Poslovni broj: 6 Us I-1207/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja T. O. iz R., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik Z. M., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojega zastupa službena osoba A. O. T., dipl. iur., radi ovrhe, 15. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-01/20-01/349, URBROJ: 513-04-21-2 od 11. kolovoza 2021. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S. B. KLASA: UP/I-415-02/2020-001/00367, URBROJ: 513-007-12/2020-01 od 9. rujna 2020.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-415-01/20-01/349, URBROJ: 513-04- 21-2 od 11. kolovoza 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprava, Područnog ureda S. B. KLASA: UP/I-415- 02/2020-001/00367, URBROJ : 513-007-12/2020-01 od 9. rujna 2020., kojim je u toč. 1. izreke utvrđeno da tužitelj duguje na temelju ovršnih isprava, na dan 09. rujna 2020., iznos od 293.647,48 kuna (glavnica 220.295,86 kuna, kamata 73.351,62 kuna); u toč. 2. izreke naloženo je Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima; te je u toč.

3. izreke naloženo Financijskoj agenciji da za novčani iznos iz točke 1. izreke rješenja za koji je ovrha određena i koji se po dostavi ovog rješenja Financijskoj agenciji plijeni ovršeniku, odmah izda nalog za prijenos novčanih sredstava u korist specificiranih računa; u toč. 4. izreke naloženo je Financijskoj agenciji obračunati daljnje kamate na glavnice duga iz točke 3. izreke rješenja, počevši od 10. rujna 2020. do podmirenja duga; u toč . 5. izreke utvrđeni su troškovi ovrhe u iznosu od 200,00 kuna kao i način naplate istih; u toč. 6. izreke navedeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je porezno tijelo pobijanim rješenjem pogrešno primijenilo materijalno pravo, jer nije uzelo u obzir da je za tražbinu poreza na promet nekretnina nastupila zastara. Poziva se na sadržaj odredbe čl. 108. st. 1. i st. 2. Općeg poreznog zakona kojima se uređuje zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe. Ističe da se nastanak porezne obveze vezuje na trenutak sklapanja ugovora o kupoprodaji, a ne na upis vlasništva u zemljišne knjige koji trenutak nije odlučan za nastanak porezne obveze. Navodi da je predmet ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen 2. siječnja 2013. te je trenutak sklapanja ugovora ujedno i trenutak nastanka porezne obveze, a prijedloga za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi dostavljen je 29. siječnja 2013. Ističe da je poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-410- 20/2013-001/15953, URBROJ: 513-007-01-60/2014-0006 od 09. svibnja 2014. utvrđeno da je porezni obveznik prijavio nastanak porezne obveze Poreznoj upravi 30. prosinca 2013. Stoga smatra da je nastupila zastara prava na naplatu sukladno odredbi čl. 108 st. 1., st. 2. i st. 4. Općeg poreznog zakona. Navodi da je u zemljišnoj knjizi 30. svibnja 2016. pod brojem Z– 24471/2016 izvršena uknjižba brisanja prava vlasništva na temelju čl. 67. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13) na navedenim nekretninama, te da je valjalo primijeniti odredbu članka 29. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine broj 115/16, 106/18), pri čemu je prvostupanjsko tijelo i pogrešno postupilo kada je u navedenom predmetu kamate na navedeni iznos glavnice obračunalo s 10. rujna 2020., obzirom da se navedena nekretnina od 2016. godine ne nalazi u vlasništvu tužitelja. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, poništi osporavano rješenje tuženika kao i rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprava, Područnog ureda S. B. KLASA: UP/I-415-02/2020-001/00367, URBROJ : 513-007-12/2020-01 od 9. rujna 2020.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Tuženik je u podnesku zaprimljenom u ovome sudu 6. listopada 2021. zatražio održavanje rasprave, sukladno odredbi članka 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.).

5. Stoga je sud održao raspravu 8. veljače 2022., kako bi se omogućilo strankama da se izjasne o iznesenim navodima te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Navedena rasprava održana je u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, sukladno odredbi članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, a tužitelj je svoj izostanak opravdao podneskom zaprimljenim u ovome sudu 4. veljače 2022.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima, te je na temelju razmatranja svih pravnih pitanja, sukladnoodredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa tuženika proizlazi da je dug u odnosu na koji je tužitelju doneseno rješenje o ovrsi utvrđen na temelju ovršnih isprava:

8. 1. Rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, za 2013. godinu, KLASA: UP/I-410-20/2013-001/15953, URBROJ: 513- 007-01-60/2014-06 od 09. svibnja 2014. - privremeno porezno rješenje kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.000.000,00 kn, te je utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 50.000,00 kn, u odnosu na promet nekretnina ostvaren na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog 22. siječnja 2013. između tužitelja kao stjecatelja i T. N. d.o.o., OIB: …, Z., kao otuđitelja; Predmet oporezivanja su nekretnine koje u naravi predstavljaju: nekretnine upisane u zk.ul.br…. k.o. Grad Z. i to: trosobni stan u prvom katu lijevo površine 84 m2, poslovni prostor u dvorišnom prizemlju zgrade površine 83,00 čm, poslovni prostor u uličnom dvorišnom prizemlju zgrade, površine 327,23 čm, stan u dvorišnom prizemlju zgrade površine 35,14 čm stan u dvorišnoj zgradi - mansarda, površine 14,40 čm stan u dvorišnoj zgradi površine 12,39 čm u Z., sve u 1/2 dijela.

9. 2. Rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, za 2013. godinu, KLASA: UP/I-410-20/2013-001/15953, URBROJ: 513- 007-24-10-2015 -14 od 25. studenog 2015. kojim se utvrđuje razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena prethodno navedenim privremenim poreznim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, za 2013. godinu, KLASA: UP/I-410-20/2013-001/15953, URBROJ: 513-007-01-60/2014-06 od 09. svibnja 2014., u iznosu od 3.496.632,05 kn, te se na razliku osnovice iz točke l. navedenog rješenja utvrđuje porez na promet nekretnina po stopi od 5%, u iznosu od 174.831,60 kn, na temelju naknadno provedenog postupka provjere vjerodostojnosti podataka.

10. Promet nekretnina smatra se predmetom oporezivanja u smislu članka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, br. 69/97, 26/00, 153/02 i 22/11).

11. Valja istaknuti da se u žalbi protiv rješenja o ovrsi ne mogu iznositi okolnosti koje se odnose na zakonitost ovršne isprave kojom je utvrđen porezni dug, sukladno članku 142. stavak 7. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020).

12. Odredbama članka 140. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, te da ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu: 1. rješenje o utvrđivanju poreza, 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava.

13. U provedenom je postupku utvrđeno (što tužitelj ne osporava) da porezni dužnik nije platio dospjeli porezni dug u za to propisanom roku, te je prvostupanjsko tijelo stoga primjenom odredbe članka 140. Općeg poreznog zakona donijelo rješenje o ovrsi radi pljenidbom novčanih sredstava s računa tužitelja.

14. Odredba članka 153. stavak 1. Općeg poreznog zakona propisuje da se provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 91/10 i 112/12). Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. ovog članka, sukladno ovom Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.

15. Odredbom članka 141. stavak 2. Općeg poreznog zakona propisano je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove ovrhe i uputu o pravnom lijeku.

16. Odredbom članka 130. stavak 1. Općeg poreznog zakona propisano je da se na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju i plaćaju kamate u skladu s posebnim propisom, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da dospijeće pojedine vrste poreza utvrđuje se posebnim zakonom, dok je stavkom 3. propisano da se kamate se obračunavaju od dana dospijeća porezne obveze.

17. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postala izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

18. Obveza plaćanja poreza na promet nekretnina utvrđena je u 2014. odnosno za razliku poreza u 2015. godini, te je zastara obveze utvrđene prethodno navedenim rješenjima (ovršnim ispravama) počela teći u odnosu na rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, za 2013. godinu, KLASA:

UP/I-410-20/2013-001/15953, URBROJ: 513-007-01-60/2014-06 od 09. svibnja 2014. (izvršno 13. listopada 2014.) – od 1. siječnja 2015., a u odnosu na rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, za 2013. godinu, KLASA: UP/I-410-20/2013-001/15953, URBROJ: 513-007-24-10-2015-14 od 25. studenog 2015. (izvršno 19. siječnja 2016.), od 1. siječnja 2017.

19. Slijedom navedenoga danom donošenja rješenja o ovrsi u ovoj upravnoj stvari, suprotno shvaćanju tužitelja, nije nastupila zastara prava na naplatu.

20. Nisu osnovani niti tužbeni navodi o pogrešno izvršenom obračunu kamate koje su određene primjenom članka 130. Općeg poreznog zakona i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), primjenom kamatne stope koja se određuje za svako polugodište, na način da se prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uveća za tri postotna poena.

21. Također nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari činjenica da je tužitelj (prema vlastitim navodima) predmetnu nekretninu, promet koje je bio predmetom oporezivanja, prodao u 2016.

22. Tužitelj nije dokazao niti da su ispunjene pretpostavke iz članka 29. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine br. 115/16. i 106/18.), odnosno da je podnio prijedlog za obnovu postupka u rokovima propisanim odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09), odnosno da postoje razlozi za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

23. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-415-01/20-01/349, URBROJ : 513-04-21-2 od 11. kolovoza 2021. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprava, Područnog ureda S. B. KLASA: UP/I-415-02/2020-001/00367, URBROJ : 513-007-12/2020-01 od 9. rujna 2020. zakonita.

24. Slijedom navedenoga, sud je sukladno članku 57. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 15. veljače 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v.

r.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).