Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 21 Kž-59/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 23. prosinca 2021. broj 30 K-531/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 23. prosinca 2021. broj 30 K-531/2021-9 Općinski sud u Varaždinu pod točkom I. proglasio je krivim optuženika S. M., zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te je pod točkom II. na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Pod točkom III. na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku S. M. izrečena je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Pod točkom IV. na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku S. M. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. rujna 2021. pa nadalje. Pod točkom V. na temelju čl. 40. st. 5. u vezi sa čl. 42. KZ/11. optuženiku S. M. izrečena je sporedna novčana kazna od 160 (stošezdeset) dnevnih iznosa u visini od 100,00 (sto) kuna, što iznosi 16.000,00 kn (šesnaesttisuća kuna). Pod točkom VI. na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 optuženik S. M. dužan je sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 15 (petnaest) dana, a ako je u tom roku ne plati, sud će temeljem čl. 43. st. 6. KZ/11 istu zamijeniti na način da se jedan dnevni dohodak zamjenjuje s jednim danom zatvora. Pod točkom VII. na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 optuženiku S. M. su trajno i bez naknade oduzeti predmeti i to mobilni telefon marke X. N., IMEI brojeva ... i ..., koji je optuženiku privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU broj ... od ..., a što je povjereno nadležnoj policijskoj upravi. Pod točkom VIII. na temelju čl. 189. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08) optuženiku S. M. se vraća mobilni uređaj marke I P, IMEI broja ..., crne boje, koji je optuženiku oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU broj ... od ... Pod točkom IX. na temelju čl. 189. ZKP/08 optuženiku S. M. se vraća privremeno oduzeti novčani iznos od 3.000 eura, umanjen za troškove kaznenog postupka, a koji je optuženiku oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU broj ... od ... Pod točkom X. na temelju čl. 189. ZKP/08 vlasniku E. M. S. R., V. T., I. vraća se osobni automobil marke R. K., registarskih oznaka ..., broja šasije ... s pripadajućom kodnom karticom za pokretanje vozila, koji je optuženiku oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU broj ... od ... Pod točkom XI. optuženik S. M. i E. M. S. R. mogu vraćene predmete preuzeti u PU, PP V., A.C. , V. u roku od 30 ( trideset) dana od pravomoćnosti presude jer će se u protivnom isti unijeti u proračunska sredstva. Pod točkom XII. na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik S. M. je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 2.500,00 kn (dvije tisuće petsto kuna) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, koji troškovi se, na temelju čl. 181. st. 6. ZKP/08., naplaćuju iz novčanih sredstava privremeno oduzetih po policijskim službenicima PU od optuženika S. M. temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU broj ... od ... i koji iznos od 2.500,00 kuna će u istom roku PU uplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o oduzimanju predmeta s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika trajno oduzme prethodno privremeno oduzeti osobni automobil marke R. K. registarske oznake ...
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-65/2022-2 od 10. veljače 2022. vratio spis.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. U podnesenoj žalbi žalitelj ponajprije opširno navodi odluku prvostupanjskog suda vezano uz oduzimanje predmeta te se osvrće na odredbe čl. 79. st. 2. i 79. st. 4. KZ/11. Ustvrđuje da je pobijana presuda donesena zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, a odlučujući o primjeni odredbe čl. 79. st. 2. KZ/11 ustvrđuje da je sud prvoga stupnja primijenio tu odredbu iako više nije bila na snazi te je odluku u pogledu oduzimanja predmeta bilo potrebno donijeti po Kaznenom zakonu objavljenom u Narodnim novinama broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. Tom odredbom zakona propisano je da predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela sud može oduzeti. Kao i ranije i u ovom slučaju oduzimanje predmeta i dalje je propisano fakultativno, ali nije uvjetovano postojanjem opasnosti da će se predmeti i sredstva ponovno uporabiti za počinjenje kaznenog djela, odnosno potrebom zaštite opće sigurnosti i javnog poretka ili moralnim razlozima. Žalitelj ujedno upozorava da se više ne čini razlika između vozila koja bi bila na određeni način preinačena u svrhu činjenja kaznenih djela pa bi time izravno upućivala na opasnost da će ponovno biti uporabljena za daljnje činjenje kaznenih djela. U konkretnom slučaju nije se radilo o prerađenom vozilu, međutim žalitelj drži da je ta okolnost potpuno irelevantna za donošenje odluke o oduzimanju predmeta. Nakon toga žalitelj obrazlaže prava trećih osoba od kojih su oduzeti predmeti kojima je kazneno djelo počinjeno, pozivajući se na odredbu čl. 79. st. 4. KZ/11 kojom je propisano da oduzeti predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske, ali da ta okolnost ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju kaznenog djela zbog oduzetog predmeta ili sredstva. Budući da je za počinjenje kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, kako tvrdi žalitelj, neophodno potrebno korištenje vozila, a učestala je praksa da se za počinjenje takvih kaznenih djela vozila iznajmljuju u rent a car kućama, vrlo često upravo u I., zaključuje se da je predmetno vozilo iznajmljeno isključivo za počinjenje kaznenog djela zbog kojega je optuženik proglašen krivim. Iz tog razloga žalitelj smatra da je sud prvoga stupnja to vozilo trebao trajno oduzeti od počinitelja, čime vlasnik vozila ne bi bio oštećen. Osim navedenog ističe da se vraćanjem oduzetog vozila vlasniku neosnovano beneficira osoba optuženika ali i kriminalna organizacija odnosno međunarodni krijumčarski lanac jer se na takav način istima umanjuje odgovornost prema vlasniku vozila koji je isto vozilo predao u dobroj vjeri a isto je korišteno isključivo za počinjenje kaznenog djela u Republici Hrvatskoj.
7. Za razliku od ovakvih tvrdnji žalitelja valja istaći da je odredbom čl. 326. KZ/11 regulirano kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, a istim zakonskim propisom nije propisano obvezno oduzimanje predmeta kojima je kazneno djelo počinjeno. Nadalje, odredbom čl. 79. st. 2. KZ/11 propisano je da predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela sud može oduzeti. Iz teksta te zakonske odredbe za zaključiti je da će sud nakon ocjene svih potrebnih okolnosti donijeti odluku o tome da li je oduzimanje predmeta potrebno ili ne, što je prvostupanjski sud pobijanom presudom i učinio i obrazložio. Pritom se sud poziva na odredbu čl. 79. st. 4. KZ/11 kojom odredbom je propisano da vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj kaznenog djela, kao u konkretnom slučaju, ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje kaznenog djela ili da nastavno njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje. U konkretnom slučaju na razini nagađanja ostaje okolnost je li vlasnik vozila znao da je isto namijenjeno za počinjenje kaznenog djela, a insinuacije žalitelja da se u praksi za počinjenje aktualnog kaznenog djela vozila najčešće iznajmljuju u rent a car kućama u Italiji daleko su nedostatne za zaključak o tome da je vlasnik vozila znao u koju će svrhu vozilo biti uporabljeno. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je vozilo pobliže opisano pod točkom X. izreke pobijane presude vratio vlasniku vozila.
8. Budući da podnesenom žalbom žalitelj nije doveo u dvojbu pravilnost i zakonitost pobijane presude, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, pa ju trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s ovlaštenjem čl. 476. st.
1. ZKP/08, kojim ispitivanjem nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz te zakonske odredbe, niti pak je utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
U Varaždinu 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
