REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2320/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. B. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Z., OIB: …, kojeg zastupa ravnatelj M. P. dipl.iur., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2367/2020-2 od 13. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2577/20-65 od 21. kolovoza 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2577/20-68 od 7. rujna 2020.,u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2367/2020-2 od 13. siječnja 2021. kojom je potvrđena ispravljena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2577/20- 65 od 21. kolovoza 2020., pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da oba pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije (1. Na kome leži teret dokazivanja činjenice savjesnosti/nesavjesnosti tužitelja te može li tuženik utvrđivati negativnu činjenicu te 2. Može li sud u istoj pravnoj stvari pokrenutoj po tužbi dva tužitelja protiv istog tuženika koja se temelji na identičnom činjeničnom i pravnom supstratu donijeti različitu odluku o pravnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva I. tužitelja i II. tuženika) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. U prvo postavljenom pitanju kao razlog važnosti tužitelj ukazuje na raniju ukidnu odluku ovoga suda poslovni broj Revx-762/2016-5 od 25. veljače 2020. kojom su ukinute nižestupanjske odluke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (tada I. tužitelja) i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s pravnim shvaćanjem da je tuženik kada je na ime kupovne cijene dionica A. d.d. I. primio novčane iznose tužitelja, a potom svojim rješenjem poništio sve radnje u pretvorbi, pa i radnje koje se odnose na kupnju predmetnih dionica, tada je od tog poništenja tuženik postao nesavjestan, pa da se sukladno čl. 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nesavjestan onda od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

3.2. Također kao razlog važnosti tužitelj ukazuje i na raniju pravomoćnu odluku ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-779/06-2 od 18. studenoga 2008. donesenu u ovom postupku, a koji se vodio povodom tužbenog zahtjeva I. B. (tada II. tužiteljice) i kojom je odbijen tužbeni zahtjev I. B. s utvrđenjem da su tužitelji bili nesavjesni prilikom isplata učinjenih na račun tuženika, pa tuženik smatra da je u odnosu na savjesnost tužitelja (tada I. i II. tužitelja) navedena presuda postala pravomoćna u odnosu na tada II. tužiteljicu.

4. Naime, o prvo postavljenom pitanju u odnosu na savjesnost/nesavjesnost tužitelja ne ovisi odluka o sporu s obzirom da je pobijana odluka donesena primjenom odredbe o stjecanju bez osnove sukladno čl. 214. ZOO u situaciji kada je tuženik poništio sve radnje koje se odnose na kupnju dionica i od kojeg poništenja je tuženik postao nesavjestan, pa tužitelj ima pravo potraživati povrat uplaćenih sredstava na ime kupnje dionica kao i pravo na zakonsku zateznu kamatu na plaćenu glavnicu od dana stjecanja.

4.1. Tuženik u odnosu na drugo postavljeno pitanje nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.