REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 445/2020-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u R., protiv tuženika Osnovne škole iz K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-47/2019-2 od 7. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr- 146/2015-55 od 28. studenoga 2018., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-47/2019-2 od 7. studenoga 2019. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-146/2015-55 od 28. studenoga 2018. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 7. svibnja 2015. i odluke o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice od 28. svibnja 2015. te utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad (točka 1. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka 2. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalba i nadopuna žalbe tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda (točka 1. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka (točka 2. izreke).

3. Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju navodeći da istu podnosi zbog apsolutno bitne povrede odredbi o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i nižestupanjske presude preinačiti na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjesto domara-ložača temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. rujna 2003.,

- da je tuženik 7. svibnja 2015. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja,

- da su u navedenoj odluci navedene brojne povrede radnih obveza koje se tužitelju stavljaju na teret, a između ostalog, da se da se nije brinuo o održavanju prostorija koje su mu kao domaru i ložaču te ovlaštenom radniku za zaštitu na radu povjerene, jer da je kontrolom kotlovnice i spremišta koja je izvršena 12. veljače 2015. utvrđeno stanje koje ugrožava sigurnost učenika i zaposlenika kao i čitave škole,

- da tuženik nije pisano upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa prije donošenja odluke o otkazu,

- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu pisanim putem pozvao tužitelja na iznošenje obrane te da je tužitelj 20. travnja 2015. usmeno iznio svoju obranu,

- da se sindikalni povjerenik, koji kod tuženika ima prava i obveze radničkog vijeća, nije očitovao o namjeravanoj odluci tuženika o otkazu ugovora o radu,

- da iz zapisnika od 12. veljače 2015. i fotografija koje prikazuju prostorije kotlovnice (prostor za kotao, prostor za rezervoar i sanitarije) proizlazi da su u kotlovnici zatečeni predmeti i sredstva koja povećavaju opasnost od požara i eksplozije (drvena klupa, ostaci prozora, jarbol, drvena vrata , boja i razrjeđivač).

9. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je u slučaju kada se radniku stavlja na teret više povreda iz radnog odnosa, dovoljno da poslodavac dokaže jedan opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, a da je u konkretnom slučaju tuženik dokazao da se tužitelj neprimjereno i neprofesionalno odnosio prema održavanju prostorija za koje je bio zadužen i u kojima se nalazila kotlovnica i rezervoar, pa da je, stoga, imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. ZR-a. Pri tome je ocijenjeno da zbog prirode i značenja povrede nije bilo potrebe za pisanim upozorenjem s obzirom da predmetne prostorije kroz duži vremenski period nisu održavane te da je stanje predmetnih prostorija zbog neprofesionalnog odnosa tužitelja prema poslu predstavljalo opasnost za učenike i nastavnike.

10. Osnovane su tvrdnje revidenta da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 119. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR) kada su ocijenili da je navedena povreda (za koju je utvrđeno da predstavlja opravdan razlog za otkaz) takve prirode da nije bilo potrebe za pisanim upozorenjem.

11. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to ne učini.

12. Smisao odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a jest da se radnika za kojeg je utvrđeno od strane poslodavca da je kršio obveze iz radnog odnosa upozori na obveze iz radnog odnosa, kao i na mogućnost negativnih posljedica koje po njega mogu nastupiti ukoliko nastavi sa takvim nedopuštenim postupanjem, a iznimka je propisana u slučaju postojanja okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavaca takvo upozorenje.

13. Prema ocjeni ovog suda povreda za koju je utvrđeno da predstavlja opravdan razlog za predmetni otkaz nema karakter povrede u odnosu na koju ne bi bilo opravdano očekivati pisano upozorenje poslodavca u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a. Međutim, s obzirom na brojnost povreda koje se tužitelju odlukom o otkazu stavljaju na teret, moguće je da se u konkretnom slučaju i radi o situaciji kada od poslodavca nije bilo opravdano očekivati da pisano upozori radnika na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza. Kako nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali opravdanost ostalih razloga za otkaz, za sada se ne može prihvatiti zaključak o dopuštenosti predmetne odluke o otkazu.

14. Budući da je zbog pogrešne primjene odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Odluka o troškovima postupaka povodom revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v. r.