REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 332/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB:…, iz S. D., D. P. Š. 1, kojeg zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u T., protiv tuženice A. S., OIB:…, iz K. K., P. R. 5, koju zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1446/2019-2 od 13. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-6830/2015-67 od 26. travnja 2019., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i u dijelu koji se odnosi na čest. zem. 3016/13 k.o. T., ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1446/2019-2 od 13. svibnja 2020. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-6830/2015- 67 od 26. travnja 2019. u toč. II. izreke, i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

«Utvrđuje se da je tužitelj B. D. pok. S. vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 3016/6 k.o. T. k.o. T. upisana u ZU 239 k.o. T. za cijelo, pa se nalaže brisanje prava vlasništva na čest. zem. 3016/6 k.o. T. sa imena tužene S. A. ž. A. i uknjižba prava vlasništva na čest. zem. 3016/6 k.o. T. na ime tužitelja B. D. pok. S. za cijelo.»

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na čest. zem. 3016/7 k.o. T. i na čest. zem. 3016/13 k.o. T., kao neosnovan.

III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tuženoj iznos od 9.591,83 kn.“.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. II. izreke, a prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. i III. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2507/2020-2 od 10. studenoga 2020. tužitelju dopušteno je podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 144672019-2 od 13. svibnja 2020., u odnosu na pitanje:

„Je li jasan zaključak da je nekretnina (javna cesta) javno dobro u općoj uporabi ako nema podataka da je izdana pravomoćna uporabna dozvola, odnosno ako nije ispitano jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 3. Zakona o javnim cestama, „Narodne novine“ broj 180/04, 82/06, 138/06,,146/08, 152/08, 38/09, 124/09 i 153/09?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

8. Uz obrazloženje

- da je tuženica, između ostaloga, uknjižena kao vlasnica čest. zem. 3016/13 k.o. T.;

- da je takva pogrešna uknjižba posljedica redoslijeda kojim su vršene uknjižbe nakon izvršenog cijepanja matične čest. zem. 3016/1 k.o. T.;

- da su se stranke nakon majčine smrti dogovorile da tužitelju pripada sjeverni dio parcele, a tuženici južni;

- da čest. zem. 3016/13 k.o. T. u naravi, zajedno sa česticom 3016/7 i 3016/10 k.o. T. čini trogirsku cestu i gradilište pristupne ceste,

prvostupanjski sud je zaključio da s obzirom na opisano svojstvo nekretnine, tužitelj nije dokazao da je vlasnik i te nekretnine, i tužbeni zahtjev odbio je kao neosnovan.

9. Drugostupanjski sud u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 3016/7 i 3016/13 k.o. T. prihvatio je utvrđenje i shvaćanje prvostupanjskog suda. Pritom izrazio je shvaćanje da su navedene nekretnine postale javno dobro u općoj uporabi čime prestaje eventualno vlasništvo.

10. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i to samo u dijelu presude kojim je odlučeno o zahtjevu u odnosu na čest. zem. 3016/13 k.o. T., tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 83/13 i 92/14 - dalje: ZC) uz tvrdnju da ta čestica nije kao cesta obuhvaćena pravomoćnom uporabnom dozvolom, slijedom čega da nije postala javno dobro u javnoj uporabi, koja okolnost bi predstavljala razlog za prestanak prava vlasništva tužitelja. Konačno ističe da za tu nekretninu još nije isplaćena naknada, pa da o odluci u ovoj pravnoj stvari ovisi tko je ovlaštenik naknade za izvlaštene nekretnine.

11. Pravilno drugostupanjski sud zaključuje da su javne ceste i javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (čl. 3. st. 1. ZC-a) te da se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava osim u slučajevima propisanim tim Zakonom (čl. 3. st. 2. ZC-a).

12. No, ostalo je nejasno na temelju čega nižestupanjski sudovi zaključuju da je čest. zem. 3016/13 k.o. T. javna cesta kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.

13. Naime, prema odredbi čl. 3. st. 5. ZC-a javna cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevina sukladno posebnom propisu. K tome, odredbom čl. 3. st. 6. ZC-a propisano je da se javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske.

14. Prema odredbi čl. 126. st. 2. ZC nekretnine koje su prema tom Zakonu javne ceste i bile su u uporabi kao javne ili nerazvrstane ceste prije 1. siječnja 1997. javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske.

15. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je sporna nekretnina postala javna cesta tj. javno dobro u općoj uporabi, pri čemu nisu raspravili jesu li ispunjene (i koje) pretpostavke iz čl. 3. st. 5. ZC ili je taj status stekla zato što su ispunjene pretpostavke iz čl. 126. st. 2. ZC, čime su pogrešno primijenili materijalno pravo.

16. Slijedom iznesenog, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova nisu raspravljene odlučne okolnosti o kojima ovisi status sporne nekretnine kao javnog dobra u općoj uporabi, te nije moguće preinačiti pobijanu presudu, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude u dijelu koji se odnosi na čest. zem. 3016/13 k.o. T. i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil,v.r.