REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3588/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. K. (OIB …) iz A., B., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika V. L. (OIB …) iz B. na M., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u B. na M., radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-591/2021-2 od 8. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-2064/2017-26 od 23. ožujka 2021., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-591/2021-2 od 8. lipnja 2021. se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik V. L. je dvama pravovremenim podnescima od 25. lipnja 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-591/2021-2 od 8. lipnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
3. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je dosjelošću, u korist nekretnina k.č. 109, 110 i 111, sve k.o. T., vlasništvo tužitelja Đ. K., na teret k.č. 117, k.o. T. u vlasništvu tuženika V. L. i k.č. 502/9, k.o. T., u vlasništvu treće osobe, stečeno pravo služnosti prolaza, provoza i puta, te je tuženik dužan trpjeti izvršavanje prava stvarne služnosti, a tužitelj izvršiti upis navedene služnosti u knjigu položenih ugovora nadležnog općinskog suda za k.o. T..
4. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj Đ. K. vlasnik nekretnina k.č. 109, 110 i 111, sve k.o. T., a da je tuženik V. L. vlasnik nekretnine k.č. 117, k.o. T.. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je prednik tužitelja Đ. K. predmetne nekretnine stekao na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1963., iz čijeg sadržaja ne proizlazi da je njime ugovorena služnost, a nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje služnosti dosjelošću po odredbi paragrafa 481. ili 434. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje u tom razdoblju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91. – dalje OGZ), te da nije proteklo vrijeme od 30 godina propisano paragrafom 1470. OGZ, od zaključenja Ugovora iz 1963., pa do prestanka važenja ovog Zakona, ali da je služnost izvršavana sve dok tuženik nije kupio zemlju i postavio ogradu. Stoga je primjenom odredbe čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91.), utvrđeno da je prednik tužitelja, koristeći sporni put za prilaz svojim nekretninama, nakon kupoprodaje 1963. duže od 20 godina, već sredinom 1980.-tih stekao pravo služnosti puta za kupljene nekretnine oznake k.č. 109, 110 i 111, sve k.o. T., na teret poslužne nekretnine k,č, 117, k.o. T., sada u vlasništvu tuženika V. L..
4.1. Sudovi su našli neosnovanom tvrdnju tuženika da je služnost prestala po odredbi čl. 241. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje ZV), prije podnošenja tužbe (21. listopada 2010) zbog neizvršavanja, jer tuženik nije dokazao kojeg dana, nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji (21. rujna 2007) je zapriječio prolaz i onemogućio izvršavanje prava služnosti. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen.
5. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska presuda te je predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi više pravnih pitanja.
6. Naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
7. Prvim pitanjem tuženik pita „da li se prema novom vlasniku (stjecatelju poslužne nekretnine) vlasnik povlasnog dobra može pozvati na postojanje prava stvarne služnosti osnovane s ranijim vlasnikom, ako to svoje pravo nije upisao u zemljišne knjige niti dokazuje da je novi stjecatelj znao ili morao znati postojanje tog pravnog posla?“
7.1. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora i procesnu poziciju tuženika jer je presuda donesena na temelju utvrđenja (list 6. prvostupanjske presude) da za k.o. T. nije osnovana zemljišna knjiga, pa ne može biti riječi o stjecanju s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, a za rješenje ovoga spora nije odlučno to što je pravni prednik tuženika kod sklapanja kupoprodajnog ugovora tvrdio da na zemljištu nema nikakvih tereta. Predmetni put (dio parcele tuženika) je bio ograđen s obje strane uz vidljive znake korištenja, odvojen od ostatka parcele, pa tuženiku kod kupnje nije moglo ostati nepoznato stvarno stanje na terenu. Samim time ni presude revizijskog suda (Rev x-332/10 i Rev-1532/13), na koje se tuženik pozvao, ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju.
8. Drugo pitanje koje se odnosi na prestanak služnosti neizvršavanjem kroz tri godine nije važno za rješenje ovoga spora, jer se presuda temelji na navodu da tuženik nije dokazao prestanak služnost neizvršavanjem kroz tri godine.
8.1. Pored toga u odnosu na naznačeno pitanje nije određeno naveden razlog važnosti pa pitanje ne udovoljava formalnim kriterijima dopuštenosti u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.
9. Treće pitanje kojim tuženik pita „može li se pravo stvarne služnosti prolaza ukinuti ukoliko prikladniji put prolaza vodi preko nekretnina koje su u vlasništvu treće osobe“ nije važno za rješenje ovoga spora, jer je predmet spora po tužbi utvrđenje postojanja služnosti, a tuženik nje podnio protutužbu radi ukidanja prava služnosti zbog postojanja prikladnijeg puta prolaza nekretninom u vlasništvu treće osobe.
10. Četvrto pitanje, kojim tuženik pita „imaju li pravo stvarne služnosti provoza i pravo stvarne služnosti prolaza jednak sadržaj“ nije važno za rješenje ovoga spora niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer u presudi protiv koje je predloženo dopustiti reviziju nije izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju. Presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja obje služnosti, prolaza i provoza, stečenih dosjelošću izvršavanjem obje služnosti kroz potreban broj godina.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
