Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-167/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća, te Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sonje Čule Erceg, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 4. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovnog broja 21.K-1249/2019 od 18. siječnja 2021., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se ukida sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja je prema članku 68. KZ/11 izrečena optuženom M. L.
II. Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog M. L. zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 4. u svezi sa stavkom 2. KZ/11 te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a potom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu, na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku od 5 (pet) godina (nedostaje "po pravomoćnosti presude") ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom M. L. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. srpnja 2019. do 29. listopada 2019. (nedostaje "u slučaju opoziva uvjetne osude").
3. Na temelju 68. KZ/11 optuženom M. L. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do proteka roka provjeravanja određenog primjenom uvjetne osude.
4. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom M. L. izrečena je i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i opojnim drogama, a koja može trajati do proteka roka provjeravanja određenog primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine.
5. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi M. L. obvezan je platiti trošak kaznenog postupka i to u iznosu od 6.406,00 kuna, od čega trošak psihijatrijskog liječenja iznosi 5.406,00 kuna, a paušalna svota 1.000,00 kuna.
6. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženog M. L. osudi na strožu kaznu.
7. Optuženi M. L. po branitelju M. K., odvjetniku u Z., podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem navodi kako je ta žalba neosnovana i predlaže je kao takvu i odbiti. Ujedno u odgovoru na žalbu branitelj optuženika zatražio je da ga se obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, no, naknadno je od tog zahtjeva odustao.
8. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
9. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
10. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti na strani optuženika, posebice njegovu raniju osuđivanost, te činjenicu da je kazneno djelo počinio u roku provjeravanja određenog presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja K-94/16 od 13. listopada 2016. Također u žalbi državni odvjetnik navodi i to kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kako je optuženik prilikom počinjenja kaznenog djela iskazao "znatnu razinu u upornosti i agresivnosti, dok da je precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika" pa da se uvjetnom osudom neće postići svrha specijalne prevencije jer da je to "jedino moguće izricanjem bezuvjetne kazne zatvora".
10.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, a kako je to propisano člankom 47. KZ/11. Pa je tako na pravilan i odgovarajući način prvostupanjski sud optuženom M. L. kao olakotne okolnosti cijenio to što je otac dvoje djece, od kojih je jedno maloljetno, što je sudionik Domovinskog rata i nositelj Spomenice Domovinskog rata, kao i iskreno priznanje počinjenog kaznenog djela, čime je omogućio brže i efikasnije okončanje kaznenog postupka. Isto tako prvostupanjski sud na odgovarajući način je kao otegotnu okolnost cijenio optuženom njegovu raniju osuđivanost.
10.2. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je svim okolnostima počinjenog kaznenog djela primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.
10.3. Međutim, imajući u vidu brojnost i značaj olakotnih okolnosti u odnosu na samo jednu otegotnu okolnost, kao i činjenicu da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv te da se opasnost od ponavljanja sličnih i težih kaznenih djela kod optuženika može prevenirati i izricanjem sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogama, a kako je to utvrdio stalni sudski vještak psihijatar dr. D. Z., za očekivati je da će se svrha propisana člankom 41. KZ/11 postići i izricanjem uvjetne osude i to s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina. Naime, liječenje optuženika u Klinici za psihijatriju V. i Poliklinici za psihijatriju i psihoterapiju P. od inkriminiranog vremena pa nadalje, dalo je rezultate te je motiviran za "očuvanje apstinencije", njegovo ponašanje se stabiliziralo pa mu se izricanjem uvjetne osude pruža prilika da i dalje nastavi s pozitivnim promjenama u ponašanju, kao što mu se omogućava da radi te skrbi o maloljetnom djetetu.
11. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio kakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti prema citiranoj odredbi.
11.1. No, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz članka 469. točke 5. ZKP/08 u svezi sa člankom 68. KZ/11, i to što je odlukom o sigurnosnoj mjeri prekoračio ovlast koju ima po zakonu.
11.2. Naime, odredbom članka 68. stavka 1. KZ/11 propisano je kako će sud sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja izreći počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od 1 (jedne) godine ili više počinio u stanju bitno smanje ubrojivosti, ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.
11.3. Prvostupanjski sud prihvatio je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. D. Z. koji je zaključio kako je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio "smanjeno ubrojiv, ali ne i u bitnom, znatnijem stupnju", uslijed čega mu se ni ne može izreći sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.
12. Kako je, dakle, izricanjem takve sigurnosne mjere prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu i na taj način povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika, to je valjalo u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se ukine sigurnosna mjera koju je prvostupanjski sud prema članku 68. KZ/11 izrekao optuženiku, a kako je žalba državnog odvjetnika neosnovana to ju je valjalo odbiti, i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, a u suglasju sa člankom 486. stavkom 1. ZKP/08.
Split, 15. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Marica Šćepanović, v. r.
