Republika Hrvatska Županijski

sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-167/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari A. M. OIB:…. iz T.-T., zastupanog po punomoćnici S. J., odvjetnici u P.-P., protiv tuženika R. V. OIB ….iz S., zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku u P.-P., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 3. siječnja 2022. poslovni broj P-437/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 15. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika R. V. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 3. siječnja 2022. poslovni broj P-437/2021, s time da se odbija i zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I Tuženik je dužan tužitelju i L. Ž., OIB …, iz S., Lj., , predati u posjed nekretninu k.č.br. 65/3, u površini 47 m2, upisanu u z.k.ul. 254 k.o. V., u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.900,00 kn, u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova."

2. Protiv gornje odluke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se odluka preinači, odnosno ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

5.1. Da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno da su suvlasnici sporne k.č.br. 65/3, označena kao kuća s površinom od 47 m[2] , zk. ul. 254 k.o. V. tužitelj za 64/94 i L. Ž. za 30/94 dijela, među strankama je nesporno da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine.

5.2. Prema čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema čl. 162. st. 1. istog Zakona, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Prema čl. 46. st. 2. ZVDSP-a svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postaviti protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obvezno pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

5.3. To znači da je suvlasnik ovlašten zahtijevati: a) da se stvar preda samo njemu u posjed, jedino ako je na to ovlašten od svih ostalih suvlasnika zahtijevati, ili b) da se stvar preda u posjed njemu i svim ostalim suvlasnicima, ili c) da se stvar preda njemu i ostalim suvlasnicima tako da se za sve njih položi sudu ili javnom bilježniku - čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje - ZOO).

5.4. Kako su tužitelj i označena treća osoba suvlasnici predmetne nekretnine, a tuženik u posjedu te nekretnine, to je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika da tužitelju i toj trećoj osobi preda predmetnu nekretninu u posjed pa shodno tome tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije nije osnovan.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda nije ostvarila niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni procesnu povredu iz točke 11. istog članka na koju se ukazuje u žalbi jer odluka nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Isto tako, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 46. st. 2. ZVDSP-a, tj. temeljem pravnog shvaćanja da je tužitelj kao drugi suvlasnik nekretnine ovlašten staviti zahtjev za predaju cijele stvari u posjed (reivindikaciju) od trećega samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (čl. 64. ZOO-a). Dakle, zahtjev može usmjeriti na način da se stvar preda u suposjed njemu i ostalim suvlasnicima, ili da se stvar preda njemu I ostalim suvlasnicima tako da se za sve njih položi na sud. Zahtijevati predaju stvari isključivo u svoj posjed može samo onaj suvlasnik koji je na to ovlašten od ostalih suvlasnika.

8. U konkretnom slučaju tužitelj je postavio tužbeni zahtjev da se stvar, ovdje sporna nekretnina, preda u suposjed njemu i ostalim suvlasnicima, odnosno i drugoj suvlasnici što je, suprotno žalbenim navodima, procesno moguće i u skladu s citiranim materijalnopravnim odredbama (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 784/2018), s time da iz spisa predmeta proizlazi da se tuženik podneskom od 18. studenog 2018. čak i obvezao predati nekretninu u posjed tužitelju.

9. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu, a posljedično i odluku o trošku, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena u smislu čl.166. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 15. veljače 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Katija Hrabrov

.