REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2906/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P., S., OIB … , koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p., Š., protiv tuženika M. G., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-601/2020-3 od 8. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-111/2013-54 od 24. veljače 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu tri pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredaba čl. 385. st. 1. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Izlažući razloge važnosti zašto su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i jednakosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, odnosno zašto bi joj trebalo dopustiti podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, tužiteljica je navela se radi o pitanjima „o kojima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje odnosno nema prakse revizijskog suda, a praksa viših sudova nije jedinstvena“. Potom se pozvala na pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda Rev 2776/2016, vezano za uračunavanje vremena posjedovanja i prije 1991. godine u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Međutim, nije jasno zašto se tužiteljica poziva na ovu odluku kada je prethodno ustvrdila da u vezi s postavljenim pitanjima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, s tim da se doista niti jedno od pitanja koje je postavila ni ne odnosi na pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev 2776/2016. Osim toga, zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužiteljičina zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti nije donesen na temelju utvrđenja činjenice da na strani tužiteljice nedostaje zakonom propisano vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine, već na temelju utvrđene činjenice da je tužiteljica uopće ne posjeduje samostalno neprekidno. Konačno, tužiteljica se nije određeno pozvala ni na jednu odluku viših sudova iz koje bi proizlazilo da je o postavljenim pitanjima njihova praksa nejedinstvena, kao što je ustvrdila, a što je bila dužna na temelju odredbe čl. 387. st.
3. ZPP.
5. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
