Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-163/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 26. travnja 2021., broj K-18/2020., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se djelomično žalba optuženog E. B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženom E. B. za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istih propisa, uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točke 2. KZ/11. prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11. izriče se djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude, a na temelju članka 54. KZ/11. optuženom E. B. u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. studenog 2017. do 5. srpnja 2018.
II Odbija se žalba optuženog E. B. u ostalom dijelu kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi E. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom E. B. u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 18. studenog 2017. do 5. srpnja 2018.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog E. B. oduzet je pištolj marke "Crvena zastava" sa smeđim drvenim rukohvatom, broja …, pripadajući spremnik za streljivo te streljivo 9mm DUGI.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. KZ/11. optuženi E. B. u cijelosti je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi E. B. po branitelju M. G., odvjetniku u Z. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, te predlaže da se prihvati žalba optuženika i pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno da mu se izrekne blaža kazna.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba optuženika djelomično je osnovana.
6. Pobijajući prvostupanjsku presudu, optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer su razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Pobliže pojašnjavajući navedenu postupovnu povredu optuženik smatra da je nejasno kako prvostupanjski sud, s jedne strane zaključuje po načelu in dubio pro reo kada je riječ o spornoj činjenici, da li je pištolj bio zakočen i tada odlučuje u korist optuženika, dok zaključak da je optuženik s izravnom namjerom počinio kazneno djelo, a za koji žalitelj smatra da je suprotan materijalnim dokazima, temelji isključivo na subjektivnom dojmu svjedoka i oštećenika, iako je upravo tada trebao odlučiti po načelu in dubio pro reo.
7. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud naveo jasne i valjane razloge iz kojih nedvojbeno proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, a koje je temeljio na ocjeni ne samo personalnih dokaza, već i materijalnih dokaza u spisu, pa ne postoji niti proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude i iskaza danih u postupku. Tako je prvostupanjski sud jasno obrazložio zašto smatra spornu činjenicu da li je pištolj bio zakočen, navodeći "O tome se sa sigurnošću nije mogao izjasniti niti jedan od svjedoka. Stoga je tu dvojbenu činjenicu u smislu odredbe članka 3. ZKP/08. potrebno tumačiti u korist optuženika, odnosno smatrati utvrđenim da je kritične prigode pištolj bio zakočen." Takav zaključak suda nije protivan kasnijoj analizi suda u pogledu donošenja odluke o krivnji optuženika za terećeno kazneno djelo.
7.1. Stoga, kada žalitelj obrazlaže navedenu žalbenu osnovu, iz takvih žalbenih prigovora jasno proizlazi da optuženik sadržajno prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja na kojima je prvostupanjski sud utemeljio prvostupanjsku presudu te potkrijepljenosti tih utvrđenja u izvedenim dokazima, čime u biti upire na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne na bitnu postupovnu povredu. Druga je stvar što žalitelj subjektivno smatra da iznijeti razlozi iz pobijane presude nisu valjani i dostatni te ih ne prihvaća, a o čemu će više riječi biti u nastavku ove odluke.
7.2. Pobijana je presuda u tom dijelu ispitana i u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra da na opisani način nije počinio, niti je mogao počiniti kazneno djelo pokušaja ubojstva, jer da kritične zgode nije imao pištolj u rukama, te da je u pogledu krivnje optuženika, trebalo dovesti u vezu sve izvedene dokaze, u odnosu na obranu optuženika, a pogotovo što vještačenjem nisu utvrđeni tragovi na pištolju, spremniku i streljivu koji bi ga povezali sa optuženikom, sugerirajući pri tom da je pištolj, spremnik i streljivo oduzet od svjedoka M. S., bliskog prijatelja oštećenika i bivšeg policajca koji je taj pištolj mogao nabaviti. Nadalje, smatra da mu je neosnovano odbijen dokazni prijedlog dodatnog vještačenja daktiloskopskih i bioloških tragova svjedoka M. S. i oštećenika M. B., jer da je tek potom sud mogao ocijeniti da li je istinita obrana optuženika da kritične večeri nije niti imao pištolj, već da je samo došao na razgovor s bratom. Smatra, da čak i kada bi se hipotetski prihvatilo da je optuženik došao s oružjem, da kod optuženika nije postojala namjera da ga ubije, već samo da ga zastraši, a da nije imao namjeru pucati i ubiti, potvrđuje se upravo iz činjenice da je pištolj bio zakočen. Stoga žalitelj smatra da se prvostupanjski sud opredijelio za utvrđenje tijeka događaja kombinacijom iskaza oštećenog i svjedoka bez materijalnih dokaza, pri čemu nije uzeta u obzir obrana optuženika da je on osoba koja je iskusna u rukovanju oružjem i da je htio pucati s udaljenosti od 1,5 m, da je imao barem nekoliko sekundi prije no što su skočili na njega, da to učini, ali nije.
9. Razmotrivši prethodno navedene žalbene navode optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud temeljito i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao iskaze oštećenog M. B. i svjedoka M. S. dane u tijeku postupka, pri čemu ih je dovoljno analizirao kako same za sebe, tako i u međusobnom odnosu s drugim iskazima svjedoka, te osnovano zaključio da su ti iskazi vjerodostojni, te sukladni ostalim provedenim dokazima.
9.1. Nadalje, sud prvog stupnja u razlozima presude prenosi nalaz i mišljene sudsko- medicinskog vještaka dr. D. M., iz kojeg nedvosmisleno proizlazi utvrđenim da je iskaz oštećenika, kako je u fizičkom naguravanju s optuženikom zadobio ozljedu prsta njegove lijeve ruke, prema kojemu je do ovakve ozljede moglo doći u dinamici otimanja za pištolj između optuženika i oštećenika, jer je to potkrijepljeno i medicinskom dokumentacijom.
9.2. Stoga je prvostupanjski sud s pravom utvrdio da je iskaz oštećenog u bitnim okolnostima vjerodostojan u pogledu dinamike inkriminiranog događaja i načina na koji je zadobio ozljedu prsta lijeve ruke, kao i u tome da optuženik prilikom dolaska u stan kod oštećenika s pištoljem, očito nije znao da se tu nalazi i M. S., što je očito djelovalo zbunjujuće na optuženika, te dovelo do brze reakcije oštećenika, koji je tada iskoristio trenutak nepažnje optuženika i u trenutku kad je ovaj obratio pozornost na S., bacio se na njegovu desnu ruku u kojoj je držao pištolj. Sporna činjenica na koju upire optuženik, da je pištolj kritične prigode bio zakočen, doista ne dovodi u pitanje naprijed navedena utvrđenja, a ni zaključak suda da je optuženik namjeravao ubiti oštećenika, jer je optuženik došao u stan kod oštećenika s pištoljem i spremnikom punim metaka, od kojih je jedan metak bio u cijevi, kojega je uperio u glavu M. B. da bi pucao, u čemu ga je brzom reakcijom spriječio najprije oštećenik M. B. hvatanjem za ruku u kojoj se nalazio pištolj, kojemu je odmah priskočio u pomoć M. S., što se potvrđuje i iz iskaza svjedoka S. Pri tome treba istaći da je prema vještačkom nalazu centra pištolj bio u ispravnom stanju, a pištolj pun metaka, nesumnjivo je sredstvo podobno za izvršenje predmetnog kaznenog djela.
9.3. Zbog navedenog, nije u pravu optuženik kada tvrdi da okolnost da je pištolj zakočen ukazuje da nije imao namjeru pucati. Naime, u trenutku kada optuženik usmjerava pištolj prema glavi oštećenika, zakočenost pištolja ne znači da nije imao namjeru pucati, pogotovo što u konkretnoj situaciji iz dokaza u spisu proizlazi da se u cijevi pištolja u trenutku kada ga je optuženik ispustio nalazio metak, a do pucanja nije došlo jer je u tome na vrijeme spriječen. Isto tako, to što na pištolju nema nikakvih relevantnih bioloških tragova i tragova papilarnih linija ne utječe na opravdani zaključak suda da je optuženi imao pištolj kada je došao u bratov stan. Naime, iz suglasnih iskaza svjedoka M. i J., policajaca koji su bili u ophodnji, proizlazi da im je iz operativnog dežurstva došla dojava da je optuženik došao s pištoljem na kat kuće kod brata M. B. i da je razoružan, pa su došli na lice mjesta i stepenicama otišli na kat kuće, gdje im je vrata otvorio M. B., koji je bio uznemiren i u strahu, a tu je bila i oštećenikova supruga B. koja je bila trudna i uznemirena. M. S. je izvadio pištolj iz džepa jakne, kojeg je M. uzeo i repetirao, a iz cijevi je ispao jedan metak koji je pao na pod, a potom je taj pištolj M. ostavio u operativnom dežurstvu, gdje ga je preuzeo dežurni kriminalistički službenik. Dakle, do izostanka relevantnih bioloških tragova i tragova papilarnih linija očito je moglo doći jednostavnim brisanjem pištolja nakon što je isti bio u posjedu i rukama više osoba.
9.4. Osim toga, postojanje motiva na strani optuženika, prvostupanjski sud opravdano nalazi u neriješenim imovinskim odnosima između optuženika i oštećenika. Tako je sam optuženik u svojoj obrani naveo kako je s bratom u sukobu jer je kockar, bivši ovisnik i pohlepan te od njega želi oduzeti svu imovinu, konkretno kuću koja im je ostala nakon smrti roditelja. Smatra da njegov brat nema nekih velikih prava na tu kuću, jer je najprije bio u popravnom domu, a kasnije u komuni, tako da nije sudjelovao u izgradnji kuće, pa on smatra da njemu i dalje pripada polovica kuće i zato je ne želi prepustiti bratu, a pogotovo što je utvrdio u zemljišnim knjigama da je brat stavio neku ovrhu na kuću. To što su optuženik i oštećenik, nakon što mu je oduzet pištolj, nastavili mirno razgovarati, ne umanjuje niti utvrđenja suda o postojanju motiva na strani optuženika, a niti o postojanju izravne namjere za počinjenje terećenog kaznenog djela, jer radnje koje je poduzeo optuženik neprijeporno prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva, koje je ostalo u pokušaju, zbog pravodobne spriječenosti optuženika u daljnjim radnjama.
9.5. Dakle, u okviru istaknute žalbene osnove optuženik u stvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima pobijane presude i subjektivno ocjenjuje rezultat u postupku provedenih dokaza. Naime, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, ovaj sud drugog stupnja nalazi da optuženik u navodima svoje žalbe nije niti jednim argumentom ozbiljno doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
10. Optuženik uvodno naznačuje i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona koju potom ne obrazlaže, a ispitivanjem presude, u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik predlaže blaže kažnjavanje zbog svih utvrđenih okolnosti samog slučaja, a uz uvažavanje svih olakotnih okolnosti koje su utvrđene po prvostupanjskom sudu, uz izostanak bilo kakvih posljedica za oštećenika te uz činjenicu da je optuženik bio duže vrijeme u istražnom zatvoru što je utjecalo na njega u preventivnom smislu.
12. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
12.1. S tim u vezi je prvostupanjski sud, kao olakotno na strani optuženika cijenio uredno odazivanje i korektno držanje pred sudom, to što je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, njegovo ponašanje nakon počinjenja djela, budući da iz iskaza svjedoka M. S. i iskaza oštećenika proizlazi da se optuženik nakon inkriminiranog događaja potpuno smirio i nastavio razgovor s oštećenikom u mirnom tonu te optuženikove teške socijalne i imovinske prilike, narušeno zdravstveno stanje zbog PTSP-a i ovisnosti o alkoholu o čemu je optuženik iskreno progovorio pred sudom, a zbog koje ovisnosti uzima odgovarajuću terapiju, dok je kao otegotno ocijenjeno to što je već kazneno osuđivan zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja iz članka 331. KZ/11.
12.2. Prema tome, uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti, a pri tome cijeneći da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, prvostupanjski je sud optuženiku osnovano izrekao, primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak. 1. u vezi članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. No, činjenicu osuđivanosti zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja iz članka 331. KZ/11. po mišljenu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, treba cijeniti u okviru okolnosti da radi se o osuđivanosti iz istog postupka. Naime, presudom K-6/18. od 5. srpnja 2018., optuženi E. B. proglašen je krivim za učin tog kaznenog djela, a oslobođen za kazneno djelo pokušaja ubojstva, a koja presuda je, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-634/2018-5 od 31. kolovoza 2020. djelomično potvrđena za optuženog E. B. zbog kaznenog djela iz članka 331. KZ/11., dok je ukinuta zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva, pa je ovaj postupak u stvari nastavak istog prethodnog postupka (radi se o osuđivanosti iz istog postupka). Zbog navedenog, a uz uvažavanje svih prethodno opisanih olakotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je optuženiku opravdano izreći na temelju članka 57. KZ/11. djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
12.3. Tako utvrđena kazna, a potom i djelomična uvjetna osuda, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske adekvatna je i primjerena stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti kaznenog djela, posljedicama koje su izostale u odnosu na oštećenika, te osobnosti i teškim socijalnim i imovinskim prilikama optuženika, kao i narušenom zdravstvenom stanju zbog PTSP-a, te je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a ujedno na taj način utjecati, ne samo na optuženika, već i na sve druge da ne čine kaznena djela, čime će se ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom E. B. u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. studenog 2017. do 5. srpnja 2018.
13. Slijedom izloženog, na temelju članka 482. i 486. stavak.1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
