REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2426/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja N. G. iz Z., OIB … i 2. tužiteljice B. V. iz Z., OIB …, oboje zastupani po punomoćnici P. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o., Z., protiv 1. tuženice V. B. iz R., OIB …, 2. tuženika J. B. iz R., OIB …, 3. tuženice Lj. B. iz R., OIB …., 4. tuženice I. K. iz R., OIB … i 5. tuženice T. F. iz R., OIB …, svi tuženici zastupani po punomoćnicima V. K., E. B., M. H., I. R., B. P., S. P. i N. K., odvjetnicima u R., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji oboje tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1281/2015-2 od 24. travnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Rabu poslovni broj P- 4482/2015 od 7. kolovoza 2015., na sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija prvo i drugotužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji suvlasnici nekretnine oznake 1528/1, šuma sa 887 m i put sa 72 m , Z.U.1330 k.o. R.-M., svaki u ½ dijela s ovlaštenjem na upis toga prava u zemljišne knjige te je naloženo tuženicima da naknade tužiteljima troškove postupka u iznosu od 24.642,04 kn.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Uvažava se žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu broj 89 P-4482/2015 od 7. kolovoza 2015. godine na način da se tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.

2. Nalaže se tužiteljima da tuženicima naknade parnični trošak u iznosu od 29.845,00 kuna.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji, navodeći da istu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se drugostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, podredno da se ista odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, pa je, na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, dok revidenti kroz navedenu povredu zapravo osporavaju utvrđenje da nisu dokazali izvršenu diobu između braće – prednika tužitelja i tuženika (smatraju da su iskazi svjedokinja oko toga kojim je novcem prednik tuženika izgradio kuću i pročelje proturječni i kao takvi nevjerodostojni), pa time suštinski ističu da nižestupanjske presude nisu donesene u skladu s čl. 8. ZPP. U tom smislu, valja reći da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud i iznimno kao u ovom konkretnom slučaju i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373.a ZPP, a ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza. Ostali revizijski navodi, kojima se pobija drugostupanjska odluka svode se na tvrdnje da je pobijana presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, jer je drugostupanjski sud sam utvrdio da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj dokazao da je između njegovog prednika i prednika tuženika (braće) izvršena materijalna dioba nekretnine, što je ovaj sud prihvatio.

8. Predmet spora je zahtjev oboje tužitelja da se utvrdi njihovo pravo vlasništva na cijeloj, gore spomenutoj nekretnini, po osnovi diobe između prednika oboje tužitelja - A. B. i prednika svih tuženika - P. B., koji su bili braća te po osnovi dosjelosti, a u situaciji kada je do 21. ožujka 1951. nekretnina bila u vlasništvu djeda (i pradjeda) F. B., koji je toga dana polovicu nekretnine prodao sinu A., a 28. studenoga 1953. drugu polovicu darovao sinu P.

9. U prvostupanjskom postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je predmetna nekretnina, danas u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište, a ranije poljoprivredno, bila vlasništvo prednika stranaka pok. F. B., i da je tada bila dio nekretnine oznake 1528 k.o. R.-M.,

- da su kao suvlasnici u zemljišnim knjigama od 2011. upisani tužitelji, svaki za ¼ dijela kao pravni sljednici pok. A. (A.) B. i pravni prednik tuženika pok. P. (P.) B. za ½ dijela,

- da je prijavnim listom od 10. kolovoza 1994. osnovna nekretnina oznake 1528 k.o. R.-M. da je cijepana na nekretnine oznake 1528/1 (šuma 887 m[2] i put 72 m ), 1528/2 (šuma 1030 m[2] ) i 1528/3 (put 66 m ), a kao posjednici u prijavnom listu da su utvrđeni B. A. i P. pok. F. , svaki za ½ dijela, koji su 25. kolovoza 1994. prodali K. Ć. iz Z. novoformiranu nekretninu oznake 1528/2, kao i nekretninu oznake 1527/2 te ½ nekretnine oznake 1528/3, sve k.o. R.-M.,

- da je predmetnu nekretninu za napasanje stoke koristio prednik tužitelja A. B., odnosno njegova obitelj, a kasnije da je tu nekretninu uz njegovo dopuštenje koristila obitelj M. Ć.-Ž. koji su na istoj držali kokoši i ostalu perad te svinje,

- da je između pravnih prednika stranaka, braće A. i P. B., izvršena materijalna dioba nekretnina, sredinom prošlog stoljeća i to na način da je od kompleksa nekretnina u suvlasništvu obitelji B. izvršena podjela na način da je P. B. (predniku tuženika) u vlasništvo pripala susjedna nekretnina danas oznake 1568/4 i 1568/14, a A. B. (predniku tužitelja) pripala predmetna nekretnina tada oznake 1528, te da je prednik tužitelja samostalno, neprekidno i pošteno posjedovao predmetnu nekretninu više od dvadeset godina.

10.1. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev oboje tužitelja, ocjenjujući da su vlasništvo iste stekli dosjelošću.

10.2. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je, na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP, utvrdio da provedba diobe predmetne te eventualno drugih nekretnina u suvlasništvu prednika stranaka nije dokazana tijekom prvostupanjskog postupka. Ujedno smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da su tužitelji i njihov prednik bili pošteni posjednici, kod činjenice da su prednici stranaka kao suvlasnici predmetne nekretnine bili braća te činjenica (ne) provedbe diobe nije mogla ostati nepoznata, zbog čega nema poštenja u posjedovanju. Stoga, na temelju utvrđenja da nije dokazano da je provedena materijalna dioba zajedničkih nekretnina stranaka i njihovih prednika, pa tako ni predmetne te da nije ispunjen uvjet poštenja posjednika, drugostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, ocjenjujući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), bez obzira što nekretnina nije unesena u ostavinsku masu u ostavinskom postupku iza pok. P. B. 11. U situaciji kada je u postupku primjenom pravila o teretu dokaza utvrđeno (a u činjenična utvrđenja ovaj sud nije ovlašten ulaziti, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP) da između prednika tužitelja i tuženika nije provedena materijalna dioba predmetne nekretnine te da prednik tužitelja nije bio pošteni posjednik, ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i na temelju citiranih zakonskih odredaba, a revizijski navodi kojima tužitelji iznose činjenice, osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuju dokaze (osobito u pogledu iskaza svjedoka – koji od njih jest, a koji nije potvrdio činjenicu diobe) nisu uzeti u razmatranje, jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.1. Stoga ovaj sud prihvaća u cijelosti razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi, pa se na temelju odredbe čl. 396.a ZPP podnositelji revizije upućuju na razloge te presude.

12.2. S obzirom na izloženo, na internetskim stranicama ovog suda, uz revizijsku presudu objavit će se razlozi presude drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).

13. Zbog svega navedenog je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.