REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2040/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz R., (sa boravištem u R.,), OIB …, zastupanog po punomoćniku Ž. H., odvjetniku u R., protiv tužene A. d.o.o. R., OIB …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., odvjetnicima u R., radi vraćanja dvostruke kapare, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-245/15-2 od 25. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-239/2013-24 od 5. studenog 2014., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 239/2013-24 od 5. studenog 2014. i presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-245/15-2 od 25. travnja 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je taj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženoj da mu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude isplati iznos od 217.985,68 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. travnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta a koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, kao i da se naloži tuženoj da tužitelju isplati parnični trošak u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude i to sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženoj naknadi na ime parničnog troška iznos od 26.025,00 kuna u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 625,00 kuna, zahtjev za naknadu troškova postupka tužene odbijen. U točki III. odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Tužitelj se u reviziji poziva na revizijski razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Iz sadržaja revizije razvidno je da tužitelj ne ukazuje decidirano niti na jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP-a pa stoga uopćeno iznošenje ovog revizijskog razloga nije od utjecaja u ovoj fazi postupka.

7. Ostali navodi revidenta u tom smislu ili osporavaju činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja što nije dopušten revizijski razlog u ovom stadiju postupka ili prigovora pravilnoj primjeni materijalnog prava, što je opet poseban revizijski razlog.

8. Nije sporno u ovom predmetu da su parnične stranke, i to tužitelj kao kupac a tužena kao prodavatelj, dana 26. ožujka 2008. sklopile predugovor ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je predmet kupoprodaje bio stan u stambeno- poslovnom objektu radne oznake blok 47, koja se gradi u R. u stambeno-poslovnoj zoni S. V. na k.č. 8556/48 k.o. R., a koji u naravi (će) predstavlja (predstavljati) 1,5- sobni stan broj 1-2 na I. (prvom) katu, a koji se stan sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice, sobe, ulazne lođe i lođe po sistemu „ključ u ruke“, a koja zgrada će biti izgrađena prema glavnom projektu na temelju kojeg je izdana građevinska dozvola; da su tim predugovorom stranke sporazumno ugovorile da će glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine biti sklopljen po provedenom upisu u zemljišne knjige, etažnog vlasništva odnosno vlasništva posebnog dijela nekretnine, sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je povezan s vlasništvom stana kao posebnog dijela nekretnine; da je tužitelj sukladno predugovoru platio 108.992,84 kune a koji iznos predstavlja kaparu; da su dana 29. prosinca 2008. parnične stranke sklopile glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine iz predugovora označene kao 62/3494 dijela nekretnine upisane kao k.č.br. 8556 /48 k.o. R., povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine prema Planu posebnih dijelova TD „S.“ d.o.o. od listopada 2008., projekt 21/07, označen kao posebni dio stan 1-2, a koji u naravi predstavlja stan na I. katu površine 61,76 m[2] , i sastoji se od loggie, ulaznog prostora, kupaonice, kuhinje, boravka-blagavaone, kupaonice, spavaće sobe, spavaće sobe i loggie.

9. Nesporno je i da je tim glavnim ugovorom dogovoreno da će kupac preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 135.259,20 Eura u kunskoj protuvrijednosti isplatiti u roku od 60 dana od dana potpisivanja glavnog ugovora, odnosno do 27. veljače 2009., pri čemu se plaćanje ostatka cijene smatra bitnim sastojkom ugovora, te da će tuženica predmetnu nekretninu tužitelju predati u posjed u roku od 90 dana od dana potpisivanja glavnog ugovora, odnosno do 29. ožujka 2009., uz uvjet da je tužitelj u cijelosti platio ugovorenu cijenu, odazvao se pozivu na preuzimanje i izvršio druge obveze utvrđene predugovorom i glavnim ugovorom.

10. Nesporno je da je tuženica obavijestila tužitelja dopisom od 6. ožujka 2009. da je dobila uvjerenje za uporabu građevine, dok je provođenje etažnog elaborata u zemljišnim knjigama u tijeku i očekuje se do 1. travnja 2009., da je etažni elaborat u zemljišnim knjigama proveden dana 31. ožujka 2009. te da je tuženica tužitelju poslala izjavu kojom ga je obavijestila da produljuje rok isplate preostalog iznosa kupoprodajne cijene najkasnije do 28. travnja 2009.

11. Nije sporno da je tužitelj dopisom od 1. travnja 2009. pozvao tuženicu na vraćanje uplaćene kapare u roku od 15 dana uz obrazloženje da je tuženica pala u zakašnjenje jer mu do 29. ožujka 2009. nije predala predmetni stan u posjed, da nije suglasan s produljenjem roka isplate, da raskida glavni ugovor, te da u zemljišnim knjigama na dan 30. ožujka 2009. predmetna zgrada nije etažirana niti da za to postoji aktivna plomba.

12. Nesporno je da je tužena dopisom od 2. studenog 2009. raskinula glavni ugovor zbog neplaćanja kupoprodajne cijene.

13. Predmet ovog spora je pripada li pravo tužitelju na povrat dvostruke kapare pa i same kapare, obzirom na njegove tvrdnje da tužena nije ispunila svoje ugovorne obveze u roku i da je bilo izgledno da ih neće moći ni ispuniti u razumnom roku, kako je to predviđeno čl. 363. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO).

14. Iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine (list 8.) slijedi da su se stranke sporazumjele da će na ime kapare tužitelj isplatiti tuženiku u roku od 8 dana od dana sklapanja predugovora 10% cijene stana, 15.028,80 Eura u kunskoj protuvrijednosti (čl. 4. Predugovora).

15. Nije sporno da je tužitelj taj iznos isplatio.

16. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 17) proizlazi da su se stranke sporazumjele da je tužitelj na ime dijela cijene platio 108.992,84 kune i da će preostali (podcrtao sud) dio cijene u iznosu od 135.259,20 Eura u kunskoj protuvrijednosti do 60 dana od dana potpisa ugovora, dakle do 27. veljače 2009.

17. Nije niti sporno da je tuženik raskinuo ugovor, i da tužitelj ne zahtjeva ispunjenje ugovora.

18. Sukladno odredbi čl. 303. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO/05) kapara je znak da je ugovor sklopljen.

19. U ovoj pravnoj stvari stranke su postupale sukladno pravnoj prirodi predugovora, koji je u suštini ugovor kojim se stranke obvezuju da će sklopiti glavni ugovor, pa je upravo to predmet predugovora, obveza sklopiti glavni ugovor što su stranke u ovom sporu i učinile.

20. U glavnom ugovoru o kupoprodaji nekretnine stranke potvrđuju da je tužitelj uplatio dio cijene, a ne i da je uplatio kaparu.

21. Iz odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a slijedi da kada je ugovor raskinut stranke se oslobađaju svih svojih obveza, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onog što je dala.

22. Sudovi nižeg stupnja nisu ispitali ugovorne odredbe kako predugovora tako i glavnog ugovora između ugovornih strana pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu ocjenjene sve odlučne činjenice, a prije svega nije ocjenjeno koja je pravna priroda uplate s obzirom na stipulacije u glavnom ugovoru pa je stoga valjalo odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a.

23. U nastavku postupka sud će utvrditi volju stranaka prije svega s obzirom na odredbe ugovora i predugovora, a eventualno provesti i druge dokaze, i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 15. veljače 2022

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.