REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 601/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja T. M., OIB …, iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz K., protiv tuženice P. B. Z. d.d., OIB …, iz Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2029/2021-2 od 23. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-33/2020- 21 od 6. srpnja 2021., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2029/2021-2 od 23. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-33/2020-21 od 6. srpnja 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a ona glase:

„1. Može li se valutna klauzula u ugovorima u valuti CHF smatrati nepoštenom, u situaciji kada čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dopušta odredbu ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, a navedena zakonska odredba nije ukinuta niti je postavljeno pitanje njene ustavnosti, odnosno primjenjuje li se odredba čl. 22.st.1. Zakona o obveznim odnosima na ugovore sa valutnom klauzulom u CHF ?

2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?“

3. Kao razloge važnosti tim pitanjima navodi odluku ovoga suda broj Rev 895/2003, od 9. veljače 2005., te pravna shvaćanja prof.dr.sc. S. P. i doc.dr.sc. T. J. u osvrtu „…“ (Pravo i porezi, br. 3/19), i mr. sc. A. E. („…“, Pravo i porezi, br. 9/18), a uz to se poziva i na odluke suda EU u predmetima C-255/00, Grundig Italiana i C-228/96, Aprile.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je nedopušten.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7.1. Ovo stoga što je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14, Rev-2245/17 i Rev-3142/2018, a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

7.2. Osim toga, odluka revizijskog suda na koju se poziva predlagateljica nije donesena u istoj i pravnoj i činjeničnoj situaciji, zbog čega ona ne može dati značenje važnosti postavljenim pitanjima, kao ni pravna shvaćanja uvaženih pravnih stručnjaka, jer razlog važnosti postavljenim pitanjima može dati samo pravomoćna odluka viših sudova i odluka revizijskog suda, Ustavnog suda RH i suda EU. Što se tiče citiranih odluka suda EU one ne daju značenje važnosti postavljenim pitanjima jer ni one nisu donesene u identičnim činjeničnim i pravnim situacijama, kao što je ovaj slučaj.

8. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.