REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 753/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u S., protiv tuženika P. d.o.o. P., OIB: ..., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1232/19-3 od 8. studenoga 2019., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-193/2009 od 22. veljače 2019., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem dopušteno je ponavljanje postupka u odnosu na tužiteljicu (stavak I. izreke); ukinuta je presuda broj P-193/09 od 14. srpnja 2010. u cijelosti (stavak II. izreke); te je riješeno da će odluka o troškovima prijedloga za ponavljanje postupka uslijediti s odlukom o glavnoj stvari (stavak III. izreke).
2. Drugostupanjskim rješenjem preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način da je odbačen kao nepravovremen prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka u predmetu Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-193/2009.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da dopusti ponavljanje postupka i ukine pravomoćnu presudu prvostupanjskog suda od 14. srpnja 2010., a tuženika obveže da joj nadoknadi troškove postupka, uključujući i trošak sastava revizije.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio istu odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti je kao neosnovanu.
5. Revizija je, u smislu odredbe članka 400. stavak 1. u vezi članka 382. a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), dopuštena, ali neosnovana.
6. Polazeći od toga:
- da je presuda od 14. srpnja 2010., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika od 15. prosinca 2004. kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu, postala pravomoćna 13. travnja 2011.,
- da je prijedlog za ponavljanje postupka tužiteljica podnijela 17. srpnja 2018., i to iz razloga propisanog odredbom članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP, jer je naknadno stekla mogućnost upotrijebiti novi dokaz – pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-100/14 od 6. srpnja 2017., kojom je ona oslobođena optužbe zbog kaznenog djela pronevjere, na temelju koje je za nju mogla biti donesena povoljnija odluka da je taj dokaz bio upotrijebljen u prijašnjem postupku,
prvostupanjski sud, iako svjestan zakonskog ograničenja i objektivnog roka od 5 godina iz članka 423. stavak 3. ZPP unutar kojeg je tužiteljica mogla podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga propisanog člankom 421. stavak 1. točka 10. ZPP, ipak dopušta ponavljanje postupka, uz obrazloženje da bi drugačijom odlukom došlo do povrede tužiteljičinih ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbi Ustava Republike Hrvatske te Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97 i 6/99), odnosno da bi pretjerani formalizam kao posljedica primjene pozitivnog prava bio nedopušten.
7. Drugostupanjski sud, s druge strane, zauzima shvaćanje da nije pravilno olako prelaziti preko kogentnih normi parničnog postupka koje čuvaju, između ostalih načela, i načelo zakonitosti i jednakosti. Drugim riječima, to je moguće samo u izuzetnim slučajevima ako bi se takvim „pretjeranim formalizmom“ ugrozila neka druga, važnija ustavna ili konvencijska načela i/ili ljudska prava i temeljne slobode. Ispitivanjem razmjernosti povrede načela koja štiti institut objektivnog roka iz članka 423. stavak 3. ZPP i načela pravičnosti, odnosno ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno drugih ustavnih i konvencijskih načela, drugostupanjski sud nije uočio važan razlog zbog kojeg u konkretnom slučaju ne bi trebalo primijeniti kogentni zakonski propis. Pritom, sud u pobijanoj odluci zaključuje da pravomoćna kaznena presuda nije dokaz koji bi sam po sebi mogao dovesti do povoljnije odluke za tužiteljicu u prijašnjem postupku, imajući na umu da je odgovornost za kazneno djelo bitno drugačija od građanskopravne odgovornosti zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. To posebno kad se dovede u vezu da je tužiteljici ugovor o radu otkazan zbog utvrđenog manjka na blagajni za koju je tužiteljica bila odgovorna, a koji manjak je utvrđen zapisnikom o izvanrednoj inventuri, koji je potpisala i sama tužiteljica, iz čega proizlazi da se tužiteljicu odlukom o otkazu ugovora o radu nije ni teretilo za prisvajanje novca od utvrđenog manjka, pa proizlazi da teška povreda obveze iz radnog odnosa koja je tužiteljici stavljena na teret nije identična elementu bića kaznenog djela koje se tužiteljici stavljalo na teret u kaznenom postupku i za koje je oslobođena.
8. Revizijskim navodima nije dovedeno u pitanje shvaćanje drugostupanjskog suda o tome da u konkretnom slučaju ne postoji važan razlog zbog kojeg ne bi trebalo primijeniti izričitu i jasnu odredbu članka 423. stavak 3. ZPP, već se revizijski navodi u okviru pogrešne primjene materijalnog prava iz prethodno navedene zakonske odredbe u bitnome iscrpljuju u tome da tužiteljica ni na koji način nije mogla utjecati na tijek i trajanje kaznenog postupka.
9. Drugim riječima, tužiteljica revizijom ne navodi koja bi točno njezina ustavna i konvencijska prava bila povrijeđena/ugrožena, odnosno ne navodi nijedan razlog zbog kojeg bi primjena objektivnog roka iz članka 423. stavak 3. ZPP, predstavljala pretjerani formalizam i povredu nekog prava zajamčenog Ustavom RH i/ili Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Ostali revizijski navodi odnose se na osnovanost samog prijedloga, pa kako ovaj sud prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da je tužiteljica prijedlog za ponavljanje postupka podnijela protekom objektivnog roka iz članka 423. stavak 3. ZPP, svi revizijski navodi koji se odnose se na ocjenu novog dokaza i procjenu uspjeha tužiteljice u postupku radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu da je u prijašnjem postupku mogla upotrijebiti oslobađajuću presudu iz kaznenog postupka nisu odlučni.
11. Nemogućnost tužiteljice da utječe na tijek i trajanje kaznenog postupka nije sama po sebi dovoljna za isključenje primjene odredbe članka 423. stavak 3. ZPP koja postavlja objektivno vremensko ograničenje podnošenju prijedloga za ponavljanje postupka, osim iznimno u slučajevima predviđenim tom istom odredbom (ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca ili iz razloga navedenih u članku 421. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP).
12. Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 400. stavak 3. u vezi članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v. r.
