REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 5130/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. H. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. & p. u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1262/19-2 od 10. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4931/18-17 od 5. srpnja 2019., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1262/19-2 od 10. rujna 2019., te se sudi:

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4931/18-17 od 5. srpnja 2019.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškova revizijskog postupka u iznosu od 1.000,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„1. Utvrđuje se da je nedopuštena i da ne proizvodi pravne učinak Obavijest o prestanku radnog odnosa donesena pod brojem Ur. Broj: 156-UP/2018 u čijem je privitku odluka o prestanku radnog odnosa koja je donesena pod brojem UP- 101/2018 od dana 7. kolovoza 2018., koju je donio tuženik i kojom je tuženik konstatirao prestanak radnog odnosa i obavijestio tužitelja o prestanku radnog odnosa tužitelja i tuženika i kojom mu je radni odnos otkazan, te da radni odnos tužitelja i tuženika nikad nije prestao;

2. Utvrđuje se da je ugovor o radu broj 015-1/2017 koji su dana 23. kolovoza 2017. godine sklopili tuženik i tužitelj i koji je ugovor dopunjen Dodatkom ugovora o radu od dana 22. studenoga 2017. godine po samom zakonu postao ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana vratiti tužitelja na dosadašnje radno mjesto Vodećeg eksperta ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke – 5. srpnja 2019. do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Presudom suda drugoga stupnja suđeno je:

„Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4931/2018-17 od 5. srpnja 2019. tako da se sudi:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je nedopuštena i da ne proizvodi pravne učinak Obavijest o prestanku radnog odnosa donesena pod brojem Ur. Broj: 156-UP/2018 u čijem je privitku odluka o prestanku radnog odnosa koja je donesena pod brojem UP- 101/2018 od dana 7. kolovoza 2018., koju je donio tuženik i kojom je tuženik konstatirao prestanak radnog odnosa i obavijestio tužitelja o prestanku radnog odnosa tužitelja i tuženika i kojom mu je radni odnos otkazan, te da radni odnos tužitelja i tuženika nikad nije prestao;

2. Utvrđuje se da je ugovor o radu broj 015-1/2017 koji su dana 23. kolovoza 2017. godine sklopili tuženik i tužitelj i koji je ugovor dopunjen Dodatkom ugovora o radu od dana 22. studenoga 2017. godine po samom zakonu postao ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana vratiti tužitelja na dosadašnje radno mjesto Vodećeg eksperta ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke – 5. srpnja 2019. do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke – 5. srpnja 2019. do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.

IV/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.500,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2019. do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.“

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

– dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se ukine presuda suda drugoga stupnja i ista vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kao i da se tužitelju dosude cjelokupni troškovi postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zaključivši da je Ugovor o radu tužitelj s tuženikom i Dodatak tom ugovoru sklopljen protivno odredbi čl. 12. st. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR). Naime, prema gore navedenoj odredbi ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Osim toga, poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz čl. 14. st. 3. ZR mora navesti. Kako sklopljeni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 23. kolovoza 2017. i Dodatak tom ugovoru ne sadrži razloge zbog kojih se isti zaključuju na određeno vrijeme, te kako isti sadrži klauzulu o automatskom produljenju do konačnog opoziva, te kako je tužitelj nastavio raditi i nakon isteka roka na koji je zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme, to se u smislu odredbe čl. 12. st. 7. ZR smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

8. Drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku presudu i odbijajući postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja svoju odluku utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da su parnične stranke zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme 23. kolovoza 2017. na rok od tri mjeseca počev od 1. rujna 2017., a radi obavljanja poslova vodeće eksperta,

- da je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj u obavljanju poslova vodećeg eksperta trebao izraditi analizu mogućnosti dodatnog izvora financiranja projekata iz strukturnih fondova EU,

- da je tužitelj nastavio raditi na istim poslovima i nakon proteka roka od tri mjeseca, time da se ugovor tužitelj automatski produžio u tri navrata 2. prosinca 2017. do 28. veljače 2017., zatim od 1. ožujka 2018. do 31. svibnja 2018., te od 1. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2018.,

- da je ukupno trajanje ugovora o radu tužitelja kod tuženika iznosilo godinu dana.

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski sud smatra da se nisu ispunile pretpostavke za prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZR. Prema toj odredbi ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.

10. Osnovano tužitelj u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 12. st. 1. i 2. ZR. Naime, iz sadržaja prvog sklopljenog Ugovora o radu na određeno vrijeme nije vidljiv objektivan razlog zbog čega se sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme, niti je to navedeno u pisanoj potvrdi. Kako se početni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme u tri navrata automatski produživao, niti kasnije nije u ugovoru ili pisanoj potvrdi naveden objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

11. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZR sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme moguće je samo iznimno i to u slučaju ako je prestanak takvog ugovora unaprijed određen rokom, ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Ništa od tih uvjeta nije navedeno u Ugovoru o radu. Kod toga se odredba čl. 12. st. 3. ZR može primijeniti jedino u slučaju kada za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme postoji objektivan razlog.

Suprotno tome ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona, a prema shvaćanju revizijskog suda to je bio slučaj u ovom predmetu, ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, tada se smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te dolazi do prerastanja ugovora o radu na određeno u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

12. Stoga je pravilnom primjenom čl. 12. st. 1. i 2., odnosno st. 7. ZR valjalo zaključiti da kako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno ZR, da se tada smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

13. Radi navedenog bilo je potrebno prihvatiti reviziju tužitelja i temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti. Kako je tužitelj tražio naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, valjalo je primjenom odredbe čl. 155. ZPP odbiti takav zahtjev tužitelja, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

14. Ujedno je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove revizijskog postupka i to za sastav revizije ukupan iznos od 1.000,00 kn, sve temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.