijekom parnice bio sporan, pa se u tijeku postupku treba utvrditi da takav odnos postoji ili ne postoji. Ocjena o tome ovisi o utvrđenim činjenicama u svakom konkretnom predmetu. Drugim pitanjem predlagatelj polazi od pravne situacije koja je suprotna onoj iz konkretnog predmeta, jer su nižestupanjski sudovi zaključili da se tuženik nije upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi već je samo izlagao činjenice i predlagao izvođenje dokaza, čime se očitovao isključivo u odnosu na prvotno postavljen tužbeni zahtjev. Trećim pitanjem predlagatelj problematizira jesu li nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a, kod odluke kojom su odbili preinaku tužbe. Naime, odluka o preinaci tužbe ovisi o ocijeni je li ona s procesnopravnog stajališta svrhovita za konačno rješenje odnosa između stranaka koji razlog u odnosu na konkretan slučaj sadrže nižestupanjske odluke. Četvrto, peto i šesto pitanje odnose se na ocjenu provedenih dokaza u konkretnom postupku, a tužitelj na taj način iznosi činjenične prigovore, koji se ne mogu isticati u postupku pred revizijskim sudom. Tim pitanjima predlagatelj izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom. Sedmim pitanjem tužitelj ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u konkretnom predmetu, a kao dokaz tome poziva se na vlastitu ocjenu činjeničnih okolnosti u konkretnom predmetu koje bi opravdale primjenu odredbe članka 531. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
