REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3249/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.Ž., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, broj: 1 Pp J- 232/2020-31 od 23. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okrivljeni M.Ž., na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15.), oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan u izreci.

1.1. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava ličko-senjska, Policijska postaja Gospić je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj tvrdi kako nije sporno da je u konkretnom slučaju došlo do nasilja u obitelji, ali su svjedokinje M.Ž. i K.Ž. mijenjale svoje iskaze tijekom postupka, iskazujući u prilog okrivljeniku.

2.1. Tužitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i okrivljenik proglasi krivim za prekršaj za koji je optužen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih podnositelj žalbe pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je tijekom prvostupanjskog postupka sud ispitao okrivljenika, te svjedokinje M.Ž., suprugu okrivljenika i mlt. K.Ž., kćerku okrivljenika, te je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta.

6. U odnosu na žalbene navode tužitelja, ističe se kako je prvostupanjski sud tijekom postupka izveo sve raspoložive dokaze, ocijenivši ih na način za koji je dao obrazloženje. Prvostupanjski sud smatra kako u konkretnom slučaju nema dokaza da bi okrivljenik počinio prekršaj. Iz iskaza svih ispitanika proizlazi da je uistinu, tijekom mjeseca studenog 2018. došlo do razgovora između okrivljenika, njegove supruge i mlt. kćerke K.Ž. vezano za njezino nedozvoljeno korištenje bankovne kartice majke i prouzročenja troškova na kartici od oko 3.000,00 kuna. Okrivljeniku se stavlja na teret da je tijekom tog razgovora kćerku vrijeđao govoreći joj da je kurva i prasica, da ju je povukao za kosu i koljenom udario u trbuh. Navedeno ne proizlazi ni iz kojeg dokaza izvedenog tijekom postupka budući da okrivljenik isto poriče, a svjedokinje ga za takvo postupanje ne terete.

7. U odnosu na žalbene navode tužitelja o mijenjanju svjedočkih iskaza, sud je navedenu okolnost razjasnio tijekom postupka budući da se svjedokinja M.Ž. očitovala na razlike, a radilo se o navodu u odnosu na povlačenje kćerke za kosu, u iskazu danom policiji i danom sudu. Što se tiče samog iskaza mlt. K.Ž., ista iskazuje vrlo detaljno o cjelokupnom razdoblju tijekom kojeg se inkriminirani događaj zbio, o tadašnjim obiteljskim odnosima, i njezinoj situaciji u školi. Oštećenica je navela kako je prijateljici u školi rekla da se otac tako ponašao prema njoj, ali da to nije bila istina. Obje svjedokinje iskazuju kako nikada u njihovoj obitelji nije bilo nikakvog nasilja, a pogotovo ne fizičkog, te odnose opisuju skladnima. Takve navode potvrđuje i nalaz psihologa iz kojeg proizlazi da psihologijska obrada nije pokazala da bi oštećenica bila, ili da aktualno jeste, žrtva zlostavljanja i zanemarivanja od strane roditelja.

8. Uzimajući u obzir rezultate cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj Sud smatra kako je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na tim rezultatima, koji nisu pružili dostatnu osnovu da se okrivljenik proglasi krivim za inkriminirani prekršaj. Sud će okrivljenik proglasiti krivim jedino ako je sa nespornom sigurnošću utvrđeno da je počinio prekršaj. U suprotnom, sud okrivljenika mora osloboditi optužbe na temelju načela „u sumnji u korist okrivljenika“, što je u konkretnom slučaju sud i učinio.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, žalbeni navodi tužitelja ukazuju se neosnovanima te je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 3 otpravka: za spis i tužitelja.