Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-249/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. D. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 21. srpnja 2021. broj Kv-I-40/19., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog N. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 507. stavak 1. u svezi članka 501. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenika N. D. za obnovu kaznenog postupka, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., koji je okončan pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Splitu, broj K-110/06 od 17. veljače 2012. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I-Kž-425/12 od 17. ožujka 2015.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni N. D. po branitelju odvjetniku K. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i "naložiti prvostupanjskom sudu provođenje izvida saslušanjem knjigovodstvenog vještaka na okolnost novodostavljene knjigovodstvene dokumentacije".

3. Spis je u skladu s člankom 474. stavak 1. u svezi članka 495. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Prvostupanjski sud je naveo jasne i logične razloge na kojima zasniva svoju odluku te dao dostatne razloge zbog kojih je odbio zahtjev za obnovu kaznenog postupka, podnesen na temelju članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08. pa nije osnovan žalbeni prigovor o počinjenju navedene postupovne povrede, jer se pobijano rješenje može ispitati, a to što osuđenik ne prihvaća kao pravilne razloge iz pobijanog rješenja je pitanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 506. stavak 2. i 3. ZKP/08., proveo izvide čitanjem, uz zahtjev za obnovu, priloženih zapisnika Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni Ured … od 15. siječnja 2003. klasa: 215-02/03-01/03, ur. broj: 513-07-17-03-02, salda konto kartica društva F. d.o.o. S., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. B. i M. D. u predmetu Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem I Kio-83/00., izvoda društva G. š. d.o.o. S. te nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije, računovodstva i poreze P. V., iz Z.. Ujedno je prvostupanjski sud spis dostavio Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje je podneskom dalo svoje mišljenje. Odredba članka 506. stavak 2. ZKP/08. koja propisuje da će predsjednik vijeća sam ili preko suca istrage izvidjeti činjenice i pribaviti dokaze na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev, ne znači da će sud u svakom slučaju zatražiti očitovanje vještaka, kako se ističe u žalbi, već to ovisi o tome što je priloženo uz zahtjev i što se time nastoji dokazati te u konačnici o tome kako je sam zahtjev sastavljen.

6.1. Dakle, nije u pravu žalitelj i prvostupanjski je sud pravilno na temelju rezultata tako provedenog postupka, a u skladu s odredbom članka 507. stavak 1. ZKP/08., odbio zahtjev za obnovu ocjenjujući da dokazi navedeni u zahtjevu nisu prikladni da dovedu do obnove kaznenog postupka u smislu članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08. niti je u pravu žalitelj da nije postupljeno prema uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz ukidnog rješenja broj I Kž-171/2019. od 11. travnja 2019. Stoga, pobijano rješenje nije "preuranjeno...bez potrebnih izvida" kako navodi žalitelj. 7. Nadalje, nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da ne postoje zakonske pretpostavke za obnovu kaznenog postupka iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako dokumentacija, na kojoj osuđenik temelji svoj zahtjev, kako pojedinačno tako i u svojoj ukupnosti, nije prikladan dokaz kojim bi se osporila pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćno dovršenom kaznenom postupku.

8. Naime, osuđenik u zahtjevu, kao i u razlozima žalbe, ustraje na obrani koju je iznosio u postupku, te ponavlja tvrdnje iz žalbe na prvostupanjsku presudu, uporno osporavajući valjanost i vjerodostojnost knjigovodstveno-financijskog vještačenja vještaka Z. K. provedenog u pravomoćno okončanom postupku te tvrdeći da su višestruke kompenzacije bile zakonite i osnovane i da provođenjem višestrukih kompenzacija nije nastala šteta za društvo D. C. L. d.o.o., jer je na taj način društvo podmirilo vlastite obveze.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, presudom i rješenjem broj I Kž-425/12. od 17. ožujka 2015. preinačio je prvostupanjsku presudu na način da je optuženi N. D., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11. opisanog u točki II izreke, osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i pet mjeseci, te je od njega oduzeta imovinska korist u iznosu 9.200.000,00 kuna. Istom odlukom prihvaćena je žalba optuženog F. D. te je po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženog N. D. ukinuta prvostupanjska presuda zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97. opisanog u točki I izreke, i u tom je dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9.1. U toj presudi i rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključio je da je (za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11. za koje je optuženi N. D. osuđen) prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Jasno je navedeno da je neosnovano osporavanje vjerodostojnosti nalaza i mišljenja vještaka Z. K.. Naime, iz provedenog, pravomoćno okončanog, kaznenog postupka je razvidno da je vještačenje vještaka Z. K. u ukupnosti s ostalim izvedenim dokazima i obranom optuženika, bilo podvrgnuto savjesnoj i svestranoj analizi u kontradiktornom postupku. Vještak Z. K. dopunjavao je vještačenje u dva navrata (na raspravi 10. prosinca 2010. i 27. rujna 2011.). Vještak je odgovorio na sva sporna pitanja, a svoje stručne stavove je detaljno i jasno obrazložio, za što je iznio iscrpnu argumentaciju. Prvostupanjski sud je prihvatio vještačenje kao stručno, ocijenio ga vjerodostojnim, a vještački nalaz i mišljenje Z. K. činio je, dakle, logičnu cjelinu sa svim ostalim izvedenim dokazima. Zaključke prvostupanjskog suda prihvatio je i drugostupanjski sud odlučujući u žalbenom postupku.

9.2. Tako je, dakle, u pravomoćno okončanom postupku utvrđeno da za "višestruke kompenzacije…se radi o fiktivnim dokumentima koji su pravno irelevantni", odnosno, da su prijeboji nepostojeći, a knjigovodstvena dokumentacija nevjerodostojna. Naime, višestruke prijeboje ne prati nikakva dokumentacija koja bi potvrđivala vjerovničko-dužničke odnose za koje se u prijebojima tvrdi da postoje; sve kompenzacije zaključene su istog dana; izbrojeni iznosi prijeboja su upravo onaj iznos koji N. D. kao fizička osoba duguje društvu na ime kredita te iz nalaza i mišljenja vještaka Z. K. jasno proizlazi da nije postojalo potraživanje N. D. od G. š. d.o.o. Jedan svjedok je u odnosu na prijeboje koji se tiču njegovog društva naveo kako ta tvrtka nije imala stvarnu obvezu, a drugi svjedok je naveo kako je fiktivne ugovore o prijeboju potpisao na traženje optuženika pa je pravilno odlučeno oduzeti optuženom N. D. 9.200.000,00 kuna, što predstavlja protupravnu imovinsku korist. 10. Uz zahtjev za obnovu priloženi izvodi društva G. š. d.o.o. S. (broj 263 i 265) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. B. i M. D. (u predmetu Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem I Kio-83/00.) su već od ranije poznati jer su bili priloženi uz zahtjev za obnovu postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenja Županijskog suda u Splitu od 24. ožujka 2017. broj Kv-I-691/16. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenog 2017. broj I Kž-274/17. pa te isprave ne predstavljaju novi dokaz u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

11. Nadalje, nasuprot tvrdnjama podnositelja zahtjeva, zaključci iz privatno pribavljenog nalaza i mišljenja vještakinje za financije, računovodstvo i poreze P. V. o vjerodostojnosti knjigovodstvenih dokumenata o višestrukim kompenzacijama ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude. Razvidno je da je vještačenje vještakinje P. V. koncipirano isključivo na analizi dokumentacije proknjižene u poslovnim knjigama i vještakinja P. V. polemizira s ocjenom dijela dokaznog materijala iz pravomoćne presude, premda nije raspolagala cjelokupnim dokaznim materijalom kojim je raspolagao vještak Z. K. niti se upušta u ocjenu (ne)postojanja neprekinutog slijeda dužničko vjerovničkih odnosa, odnosno odnosa tražbina i obveza niti ocjenu (ne)ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prijeboja.

11.1. Stoga u konkretnom slučaju nije riječ o iznošenju novih činjenica, nego o tvrdnjama koje su već bile predmet analize i ocjene i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka. Svrha obnove kaznenog postupka nije nova ocjena već utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih dokaza, nego postojanje novih činjenica ili novih dokaza koji su, sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima, prikladni prouzročiti oslobođenje osuđene osobe ili njenu osudu po blažem zakonu. A to sa privatno pribavljenim nalazom i mišljenjem vještakinje P. V. očito nije slučaj.

11.2. Dakle, nije u pravu žalitelj kada, ponovno, ističe da je pravomoćnom presudom pogrešno utvrđeno da nisu postojali vjerovničko dužnički odnosi između svih osoba uključenih u prijeboje i da novac, odnosno kredit nije vraćen društvu, jer da u ranijem postupku nije provedeno cjelovito vještačenje, te da bi provođenjem novog knjigovodstveno-financijskog vještačenja trebalo "...detaljno analizirati rezultate ranijeg knjigovodstvenog vještačenja… jer sadržaj novo pronađene dokumentacije…. dokazuje da su višestruke kompenzacije bile zakonite i osnovane".

12. Što se tiče uz zahtjev za obnovu priloženih zapisnika Ministarstva financija- Porezna uprava, Područni Ured S. od 15. siječnja 2003. klasa: 215-02/03-01/03, ur. broj: 513-07-17-03-02 i salda konto kartica društva F. d.o.o. S., kao što se to pravilno navodi i u pobijanom rješenju, okolnosti koje se iznose ovom dokumentacijom nisu nove. Naime, na te okolnosti se osuđeni N. D. već pozivao u tijeku prvostupanjskog postupka, u žalbi protiv prvostupanjske presude te u prethodno podnesenom zahtjevu za obnovu postupka, a sada ih pokušava dokazati na drugi način. No, kao što je to navedeno i u ranijem rješenju kojim je odbijen osuđenikov zahtjev za obnovu (kao pod 10.), a i sada u pobijanom rješenju, takve tvrdnje osuđenika su već bile predmet analize i ocjene i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, posebice imajući u vidu da je u pravomoćno okončanom postupku u dokazne svrhe pročitana dokumentaciju u spisu vezano uz promjenu stanja kapitala u G. š. d.o.o. i uz prijedlog Hrvatske narodne banke Zagreb za pokretanje stečajnog postupka u G. š. d.o.o.

13. Žalitelj ističe da na potrebu kontrole ranijeg knjigovodstvenog vještačenja (vještaka Z. K.) upućuje i okolnost da su u ponovljenom postupku (zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97., vidi pod 9.), a nakon provedenog novog knjigovodstvenog vještačenja, optuženi N. D. i optuženi F. D. oslobođeni optužbe (presuda Županijskog suda u Splitu od 26. travnja 2021. pod poslovnim brojem K- 11/2015.). Tu okolnost osuđenik nije naveo u predmetnom zahtjevu za obnovu već je prvi put iznosi u žalbi. Navedena presuda preinačena je presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 10. studenog 2011. pod poslovnim brojem I Kž- 186/2021. na način da je odbijena optužba protiv optuženog N. D. i optuženog F. D., zbog nastupanja zastare kaznenog progona. Međutim, neovisno o navedenim činjenicama, riječ je o ponavljajućim navodima osuđenika koji su već bili istaknuti u njegovom prethodnom zahtjevu za obnovu postupka. Osim toga, riječ je o vještačenju koje je provedeno u odnosu na drugi događaj, drugo razdoblje i druge ugovore o tzv. kratkoročnom zajmu, a ne na one događaje i one ugovore zbog kojih je žalitelj pravomoćno proglašen krivim. Zato nije riječ o prikladnom dokazu koji može dovesti do obnove pravomoćno okončanog kaznenog postupka.

14. Stoga je prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje o odbijanju osuđenikovog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno ocijenio da osuđenik u svom zahtjevu za obnovu predmetnog kaznenog postupka nije iznio nove činjenice ili podnio nove dokaze koji bi, u smislu odredbe članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08., niti sami za sebe, a niti u svezi s prijašnjim dokazima, bili prikladni da prouzroče osuđenikovo oslobođenje od optužbe ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu. Nije u pravu žalitelj da je zahtjev za obnovu odbijen jer je "osuđenik imao dovoljno vremena da te dokaze priloži tokom ranijeg postupka, pa kako to nije učinio tada, to naknadno više niti ne može".

15. Žalitelj je u pravu kada ističe da prvostupanjski sud nije ažurno postupao po zahtjevu za obnovu postupka jer je ukidna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesena još 11. travnja 2019., a osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 16. veljače 2021. Međutim, propusti u ažurnosti ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

16. Kako ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.