REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 423/2020-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog J. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 8. lipnja 2020. broj K-9/2019., u sjednici održanoj 15. veljače 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženika, odvjetnice J. G.

p r e s u d i o  j e:

Žalba optuženog J. B. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli-Pola optuženi J. B. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavaka 1. i 4. KZ/11. te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. u svezi s člankom 153. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/2017. i 126/2019. – dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenici J. R., A. R. i M. R. upućeni su da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruju u cijelosti u parnici.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženom J. B. je naloženo nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to: troškove punomoćnika oštećenika (o čemu će se naknadno donijeti posebno rješenje), trošak Usluga d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti za pok. F. R. u iznosu od 1.048,96 kuna, trošak analize krvi i mokraće za optuženika Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja u iznosu od 750,00 kuna, trošak analize krvi i mokraće za pok. F. R. C. za forenzička ispitivanja,

I Kž 423/2020-6

istraživanja i vještačenja u iznosu od 750,00 kuna, trošak toksikološkog vještačenja pok. F. R. C. za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja u iznosu od 250,00 kuna, trošak vještaka dr. sc. L. L. P. u iznosu od 2.150,00 kuna, trošak pomoćnog obducenta I. H. u iznosu od 537,50 kuna, trošak laboranta J. J. u iznosu od 537,50 kuna, trošak izrade prometnog vještačenja po vještaku Ž. P. u iznosu od 3.433,12 kuna, trošak vještaka Ž. P. za pristup na rasprave u ukupnom iznosu od 640,00 kuna, trošak vještaka V. D. B. u iznosu od 688,00 kuna, trošak vještaka dr. V. J. za izradu psihijatrijskog nalaza i mišljenja u iznosu od 4.944,00 kuna te za pristup na raspravu u iznosu od 200,00 kuna kao i paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 kuna.

4. Žalbu je podnio optuženi J. B. po braniteljici, odvjetnici J. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači na način da se optuženiku uz primjenu odredaba o sudskom ublažavanju izrekne blaža kazna. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženika i njegovu braniteljicu.

5. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana te da se potvrdi presuda suda prvog stupnja.

6. Postupajući prema zahtjevu braniteljice i optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi J. B., njegova braniteljica odvjetnica J. G. kao i državni odvjetnik. Sjednici je nazočila braniteljica, odvjetnica J. G., dok uredno pozvani optuženik i državni odvjetnik, iako uredno izviješteni nisu nazočili, pa je u odnosu na njih, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti

7. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Žalba optuženog nije osnovana.

9. Optuženi J. B. u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio više oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da u njoj nisu izloženi razlozi o odlučnim činjenicama (odnosno o okolnostima koje žalitelj smatra bitnima), da prvostupanjski sud nije iznio analizu svih dokaza koji su provedeni u tijeku postupka, a i da je odbijanjem dokaznih prijedloga obrane došlo do povrede prava obrane, što je moglo utjecati na pobijanu presudu.

10. Međutim, protivno žalbi optuženika pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti te su suglasni iskazima u postupku ispitanih svjedoka, provedenim vještačenjima, a i materijalnim dokazima koje je sud u postupku proveo. Pri tome prvostupanjski je sud iznio jasnu i iscrpnu analizu dokaza koje smatra značajnima za svoju odluku. Suprotno izloženom stavu žalitelja, sud nije u obvezi detaljno analizirati one dokaze koje drži nebitnima, a ni one koji po prirodi stvari (npr. zapisnik o očevidu, medicinska dokumentacija) nisu niti dovedeni u pitanje. Stoga je očito da se optuženik zapravo ne slaže sa

I Kž 423/2020-6

zaključcima koje je prvostupanjski sud na temelju dokaza donio, pa se u ovome dijelu zapravo radi o prigovorima činjenične naravi, a ne o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

11. Nadalje, optuženik tvrdi kako je prvostupanjski sud odbijanjem svih njegovih dokaznih prijedloga počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. te time povrijedio optuženikovo pravo na obranu, što je moglo utjecati na pobijanu presudu.

11.1. Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud odbio sve njegove dokazne prijedloge. Naime, a što je razvidno iz raspravnog zapisnika od 4. prosinca 2019. (list 164 spisa) usvojen je njegov prijedlog za provođenje psihijatrijskog vještačenja. Ostale prijedloge, a radilo se o prijedlozima za ispitivanje svjedoka M. D. (za kojeg optuženik tvrdi da je vidio oštećenika kako cca 1,5 km prije mjesta nesreće vozi brzinom većom od brzine utvrđene vještačenjem), rekonstrukciju prometne nesreće kao i provođenje novog prometnog vještačenja po drugom vještaku prometne struke, prvostupanjski je sud argumentirano odbio, a razloge svoje odluke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupanja, jasno je iznio u pobijanoj presudi na listu 4.

12. Zbog svega navedenog, žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ovaj sud drugog stupnja nije našao niti da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj suštinski dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je on traktorom s priključenom traktorskom prikolicom započeo radnju skretanja ulijevo na pješčanu površinu, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, te da nije propustio motocikl marke „Moto Guzzi 350“ (kojega je vozio sada pokojni F. R.) koji se pravocrtno kretao kolnikom iz suprotnog smjera. Pri tome žalitelj tvrdi kako je prvostupanjski sud pogriješio kada nije prihvatio njegovu obranu držeći ju usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti. Navodi da je on bio ustrajan u obrani da je propustio sva vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera, a tek kad se uvjerio da može sigurno skrenuti ulijevo na pješčanu površinu, poduzeo je tu radnju. Nije mu jasno kako je došlo do sudara jer nailazak oštećenika uopće nije vidio, navodeći da je oštećenik vozio brzinom daleko većom no što je utvrđeno vještačenjem. Tvrdi, također, i da je u vrijeme nesreće bio dan, a ne noć, kako proizlazi iz zapisnika o očevidu (prema njegovim navodima zalazak sunca predmetnog dana je bio u 18,52 sati, a nesreća se desila oko 18,20 sati), a ističe i da se na dijelu ceste gdje je došlo do nesretnog događaja nalaze prometni znakovi zbog kojih je postojalo ograničenje brzine od 40 do 50 km/h. Ponavlja svoje tvrdnje da je u cilju potpunog i ispravnog utvrđenja činjeničnog stanja trebalo provesti rekonstrukciju na licu mjesta kao i novo prometno vještačenje te da se trebao ispitati i svjedok koji je uočio oštećenika kako je „projurio motociklom brzinom daleko većom od dopuštene“.

I Kž 423/2020-6

14. Suprotno, međutim, žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice te je analizirajući provedene dokaze, a pri tome ispravno ocjenjujući i obranu optuženika, zaključio, što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom i stavljeno na teret.

15. Naime, pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda, proizlazi prvenstveno iz činjenice, koju niti optuženik ne dovodi u pitanje, da je on u vrijeme predmetnog događaja bio pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od najmanje 2,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi te se nalazio u stanju teškog pijanstva. Uslijed takvog stupnja pijanstva, koje je imalo bitan utjecaj na njegovu sposobnost opažanja, koncentraciju i osjećaj za prostor u trenutku prometne nesreće, njegove vozačke sposobnosti su bile smanjene do te mjere da je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju.

16. Očito je, stoga, da su sve optuženikove odluke i propusti u pogledu poduzimanja radnji na cesti, kojima je postupao i protivno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019 i 42/2020; dalje u tekstu: ZOSPC), rezultat njegovih narušenih vozačkih sposobnosti uslijed teško pijanog stanja.

17. Niti u odnosu na ostale izložene prigovore činjenične naravi, žalitelj nije uspio dovesti u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, iako optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud svoje zaključke temeljio isključivo i bezrezervno na nalazu i mišljenju prometnog vještaka Ž. P., to ne odgovara stvarnom stanju, s obzirom na to da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i niz drugih dokaza (koje je i izložio u pobijanoj presudi) kao i obranu optuženika. Valja uputiti da je prvostupanjski sud kritički ocjenjivao nalaz prometnog vještaka, a da je prometno vještačenje provedeno na temelju objektivnih činjenica koje su fiksirane zapisnikom o očevidu, skicom lica mjesta i fotoelaboratom, iz kojeg vještačenja nedvojbeno proizlazi da se prometna nezgoda desila na ravnom cestovnom potezu s obilježenom središnjom isprekidanom crtom i to na mjestu na kojem je dužina preglednosti od 120 m omogućavala međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće u trenutku kada je traktorski skup kojim je upravljao optuženik započeo sa skretanjem ulijevo preko središnjice kolnika. Iako je optuženik u žalbi doveo u pitanje vremenske prilike u vrijeme nesreće (da li je još bio dan, sumrak ili je pala noć), u žalbi ne navodi kakvog bi to imalo utjecaja na preglednost, tim više što niti u obrani nije tvrdio da su bile takve vremenske prilike koje bi mu otežavale ili onemogućavale preglednost, neovisno o tome je li još bio dan, sumrak ili je netom pala noć.

18. Nadalje, prometnim vještačenjem je utvrđeno da je brzina kretanja traktorskog skupa vozila u trenutku sudara iznosila oko 11,37 km/h, dok je brzina kretanja motocikla oštećenika M. u trenutku sudara iznosila oko 55 km/h, s time da je motocikl do mjesta sudara bio snažno kočen, pa je brzina kretanja neposredno prije poduzetog kočenja iznosila oko 83,55 km/h. Traktorski skup vozila skretan je ulijevo do mjesta sudara, nakon prelaska središnje razdjeljne crte na kolniku, na dužini puta od 9,5 metra i u vremenu od 3 sekunde. U trenutku započetog prelaska središnjice kolnika u skretanju traktorskog skupa motocikl oštećenika bio je udaljen oko 73 metra

I Kž 423/2020-6

(dakle unutar preglednosti od 120 metara). Vozač motocikla reagirao je radnjom snažnog kočenja motocikla na udaljenosti od 48,5 metra od mjesta sudara, odnosno vremenski 2,35 sekundi prije sudara. Nema nikakve dvojbe da je optuženik imao tehničkih mogućnosti uočiti motocikl prije započetog skretanja pa bi odustajanjem od skretanja i propuštanjem motocikla u njegovom kretanju, sve sukladno prometnim pravilima, sudar bio izbjegnut. Do sudara u konkretnoj prometnoj situaciji ne bi došlo pod uvjetom kretanja motocikla oštećenika brzinom od 64 km/h i svakom nižom od toga iz razloga što bi motocikl uz poduzeto snaženo kočenje bio u potpunosti zaustavljen do mjesta sudara, a kojom brzinom oštećenik ne prekoračuje maximalno dozvoljenu brzinu na tome mjestu.

19. Optuženi J. B. i u žalbi tvrdi da je oštećenik u vrijeme prometne nesreće vozio nedopuštenom brzinom jer da je u njegovom smjeru kretanja postojalo više znakova zbog kojih bi na cesti postojalo ograničenje brzine na 40 do 50 km/h. Međutim, ti navodi ne odgovaraju stvarnom stanju. Naime, a što proizlazi iz zapisnika o očevidu, tek nakon mjesta nezgode u smjeru kretanja oštećenika postoji tabla mjesta „N. P.“, a neposredno prije mjesta sudara (dakle, daleko nakon mjesta na kojem je oštećenik reagirao kočenjem) postoji znak "djeca na cesti" zbog čega bi ograničenje bilo kako tvrdi optuženik. Nadalje, 492 metra prije mjesta nesreće postoji znak 8% (približavanje opasnoj uzbrdici) no prema nalazu prometnog vještaka niti znak, a niti uzbrdica nisu od utjecaja na zakonsko ograničenje, niti mijenjaju zaključak da je motocikl u trenutku reakcije oštećenika snažnim kočenjem bilo u brzini kretanja od cca 84 km/h. Ova brzina kretanja oštećenika, suprotno stavu žalitelja, bila je dopuštena brzina (kako je to utvrđeno i zapisnikom o očevidu) s obzirom na to da je člankom 54. stavkom 1. točkom 3. ZOPSC-a određeno da je na drugim cestama (na onima kojim se brzina ne ograničava posebnim znakovima, a nalaze se izvan naseljenih mjesta) ograničenje brzine 90 km/h.

20. U odnosu na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i razloge odbijanja izloženih dokaznih prijedloga, ovaj sud drugog stupnja, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje optuženika na razloge koje je iznio prvostupanjski sud na listu 4 pobijane presude, koji su u cijelosti prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu.

21. Slijedom svega izloženoga nije osnovana žalba optuženika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

22. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim za kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavaka 1. i 4. KZ/11. kojeg je optuženi J. B. počinio na način kako mu je to i stavljeno na teret optužnicom.

23. Optuženik se u žalbi poziva na povredu kaznenog zakona držeći kako u konkretnom slučaju povreda blanketne norme iz članka 238. stavka 1. ZOPSC-a (vožnja neregistrirane priključne traktorske prikolice) nije ni u kakvoj uzročno- posljedičnoj vezi sa nastankom nesretnog događaja. Osim toga, tvrdi i da je kršenje propisa opisano u članku 57. stavku 2. ZOPSC-a (kojim se nalaže vozačima vozila koje skreću ulijevo da propuste vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava

I Kž 423/2020-6

smjer svojeg kretanja) konzumirano u povredi odredbe članka 43. stavaka 1. i 2. ZOPSC-a kojim se vozačima zabranjuje poduzimanje radnji u prometu bez da su se prethodno uvjerili da to mogu učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

23.1. Međutim, iako je dijelom u pravu žalitelj kada tvrdi da vožnja neregistriranog priključnog vozila nije u izravnoj vezi sa nesrećom, nego je samo nabrajanje svih propisa ZOPSC-u koje optuženik krši nije u pravu kada tvrdi da kršenje članka 43. stavaka 1. i 2. ZOPSC-a isključuje primjenu članka 57. stavka 2. ZOPSC-a. Radi se, naime, o odredbama koje se međusobno dopunjuju, pri čemu se članak 57. stavak 2. ZOPSC-a odnosi upravo na konkretnu situaciju u kojoj se našao optuženik koji je skretao ulijevo na pješćanu površinu bez da je propustio motocikl kojim je upravljao oštećenik koji je, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržavao smjer svojeg kretanja, a što je u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi sa nesrećom.

24. Stoga, nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona na koju optuženik upire. Ovaj sud drugog stupnja pobijanu je presudu ispitao i po službenoj dužnosti u pogledu povrede kaznenog zakona, sukladno članku 476. stavku 1. točci 2. ZKP/08., pri čemu nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

25. Optuženik je podnio žalbu i zbog odluke o kazni, navodeći kako sud prvog stupnja neke od olakotnih okolnosti na njegovoj strani nije niti utvrdio, a one koje je utvrdio da nije u dostatnoj mjeri cijenio. Naime, optuženik je priznao da je vozio pod utjecajem alkohola, ali i da je bio spreman sudjelovati u troškovima koji su nastali zbog smrti oštećenika. Naveo je kako je i sam trpio posljedice događaja obzirom da je imao psihičke smetnje koje je dokumentirao medicinskom dokumentacijom. Smatra i da je prvostupanjski sud pogrešno otegotnim cijenio "kršenje više propisa o sigurnosti prometa na cestama", iako, kako je već naveo u dijelu žalbe koji se odnosi na povredu kaznenog zakona, neke od povreda ZOPSC-a uopće nisu od utjecaja na prometnu nesreću.

25.1. Međutim, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Stoga je pravilnom ocjenom utvrđenih olakotnih okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti te njegove visoke životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja, kao i izraženog žaljenja zbog nastale prometne nesreće, a ispravno uzevši i kršenje više odredbi ZOPSC-a kao otegotne okolnosti, prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju četiri godine. I po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, upravo ovakvom kazneno pravnom sankcijom postignuta je svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže žalitelj nije opravdano.

26. Iako optuženik u uvodu žalbe ne navodi da je žalbu podnio i zbog odluke o troškovima, u obrazloženju žalbe ističe kako sud nije niti ispitao mogućnost da optuženika oslobodi dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka. Ističe da je optuženik slabih imovinskih prilika (sa mirovinom od 2.470,00 kuna mjesečno, bez drugih prihoda) te nema mogućnosti podmiriti troškove koje mu je naložio prvostupanjski sud pobijanom presudom.

I Kž 423/2020-6

26.1. U odnosu na navedeno za istaknuti je da je prvostupanjski sud, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženiku pravilno naložio naknadu troškova nastalih u povodu ovog kaznenog postupka koji se protiv njega vodi, utvrđujući ispravno visinu nastalih troškova. Pri tome se žalitelj upućuje na to da ne postoji zakonska zapreka da ga se naknadno, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., u cijelosti ili djelomično oslobodi obveze naknade troškova kaznenog postupka zbog lošeg imovinskog stanja ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili onih osoba koje je dužan uzdržavati.

27. Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.