REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 8 Kž-21/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. V., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetnika u Splitu podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-833/2021 od 18. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi I. V. za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., za koje kazneno djelo je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. svibnja 2021. do 11. kolovoza 2021.

II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se odluka o sigurnosnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja iz članka 73. KZ/11. na način da se trajanje sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve S. J. na temelju članka 73. stavak 2. KZ/11. određuje na vrijeme 4 (četiri) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom optuženi I. V. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11. te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora u slučaju njenog opoziva, uračunat će se vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 21. svibnja 2021. do 11. kolovoza 2021.

3. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog je oduzet nož crno-sive metalne drške s duljinom oštrice 10 cm, sveukupne duljine 23 cm i mobilni uređaj marke CAT crne boje s PIN karticom pozivnog broja …, a koji predmeti su oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj … i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj … od 21. svibnja 2021.

4. Na temelju članka 73. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene – žrtve S. J., koja mjera može trajati do isteka roka provjeravanja. O proteku polovine trajanja ove sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. članka 73. KZ/11. Optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

5. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećena S. J. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi I. V. je u cijelosti oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

7. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke suda o kaznenoj sankciji iz članka 467. točka 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP/08. s prijedlogom da županijski sud postupajući po žalbi pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženom I. V. izrekne bezuvjetnu zatvorsku kaznu.

8. Optuženi I. V. je putem branitelja F. D., odvjetnika iz S., podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio da nadležni županijski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi presudu prvostupanjskog suda.

9. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

10. Žalba je osnovana.

11. Žalitelj u žalbi tvrdi da je sud optuženiku izrekao preblagu kaznu. Smatra da je sud u konkretnom slučaju precijenio značaj neosuđivanosti optuženika i da je neosnovano cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da se optuženik pridržavao izrečenih mjera opreza. Naime, mjera opreza je mjera osiguranja koja se izriče okrivljeniku kada postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08. zbog kojih je moguće odrediti i istražni zatvor, ali se prema procjeni suda i državnog odvjetništva ista svrha može postići mjerom opreza pa stoga činjenica što se optuženik pridržavao izrečenih mu mjera opreza se ne može cijeniti kao olakotna jer je postupao prema istima svjestan da će se u suprotnom mjere opreza zamijeniti istražnim zatvorom. Nadalje, smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, a posebno iz razloga jer se radi o kaznenom djelu čiji je broj u porastu, kao i iznimnu upornost u počinjenju djela, a s obzirom da je inkriminirane prigode u više navrata prijetio žrtvi S. J., bezobzirnost koju je pritom manifestirao jer je ustrajno prijetio S. J. i zlostavljao je unatoč tome što je vidio i bio svjestan da je postigao cilj i da je oštećenica u stanju teškog stresa i straha te značajan intenzitet inkriminiranih radnji jer je optuženik prijetio oštećenici ne samo verbalno, već i nožem koji je prislanjao na razne dijelove njenog tijela, radnjom brze vožnje, naglim "startanjem" vozila i dr. jer je znao da se oštećenica boji takve vožnje s obzirom da je preživjela tešku prometnu nesreću.

12. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11., prvostupanjski sud je precijenio olakotne okolnosti.

13. Osnovano je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio neosuđivanost optuženika i činjenicu da se pridržavao mjera opreza. Naime, u pravu je žalitelj da je mjera opreza postupovna mjera koja se određuje kao zamjena za istražni zatvor ako se njegova svrha istom može ostvariti. Međutim, pridržavanje ili nepridržavanje mjera opreza tijekom postupka pokazuje i stav optuženika prema kaznenom djelu koje je počinio, kritičnost prema vlastitom ponašanju i spremnost uskladiti svoje ponašanje sa zakonskim propisima, odnosno mogu predstavljati elemente za ocjenu optuženikovog ponašanja nakon počinjenja djela što predstavlja okolnost koja utječe da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Stoga je osnovano prvostupanjski sud činjenicu pridržavanja mjeri opreza cijenio kao olakotnu.

14. Isto tako, ispravno je prvostupanjski sud cijenio raširenost i pogibeljnost ove vrste kaznenih djela, ali je propustio kao otegotno cijeniti, a na što s pravom ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi, i druge okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne. Tako je kao otegotno prvostupanjski sud propustio cijeniti jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, odnosno osobne slobode oštećenice, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti te način počinjenja kaznenog djela. Naime, optuženik je inkriminirane zgode u više navrata prijetio oštećenoj S. J., čime je ostvario više od minimuma potrebnog za ostvarenje ovog kaznenog djela, što ukazuje na znatnu kriminalnu količinu i upornost u počinjenju djela. To se ogleda u činjenici što je oštećenici s kojom je bio u vezi prvo prijetio putem telefona, zatim u vozilu, koristeći pritom nož usmjeren u vitalne dijelove njezina tijela, naglo startao vozilo i okretao vozilo ne bi li pokazao spremnost ostvariti svoje prijetnje, a kada je izašla iz vozila prijetio joj je i pred njemu nepoznatim ljudima, što sve ukazuje da je žrtva tijekom večeri bila izložena njegovim višekratnim verbalnim prijetnjama pojačanim agresivnim i prijetećim ponašanjem. O stanju oštećenice i utjecaju optuženikova ponašanja na njezino stanje posebno govori iskaz svjedoka K. Č. koji je opisao oštećenicu kao osobu koja je iz vozila izašla u papučama i pidžami, prestrašena i u panici tražeći od njega pomoć zbog čega ju je, ne želeći "ju imati na duši" odvezao najprije do njezinog stana, a potom i do policijske postaje. Iz svega proizlazi znatna kriminalna količina pri počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, koju treba cijeniti kao otegotnu okolnost.

15. Obzirom na izložene kako olakotne tako i otegotne okolnosti, a imajući u vidu društvenu opasnost ovakvih kaznena djela, da se u pravilu čine prema poznatim osobama, a žrtve ih zbog bojazni od počinitelja ne prijavljuju, zbog čega počinitelji ovakvih i sličnih kaznenih djela ostaju izvan dosega tijela kaznenog progona, kao i da ovakva i slična ponašanja eskaliraju i do težih posljedica, zbog čega je i zakonodavac izmjenama Kaznenog zakona (NN 126/19.) za ovo kazneno djelo pooštrio kaznu, odnosno propisao minimum kazne u trajanju 1 (jedne) godine, dok je maksimum ostao isti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja kako u sprečavanju optuženika u daljnjem činjenju kaznenih djela, tako i u pogledu generalne prevencije, odnosno ukazivanju ostalim građanima na neprimjerenost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja i utjecalo na njih da ne čine ovakva i slična kaznena djela.

16. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud je, s obzirom da je prvostupanjski sud očito precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a zanemario značaj otegotnih okolnosti koje pretežu, prihvatio žalbu državnog odvjetnika i optuženog I. V. osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci koja je po ocjeni ovog suda primjerena i ličnosti optuženika i težini djela te svim okolnostima konkretnog slučaja, a koja je nužna da se istom ostvare svi vidovi zakonske svrhe kažnjavanja, što se izrečenom kaznom zatvora u trajanju deset mjeseci s utvrđenim rokom provjeravanja u trajanju četiri godine kako je izrekao prvostupanjski sud ne bi moglo postići.

17. S obzirom da je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i optuženika osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, ovaj drugostupanjski sud je preinačio i odluku o sigurnosnoj mjeri iz članka 73. KZ/11. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja te ju uskladio s izrečenom kaznom zatvora. Naime, prema članku 73. stavak 2. KZ/11. počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda, ova mjera se može izreći u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Kako je pobijanom presudom optuženiku bila uz uvjetnu osudu izrečena ova mjera do isteka roka provjeravanja, a rok provjeravanja je bio četiri godine, ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na ovu mjeru i odredio trajanje iste četiri godine dulje od kazne zatvora na koju je osuđen optuženi I. V.

18. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. veljače 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.