REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1429/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Munja d.d. Zagreb, Koledovčina 3, OIB: 18961324564, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Prka, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri u Zagrebu, protiv prvotuženika Gradska plinara Zagreb d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 20985255037, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, te drugotuženika Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Neven Cirkveni, odvjetnik u Zagrebu, radi naknadi štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4542/2018-7 od 24. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1533/2013 od 6. lipnja 2018., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4542/2018-7 od 24. rujna 2020. u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari odbacuje se, kao nedopušten.
II. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4542/2018-7 od 24. rujna 2020. u dijelu kojim je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom II. 1. izreke prvostupanjske presude, zbog pravnih pitanja:
1. Ako u svojstvu stranke u sporu sudjeluje više osoba (u konkretnom slučaju dva tuženika), ima li svaka od njih pravo na naknadu troškova zastupanja u punom iznosu i u slučaju kada ih je zastupao isti odvjetnik, odnosno za one radnje koje su poduzete u vremenskom razdoblju u kojem ih je zastupao isti odvjetnik?
2. Pripada li stranci pravo na naknadu parničnog troška za više od četiri obrazložena podneska prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa)?
III. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4542/2018-7 od 24. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1533/2013 od 6. lipnja 2018.
2. Tuženici su u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije predložili isti odbaciti kao nedopušten i obvezati tužitelja da im naknadi svakome trošak sastava odgovora na prijedlog uvećan za trošak sudske pristojbe na isti.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično nedopušten, a djelomično osnovan. 4 Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP, vijeće je ocijenilo da u odnosu na pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije zbog pravnih pitanja koje tužitelj u prijedlogu postavlja.
5. U odnosu na prvo pitanje kojim se problematiziraju ograničenja u postupanju drugostupanjskog suda u primjeni članka 373.a ZPP, osim što odgovor na postavljeno pitanje proizlazi iz citirane zakonske odredbe, valja reći da tužitelj na način na koji postavlja pitanje pokušava potpuno neosnovano sugerirati revizijskom sudu da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu odluku postupio arbitarano, pri čemu razlog važnosti ovog pitanja obrazlaže shvaćanjem da bi intervencija revizijskog suda bila nužna radi sprječavanja drugostupanjskih sudova da „pri suđenju idu linijom lakšeg otpora, birajući od velikog broja utvrđenih činjenica samo jednu ili onu koja nije utvrđena jer im je izborom takve činjenice jednostavnije presuditi na određeni načine“. Osim što, dakle, postavljeno pitanje nije ono kakvo ima na umu odredba članka 385a. ZPP, u prijedlogu nisu izloženi odgovarajući razlozi važnosti tako postavljenog pitanja.
5.1. Drugo pitanje, kojim problematizira značaj i propisani oblik obavještavanja potrošača o obustavi plina, u bitnome se svodi na nezadovoljstvo tužitelja utvrđenim činjeničnim stanjem i njegovu sugestiju prihvaćanja drugih činjenica, odnosno drugačije ocjene načina na koji je tužitelj u konkretnom slučaju obaviješten o obustavi plina, pa nije je riječ o pravnom već o činjeničnom pitanju, tako da i odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima (svakog) konkretnog slučaja.
5.2. Trećim pitanjem tužitelj preispituje počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP, sugerirajući tim pitanjem da je u postupku pred drugostupanjskim sudom takva povreda i počinjena. S tim u vezi valja naglasiti da eventualno počinjenje povrede na koju se predmetno postupovnopravno pitanje odnosi, osim ako ne bi bila riječ o kakvim očito grubim povredama postupovnog prava koje bi ugrožavale pravnu sigurnost, nije samo po sebi dovoljno za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, već bi se takvo pitanje moralo odnositi na pravno shvaćanje izraženo o počinjenju takve bitne postupovne povrede, što je u ovom slučaju svakako izostalo. Samo podredno, valja naglasiti da tužitelj u postavljanju pitanja polazi od svoje (drugačije) ocjene rezultata dokaznog postupka, nezadovoljan načinom na koji je drugostupanjski sud, koristeći se ovlaštenjem iz članka 373a. ZPP, utvrdio odlučne (bitne) činjenice među strankama, cijeneći isprave i izvedene dokaze u spisu i to na način koji predviđa odredba članka 8. ZPP. Stoga, ni odluke na koje se tužitelj u obrazloženju ovog pitanja poziva (a koje su donesene u istoj u različitim procesnim situacijama) nisu odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja, čak i kad bi mu se mogao dati značaj pravnog pitanja iz članka 385.a stavak 1. ZPP.
5.3. Slijedom navedenoga, kako u odnosu na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na odluku o glavnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP odlučeno kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
6. Međutim, postupajući sukladno odredbama članka 387. stavak 1. i 6. ZPP, vijeće je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke da se tužitelju dopusti podnošenje revizije protiv onog dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska odluka o troškovima postupka (i tužitelju naloženo naknaditi prvotuženiku parnični trošak od 4.542.560,89 kn, a drugotuženiku 4.725.644,97 kn) zbog pravnih pitanja koja su važna i za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što je tuženicima i za ono razdoblje kada ih je zastupao isti odvjetnik, pored ograničenja iz Tbr. 36. točka 1. Tarife, priznat trošak kao da je svakog od njih zastupao drugi odvjetnik (što je protivno shvaćanju revizijskog suda iz odluke Rev-x 468/14-2 od 8. srpnja 2014.), ali i zbog toga što im je, unatoč ograničenju iz Tbr. 8. točka 1. Tarif, priznat trošak sastava više od četiri obrazložena podneska.
6.1. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije da povrede na koje se tužitelj poziva nisu učinjene tek u drugostupanjskom postupku, a da tužitelj zbog tih povreda nije žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, odnosno u njoj sadržanu odluku o troškovima postupka, pa da pitanja pod 4) i 5) ne bi bila dopuštena u smislu odredbe članka 385. stavak 2. ZPP, valja reći da se radi o povredama koje su počinjene tek u drugostupanjskom postupku, budući da se pobijani dio odluke o troškovima postupka odnosi na one troškove postupka koji su tuženicima, zbog preinake odluke o glavnoj stvari, dosuđeni tek drugostupanjskom presudom, zbog čega nisu ni mogli biti pobijani žalbom.
6.2. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 387. stavka 1. i 6. ZPP, odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
7. Zahtjev oba tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nisu bili potrebni za odlučivanje o prijedlogu u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. i IV. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić
Broj zapisa: eb306-cc453
Kontrolni broj: 0409e-ae598-97f47
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO ŠARIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
