REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-886/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice S. O. iz S., OIB …, koju
zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tužene
P. b. Z. d.d., Z., OIB …, koju
zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., B. i V. u S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice K. V., odvjetnice u S. i punomoćnice tužene, na ročištu radi objave, dana 14. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, broj ugovora …, zaključen između tužiteljice i tužene 8. lipnja 2006., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega se nalaže tuženoj isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 539.660,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na
− iznos od 1.874,14 kuna sa kamatom od 31.07.2006.
− iznos od 1.889,38 kuna sa kamatom od 31.08.2006.
− iznos od 1.891,62 kuna sa kamatom od 30.09.2006.
− iznos od 1.883,81 kuna sa kamatom od 31.10.2006.
− iznos od 1.882,80 kuna sa kamatom od 30.11.2006.
− iznos od 1.861,14 kuna sa kamatom od 31.12.2006.
− iznos od 1.847,59 kuna sa kamatom od 31.01.2007.
− iznos od 1.846,66 kuna sa kamatom od 28.02.2007.
− iznos od 1.852,09 kuna sa kamatom od 31.03.2007.
− iznos od 1.828,98 kuna sa kamatom od 30.04.2007.
− iznos od 1.809,04 kuna sa kamatom od 31.05.2007.
− iznos od 1.803,38 kuna sa kamatom od 30.06.2007.
− iznos od 1.810,75 kuna sa kamatom od 31.07.2007.
− iznos od 1.969,83 kuna sa kamatom od 31.08.2007.
− iznos od 1.935,54 kuna sa kamatom od 30.09.2007.
− iznos od 1.933,13 kuna sa kamatom od 31.10.2007.
− iznos od 1.960,03 kuna sa kamatom od 30.11.2007.
− iznos od 1.945,92 kuna sa kamatom od 31.12.2007.
− iznos od 1.979,57 kuna sa kamatom od 31.01.2008.
− iznos od 2.122,66 kuna sa kamatom od 29.02.2008.
− iznos od 2.159,32 kuna sa kamatom od 31.03.2008.
− iznos od 2.098,90 kuna sa kamatom od 30.04.2008.
− iznos od 2.085,59 kuna sa kamatom od 31.05.2008.
− iznos od 2.105,30 kuna sa kamatom od 30.06.2008.
− iznos od 2.066,15 kuna sa kamatom od 31.07.2008.
− iznos od 2.068,37 kuna sa kamatom od 31.08.2008.
− iznos od 2.091,47 kuna sa kamatom od 30.09.2008.
− iznos od 2.285,06 kuna sa kamatom od 31.10.2008.
− iznos od 2.154,50 kuna sa kamatom od 30.11.2008.
− iznos od 2.293,85 kuna sa kamatom od 31.12.2008
− iznos od 2.315,14 kuna sa kamatom od 31.01.2009.
− iznos od 2.324,48 kuna sa kamatom od 28.02.2009.
− iznos od 2.295,13 kuna sa kamatom od 31.03.2009.
− iznos od 2.299,80 kuna sa kamatom od 30.04.2009.
− iznos od 2.261,56 kuna sa kamatom od 31.05.2009.
− iznos od 2.228,92 kuna sa kamatom od 30.06.2009.
− iznos od 2.236,23 kuna sa kamatom od 31.07.2009.
− iznos od 2.255,03 kuna sa kamatom od 31.08.2009.
− iznos od 2.252,93 kuna sa kamatom od 30.09.2009.
− iznos od 2.234,98 kuna sa kamatom od 31.10.2009.
− iznos od 2.268,55 kuna sa kamatom od 30.11.2009.
− iznos od 2.293,05 kuna sa kamatom od 31.12.2009.
− iznos od 2.332,44 kuna sa kamatom od 31.01.2010.
− iznos od 2.322,18 kuna sa kamatom od 28.02.2010.
− iznos od 2.373,04 kuna sa kamatom od 31.03.2010.
− iznos od 2.361,92 kuna sa kamatom od 30.04.2010.
− iznos od 2.385,13 kuna sa kamatom od 31.05.2010.
− iznos od 2.539,12 kuna sa kamatom od 30.06.2010.
− iznos od 2.506,22 kuna sa kamatom od 31.07.2010.
− iznos od 2.594,98 kuna sa kamatom od 31.08.2010.
− iznos od 2.566,44 kuna sa kamatom od 30.09.2010.
− iznos od 2.506,00 kuna sa kamatom od 31.10.2010.
− iznos od 2.563,24 kuna sa kamatom od 30.11.2010.
− iznos od 2.705,45 kuna sa kamatom od 31.12.2010.
− iznos od 2.607,43 kuna sa kamatom od 31.01.2011.
− iznos od 2.643,00 kuna sa kamatom od 28.02.2011.
− iznos od 2.595,21 kuna sa kamatom od 31.03.2011.
− iznos od 2.602,39 kuna sa kamatom od 30.04.2011.
− iznos od 2.747,73 kuna sa kamatom od 31.05.2011.
− iznos od 2.760,31 kuna sa kamatom od 30.06.2011.
− iznos od 2.921,70 kuna sa kamatom od 31.07.2011.
− iznos od 2.798,23 kuna sa kamatom od 31.08.2011.
− iznos od 2.713,33 kuna sa kamatom od 30.09.2011.
− iznos od 2.702,74 kuna sa kamatom od 31.10.2011.
− iznos od 2.695,19 kuna sa kamatom od 30.11.2011.
− iznos od 2.732,51 kuna sa kamatom od 31.12.2011.
− iznos od 2.771,75 kuna sa kamatom od 31.01.2012.
− iznos od 2.773,98 kuna sa kamatom od 29.02.2012.
− iznos od 2.748,39 kuna sa kamatom od 31.03.2012.
− iznos od 2.761,42 kuna sa kamatom od 30.04.2012.
− iznos od 2.773,71 kuna sa kamatom od 31.05.2012.
− iznos od 2.754,20 kuna sa kamatom od 30.06.2012.
− iznos od 2.760,76 kuna sa kamatom od 31.07.2012.
− iznos od 2.749,76 kuna sa kamatom od 31.08.2012.
− iznos od 2.721,81 kuna sa kamatom od 30.09.2012.
− iznos od 2.751,33 kuna sa kamatom od 31.10.2012.
− iznos od 2.767,60 kuna sa kamatom od 30.11.2012.
− iznos od 2.761,92 kuna sa kamatom od 31.12.2012.
− iznos od 2.698,73 kuna sa kamatom od 31.01.2013.
− iznos od 2.752,56 kuna sa kamatom od 28.02.2013.
− iznos od 2.755,16 kuna sa kamatom od 31.03.2013.
− iznos od 2.732,52 kuna sa kamatom od 30.04.2013.
− iznos od 2.672,24 kuna sa kamatom od 31.05.2013.
− iznos od 2.670,64 kuna sa kamatom od 30.06.2013.
− iznos od 2.683,69 kuna sa kamatom od 31.07.2013.
− iznos od 2.708,01 kuna sa kamatom od 31.08.2013.
− iznos od 2.745,28 kuna sa kamatom od 30.09.2013.
− iznos od 2.726,08 kuna sa kamatom od 31.10.2013.
− iznos od 2.737,12 kuna sa kamatom od 30.11.2013.
− iznos od 2.749,73 kuna sa kamatom od 31.12.2013.
− iznos od 2.405,98 kuna sa kamatom od 31.01.2014.
− iznos od 2.420,57 kuna sa kamatom od 28.02.2014.
− iznos od 2.416,14 kuna sa kamatom od 31.03.2014.
− iznos od 2.399,04 kuna sa kamatom od 30.04.2014.
− iznos od 2.392,06 kuna sa kamatom od 31.05.2014.
− iznos od 2.393,92 kuna sa kamatom od 30.06.2014.
− iznos od 2.416,03 kuna sa kamatom od 31.07.2014.
− iznos od 2.432,10 kuna sa kamatom od 31.08.2014.
− iznos od 2.428,47 kuna sa kamatom od 30.09.2014.
− iznos od 2.513,03 kuna sa kamatom od 31.10.2014.
− iznos od 2.454,59 kuna sa kamatom od 30.11.2014.
po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 31. srpnja 2006. pa do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011., za vrijeme od 1. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1. i čl. 4.2. Ugovora o kreditu broj … zaključenog između tužiteljice i tužene 8.
lipnja 2006. te da su nezakonito donesene odluke tužene o promjenama kamatnih stopa, kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je provela tužena, kao i promjenjivom tečaju CHF.
II Dužna je tužena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 26.623,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na
− iznos od 226,83 kuna sa kamatom od 31.08.2007.
− iznos od 222,64 kuna sa kamatom od 30.09.2007.
− iznos od 222,11 kuna sa kamatom od 31.10.2007.
− iznos od 224,95 kuna sa kamatom od 30.11.2007.
− iznos od 223,07 kuna sa kamatom od 31.12.2007.
− iznos od 226,66 kuna sa kamatom od 31.01.2008.
− iznos od 400,13 kuna sa kamatom od 29.02.2008.
− iznos od 406,62 kuna sa kamatom od 31.03.2008.
− iznos od 394,82 kuna sa kamatom od 30.04.2008.
− iznos od 391,89 kuna sa kamatom od 31.05.2008.
− iznos od 395,15 kuna sa kamatom od 30.06.2008.
− iznos od 387,37 kuna sa kamatom od 31.07.2008.
− iznos od 387,34 kuna sa kamatom od 31.08.2008.
− iznos od 391,21 kuna sa kamatom od 30.09.2008.
− iznos od 426,92 kuna sa kamatom od 31.10.2008.
− iznos od 402,05 kuna sa kamatom od 30.11.2008.
− iznos od 427,53 kuna sa kamatom od 31.12.2008
− iznos od 430,96 kuna sa kamatom od 31.01.2009.
− iznos od 432,16 kuna sa kamatom od 28.02.2009.
− iznos od 426,15 kuna sa kamatom od 31.03.2009.
− iznos od 426,46 kuna sa kamatom od 30.04.2009.
− iznos od 418,82 kuna sa kamatom od 31.05.2009.
− iznos od 412,22 kuna sa kamatom od 30.06.2009.
− iznos od 413,01 kuna sa kamatom od 31.07.2009.
− iznos od 415,91 kuna sa kamatom od 31.08.2009.
− iznos od 414,93 kuna sa kamatom od 30.09.2009.
− iznos od 411,04 kuna sa kamatom od 31.10.2009.
− iznos od 416,61 kuna sa kamatom od 30.11.2009.
− iznos od 420,49 kuna sa kamatom od 31.12.2009.
− iznos od 427,07 kuna sa kamatom od 31.01.2010.
− iznos od 424,55 kuna sa kamatom od 28.02.2010.
− iznos od 433,18 kuna sa kamatom od 31.03.2010.
− iznos od 430,47 kuna sa kamatom od 30.04.2010.
− iznos od 434,01 kuna sa kamatom od 31.05.2010.
− iznos od 461,29 kuna sa kamatom od 30.06.2010.
− iznos od 454,57 kuna sa kamatom od 31.07.2010.
− iznos od 469,88 kuna sa kamatom od 31.08.2010.
− iznos od 463,93 kuna sa kamatom od 30.09.2010.
− iznos od 452,23 kuna sa kamatom od 31.10.2010.
− iznos od 382,42 kuna sa kamatom od 30.11.2010.
− iznos od 402,89 kuna sa kamatom od 31.12.2010.
− iznos od 387,56 kuna sa kamatom od 31.01.2011.
− iznos od 392,10 kuna sa kamatom od 28.02.2011.
− iznos od 384,26 kuna sa kamatom od 31.03.2011.
− iznos od 384,57 kuna sa kamatom od 30.04.2011.
− iznos od 343,08 kuna sa kamatom od 31.05.2011.
− iznos od 343,93 kuna sa kamatom od 30.06.2011.
− iznos od 363,26 kuna sa kamatom od 31.07.2011.
− iznos od 282,36 kuna sa kamatom od 31.08.2011.
− iznos od 273,17 kuna sa kamatom od 30.09.2011.
− iznos od 271,48 kuna sa kamatom od 31.10.2011.
− iznos od 270,09 kuna sa kamatom od 30.11.2011.
− iznos od 273,18 kuna sa kamatom od 31.12.2011.
− iznos od 276,43 kuna sa kamatom od 31.01.2012.
− iznos od 275,98 kuna sa kamatom od 29.02.2012.
− iznos od 272,76 kuna sa kamatom od 31.03.2012.
− iznos od 273,37 kuna sa kamatom od 30.04.2012.
− iznos od 273,89 kuna sa kamatom od 31.05.2012.
− iznos od 271,27 kuna sa kamatom od 30.06.2012.
− iznos od 271,21 kuna sa kamatom od 31.07.2012.
− iznos od 269,42 kuna sa kamatom od 31.08.2012.
− iznos od 265,97 kuna sa kamatom od 30.09.2012.
− iznos od 268,13 kuna sa kamatom od 31.10.2012.
− iznos od 268,98 kuna sa kamatom od 30.11.2012.
− iznos od 267,69 kuna sa kamatom od 31.12.2012.
− iznos od 260,83 kuna sa kamatom od 31.01.2013.
− iznos od 265,28 kuna sa kamatom od 28.02.2013.
− iznos od 264,77 kuna sa kamatom od 31.03.2013.
− iznos od 261,83 kuna sa kamatom od 30.04.2013.
− iznos od 255,30 kuna sa kamatom od 31.05.2013.
− iznos od 254,39 kuna sa kamatom od 30.06.2013.
− iznos od 254,86 kuna sa kamatom od 31.07.2013.
− iznos od 256,38 kuna sa kamatom od 31.08.2013.
− iznos od 259,10 kuna sa kamatom od 30.09.2013.
− iznos od 256,48 kuna sa kamatom od 31.10.2013.
− iznos od 256,70 kuna sa kamatom od 30.11.2013.
− iznos od 257,05 kuna sa kamatom od 31.12.2013.
− iznos od 23,71 kuna sa kamatom od 31.01.2014.
− iznos od 23,72 kuna sa kamatom od 28.02.2014.
− iznos od 23,55 kuna sa kamatom od 31.03.2014.
− iznos od 23,25 kuna sa kamatom od 30.04.2014.
− iznos od 23,06 kuna sa kamatom od 31.05.2014.
− iznos od 22,95 kuna sa kamatom od 30.06.2014.
− iznos od 23,03 kuna sa kamatom od 31.07.2014.
− iznos od 23,05 kuna sa kamatom od 31.08.2014.
− iznos od 22,88 kuna sa kamatom od 30.09.2014.
− iznos od 23,54 kuna sa kamatom od 31.10.2014.
− iznos od 22,86 kuna sa kamatom od 30.11.2014.
− iznos od 8,52 kuna sa kamatom od 19.12.2014.
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene tečaja CHF, isplatiti iznos od 27.287,51 kn tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na
− iznos od 0,58 kuna sa kamatom od 30.09.2006.
− iznos od 1,29 kuna sa kamatom od 28.02.2009.
− iznos od 14,33 kuna sa kamatom od 31.01.2010.
− iznos od 6,59 kuna sa kamatom od 28.02.2010.
− iznos od 48,82 kuna sa kamatom od 31.03.2010.
− iznos od 40,41 kuna sa kamatom od 30.04.2010.
− iznos od 60,08 kuna sa kamatom od 31.05.2010.
− iznos od 186,79 kuna sa kamatom od 30.06.2010.
− iznos od 160,61 kuna sa kamatom od 31.07.2010.
− iznos od 234,05 kuna sa kamatom od 31.08.2010.
− iznos od 211,46 kuna sa kamatom od 30.09.2010.
− iznos od 162,73 kuna sa kamatom od 31.10.2010.
− iznos od 289,77 kuna sa kamatom od 30.11.2010.
− iznos od 411,52 kuna sa kamatom od 31.12.2010.
− iznos od 328,83 kuna sa kamatom od 31.01.2011.
− iznos od 359,86 kuna sa kamatom od 28.02.2011.
− iznos od 319,91 kuna sa kamatom od 31.03.2011.
− iznos od 326,79 kuna sa kamatom od 30.04.2011.
− iznos od 513,61 kuna sa kamatom od 31.05.2011.
− iznos od 525,34 kuna sa kamatom od 30.06.2011.
− iznos od 667,40 kuna sa kamatom od 31.07.2011.
− iznos od 624,82 kuna sa kamatom od 31.08.2011.
− iznos od 549,12 kuna sa kamatom od 30.09.2011.
− iznos od 540,22 kuna sa kamatom od 31.10.2011.
− iznos od 534,07 kuna sa kamatom od 30.11.2011.
− iznos od 568,29 kuna sa kamatom od 31.12.2011.
− iznos od 604,28 kuna sa kamatom od 31.01.2012.
− iznos od 606,96 kuna sa kamatom od 29.02.2012.
− iznos od 584,59 kuna sa kamatom od 31.03.2012.
− iznos od 597,01 kuna sa kamatom od 30.04.2012.
− iznos od 608,78 kuna sa kamatom od 31.05.2012.
− iznos od 591,88 kuna sa kamatom od 30.06.2012.
− iznos od 598,50 kuna sa kamatom od 31.07.2012.
− iznos od 589,30 kuna sa kamatom od 31.08.2012.
− iznos od 564,80 kuna sa kamatom od 30.09.2012.
− iznos od 592,16 kuna sa kamatom od 31.10.2012.
− iznos od 607,58 kuna sa kamatom od 30.11.2012.
− iznos od 603,19 kuna sa kamatom od 31.12.2012.
− iznos od 546,85 kuna sa kamatom od 31.01.2013.
− iznos od 596,24 kuna sa kamatom od 28.02.2013.
− iznos od 599,35 kuna sa kamatom od 31.03.2013.
− iznos od 579,65 kuna sa kamatom od 30.04.2013.
− iznos od 525,90 kuna sa kamatom od 31.05.2013.
− iznos od 525,21 kuna sa kamatom od 30.06.2013.
− iznos od 537,79 kuna sa kamatom od 31.07.2013.
− iznos od 560,60 kuna sa kamatom od 31.08.2013.
− iznos od 595,14 kuna sa kamatom od 30.09.2013.
− iznos od 578,56 kuna sa kamatom od 31.10.2013.
− iznos od 589,38 kuna sa kamatom od 30.11.2013.
− iznos od 601,64 kuna sa kamatom od 31.12.2013.
− iznos od 491,23 kuna sa kamatom od 31.01.2014.
− iznos od 505,80 kuna sa kamatom od 28.02.2014.
− iznos od 501,55 kuna sa kamatom od 31.03.2014.
− iznos od 484,75 kuna sa kamatom od 30.04.2014.
− iznos od 477,96 kuna sa kamatom od 31.05.2014. −
iznos od 479,93 kuna sa kamatom od 30.06.2014. − iznos
od 501,96 kuna sa kamatom od 31.07.2014. − iznos od
518,01 kuna sa kamatom od 31.08.2014. − iznos od
514,54 kuna sa kamatom od 30.09.2014. − iznos od
598,44 kuna sa kamatom od 31.10.2014. − iznos od
540,69 kuna sa kamatom od 30.11.2014.
po stopi od 15% godišnje za vrijeme do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011., za vrijeme od 1. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena."
III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 24.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 1. ožujka 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tužene glavnim tužbenim zahtjevom postavljenim radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu broj … od 8. lipnja 2006. (dalje Ugovor) te radi isplate, odnosno
povrata iznosa koji je platila po tom pravnom poslu, a koji iznos je odgodila točno odrediti do zaprimanja cjelokupne dokumentacije i provođenja knjigovodstveno- financijskog vještačenja. Podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenjivom tečaju CHF i s tim u vezi isplatu, odnosno povrat pretplaćenog iznosa, a koji je također odgodila odrediti do provođenja potrebnih dokaza. Navodi kako joj je tužena predmetnim ugovorom odobrila kredit u iznosu od 63.000,00 CHF uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,75% i kako ju je jednom prilikom obavijestila o toj promjeni, na što je tužiteljica usmeno prigovorila, dok je naknadno kamatna stopa mijenjana bez obavijesti, tako da nije imala mogućnost prigovora, već je u tijeku otplate kredita uočila promjene mjesečnih anuiteta koji su znatno porasli u odnos na početni. Dodaje kako je ovakvo postupanje tužene bilo nezakonito i neopravdano jer su u to vrijeme tržišne prilike bile povoljne, a kamatna stopa se nije mijenjala na niže, već isključivo u korist tužene i kako je predmetni ugovor sastavljen u tipskom obliku, stoga tužiteljica nije mogla pregovarati o njegovom sadržaju, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na njezinu štetu, što po Zakonu o zaštitu potrošača predstavlja ugovaranje nepoštenih odredbi koje su zbog toga ništave, a u suprotnosti su i sa odredbama Direktive vijeća 93/13 EEZ. Nadalje navodi kako je nepoštena i ništetna odredba o valutnoj klauzuli o kojoj također nije mogla pregovarati te dodaje kako je zbog ovakvog postupanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak po kolektivnoj tužbi potrošača protiv i ovdje tužene u kojem je utvrđeno da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tako da bez tih odredbi ni predmetni Ugovor ne može opstati, što ga na kraju čini ništetnim u cijelosti. Zbog svega navedenog predlaže da se predmetni ugovor utvrdi ništetnim, a tužiteljici vrati cjelokupan iznos koji je platila tuženoj, podredno da sud utvrdi ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a tužiteljici vrati iznos pretplaćen po osnovi ovih odredbi. Tužiteljica nije označila novčane iznose koji su predmet glavnog, odnosno podrednog tužbenog zahtjeva, već je pridržala pravo konačno postaviti tužbene zahtjeve nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja.
2. U svom odgovoru od 26. listopada 2020. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva uz prigovor zastare novčanog potraživanja. U bitnom ističe kako je predmetni Ugovor prestao isplatom kredita 2015., stoga u ovom slučaju nema mjesta pozivanju na spor vođen radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te se poziva odbiti tužbeni zahtjev pozivom na prekluziju. Nadalje navodi kako je predmetni Ugovor sklopljen temeljem slobodne volje njegovih sudionika, kako je zakonom izrijekom dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i kako se ona mijenjala temeljem točno utvrđenih i definiranih kriterija i predviđenih metodologija. U odnosu na zastaru, ističe kako pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu nije došlo do prekida zastare, stoga je u odnosu na sve anuitete dospjele do 4. travnja 2009. nastupila zastara potraživanja,
jer je protekao rok od tri godine.
3. Podneskom od 7. listopada 2021. tužiteljica je konačno postavila glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim Ugovora od 8. lipnja 2006. te radi isplate iznosa od 539.660,21 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine, a podredno postavila tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te radi povrata iznosa pretplaćenih po ovim osnovama i to 26.623,83 kn i 27.287,51 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine, a sve na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.
4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj … od 8. lipnja 2006., vlasničkog lista od 25. svibnja 2006., Općih uvjeta poslovanja tužene iz listopada 2004., uplata po kreditu na dan 30. studenog 2020., plana otplate od 30. lipnja 2006., knjigovodstvene kartice tužene od 30. studenog 2020., otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope od 8. lipnja 2006. te pregledom vještva sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove V. K. od 25. travnja 2021. s prilozima. Ostali pravodobni dokazni prijedlozi nisu prihvaćeni jer ih sud smatra suvišnim, a oni neopravdano priloženi nakon zaključenja prethodnog postupka nisu uzeti u obzir.
5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
6. Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan, dok je osnovan podredni tužbeni zahtjev. 7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine glavnog, odnosno podrednog tužbenog zahtjeva te osnovanosti prigovora zastare potraživanja tužiteljice.
8. Pregledom Ugovora o kreditu od 8. lipnja 2006. razvidno je kako je tužiteljica S. O., kao korisnica kredita, sklopila s tuženom P.
b. Z. d.d., kao kreditorom, stambeni kredit koji joj je u skladu s člankom 1.
odobren i stavljen na raspolaganje u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 63.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, uz kamatu od 4,75% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, kako je ugovoreno odredbom iz članka 4.1., dok je odredbom iz članka 4.2. ugovoreno kako banka može promijeniti visinu kamatne stope i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita.
9. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.
10. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.
11. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,
kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.
12. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva, odnosno je li predmetni Ugovor ništetan u cijelosti i s tim u vezi ne proizvodi pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Prvom odlukom utvrđeno je kako je tužena P. b. Z. d.d. (označena kao tužena pod 2) u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da je ništetna, dok je drugom odlukom utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, označenom presudom naloženo je svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.
13. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.
S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle,
jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.
14. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te zainteresiranim osobama pa tako i tužiteljici, kao budućoj korisnici kredita, dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacijama o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva. Iz stanja u spisu ne proizlazi da je tužiteljica bila upoznata s promjenama kamatne stope, odnosno povećanjima prvotno ugovorene, ali sve da tomu i nije tako, svakako nije bila upoznata o parametrima koji utječu na te promjene.
15. Slijedom iznijetog, sud smatra kako nema zapreke za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog ugovora, a u ovom slučaju te odredbe sadržane su u članku 1. kojim je CHF ugovoren kao valuta za koju je vezan odobreni iznos kredita te u članku 4.1. i 4.2. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, međutim neosnovan je zahtjev tužiteljice postavljen radi utvrđenja ništetnim cjelokupnog osnovnog ugovora o kreditu. Naime, kod donošenja odluke o ovom glavnom tužbenom zahtjevu valjalo je cijeniti citiranu odredbu iz članka 87. ZZP/03, ali i odredbu iz članka 324. stavka 1. ZOO po kojoj ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, kao i odredbu sadržanu u stavku 2. po kojoj će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kada je ništetnost ustanovljena da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, a u ovom slučaju jasno je kako obvezno pravni odnos stranaka i dalje opstaje nakon što je oslobođen ništetnih odredbi. Kod takvog stanja stvari, glavni tužbeni zahtjev nema osnove i valjalo ga je odbiti u cijelosti, dok podredni zahtjev postavljen na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ima valjano činjenično i zakonsko uporište, jer su one o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi imale za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja sudionika osnovnog ugovora i to na štetu tužiteljice kao korisnice kredita, odnosno potrošača. U takvim okolnostima označene odredbe bile su nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud drži ništetnim.
16. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužiteljica platila tuženoj po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po početnim ugovornim odredbama o tečaju CHF i kamatnoj stopi, odnosno na okolnost osnovanosti visine podrednog tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstveno-
financijske poslove V. K., koji je imao na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu građu.
17. U svom vještvu od 25. travnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 63.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kreditnih sredstava, kako se otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta koji se otplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke od dana prijenosa kredita u otplatu, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,75% godišnje, a obračunava se u
CHF mjesečno i sadržana je u anuitetima te dospijeva na naplatu zajedno s njima, a visinu kamatne stope banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda te urednosti korisnika kredita. Nadalje utvrđuje kako je u obračunskom razdoblju tužena mijenjala kamatnu stopu u odnosu na početno ugovorenu (4,75% godišnje uz anuitet od 407,12 CHF), tako da je od 1. kolovoza 2007. iznosila 5,75% godišnje uz anuitet od 440,71 CHF, od 1. veljače 2008. iznosila 6,50% godišnje uz anuitet od 466,29 CHF, od 1. studenog 2010. iznosila 6,15% godišnje uz anuitet od 455,68 CHF, od 1. svibnja 2011. iznosila 5,90% godišnje uz anuitet od 448,39 CHF, od 1. kolovoza 2011. iznosila 5,65% godišnje uz anuitet od 441,25 CHF, dok je od 1. siječnja 2014. iznosila 3,23% godišnje uz anuitet od 384,43 CHF. Slijedom iznijetog, vještak zaključuje kako je tužiteljica otplatom kredita po osnovi promjenjivih kamata na dan 19. prosinca 2014. preplatila iznos od 5.008,28 CHF odnosno iznos od 26.623,83 kn, dok je u odnosu na promjenu tečaja u odnosu na datum korištenja kredita preplatila iznos od 27.287,51 kn, što znači pretplatu u ukupnom iznosu od 53.911,34 kn. Na njegov nalaz nisu iskazane primjedbe ili dokazi koji bi ukazivali na pogrešan pristup vještaka, njegovu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade vještva, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještak postupio u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja razlike koju je tužiteljica platila tuženoj po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, a time i osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva postavljenog radi isplate tog novčanog iznosa.
18. Kako je već ranije navedeno, tužiteljica je podneskom od 7. listopada 2021. konačno postavila podredni tužbeni zahtjev radi isplate pretplate zbog promijenjenih kamatnih stopa u iznosu od 26.623,83 kn te radi isplate pretplate zbog promjena u tečaju u CHF u iznosu od 27.287,51 kn, a sve s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne pretplate, usklađujući ga tako s nalazom vještaka, kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na tijek kamate.
19. Što se tiče istaknutog prigovora zastare potraživanja, valja navesti kako se on drži neutemeljenim, pri čemu je valjalo uzeti u obzir odredbu iz čl. 323. st. 1. ZOO po kojoj je propisano kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1401/2012 pravomoćno okončan 13. lipnja 2014. presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 14. lipnja 2018. presudom broj Pž- 6632/2017-10 u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, rok za zastaru potraživanja od pet godina, a ne od tri godine kako to pogrešno navodi tužena, počinje teći od označenih dana, što znači da u odnosu na zahtjev tužiteljice sadržan u predmetnoj tužbi zaprimljenoj 1. ožujka 2019. nije nastupila zastara potraživanja.
20. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga je osnovan i zahtjev tužiteljice postavljen radi vraćanja preplaćenih novčanih sredstava, odnosno isplate gore utvrđenih iznosa od 26.623,83 kn i 27.287,51 kn sa zateznom kamatom koja joj pripada od trenutka svake pojedine preplate, u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO.
21. Na temelju svega iznesenog, glavni tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, a podredni tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke ove presude.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (70.000,00 kn od podnošenja tužbe, a 539.660,21 kn od 7. listopada 2021.), tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 1. ožujka 2019. i obrazloženog podneska od 10. studenog 2020. te zastupanja na ročištu održanom 26. studenog 2020. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također joj je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 7. listopada 2021. i zastupanja na ročištu održanom 2. prosinca 2021. u zatraženom iznosu od 5.000,00 kn za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. OT), kao i trošak zastupanja na ročištu održanom 12. listopada 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 50 OT), dok se u više zatraženom dijelu zahtjev za naknadu tog zastupanja drži neosnovanim, jer je označeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja, a nije joj priznat ni trošak sastava ostalih podnesaka, jer nisu bili neophodni za vođenje parnice. Dakle, priznat joj je trošak zastupanja po punomoćnicima u iznosu od 13.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 5.000,00 kn (sudske pristojbe tužbe i ove presude po 2.500,00 kn), uz napomenu kako je zahtjev za više zatraženim troškom vještačenja pogrešan i neutemeljen.
23. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 24.875,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate, kako je i odlučeno u točki III izreke.
Split, 14. veljače 2022.
Sudac
Branko Malenica,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužiteljice
- pun. tužene
