Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-930/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Verici Franić, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. G. , odvjetnik u Z., protiv tuženika B. T., iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 116 Povrv- 929/20-16 od 9. travnja 2021., dana 14. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 116 Povrv-929/20-16 od 9.travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. H. u Z., poslovni broj: Ovrv-1334/19 od 31. prosinca 2019., te je tužbeni zahtjev odbijen. Nadalje, pod točkom II. izreke obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na tužiteljevu žalbu tuženik osporava sve njene navode predlažući odbijanje iste.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega valja navesti kako u pobijanoj presudi, kao ni u postupku koji joj je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka opisane u odredbi članka 354. stavak 2. točka. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire tužitelj u žalbi jer je sud prvog stupnja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi a niti razlozima presude, te ne postoje nedostaci zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbi članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17, dalje: OZ- a) a protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga koji predstavlja takvu ispravu sukladno odredbi članka 31. OZ.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 328,42 kuna za uslugu odvoza komunalnog otpada objekta u vlasništvu tuženika a u razdoblju od siječnja 2019. do lipnja 2019.

8. Prvostupanjski sud izdani platni nalog ukida u cijelosti te tužbeni zahtjev odbija držeći kako tužitelj nije dokazao da bi uslugu odvoza komunalnog otpada za nekretninu tuženika doista pružio, dok iz dokumentacije priložene po tužitelju u vidu matičnih evidencija, pregleda obveznika na objektu i računa, ovo nije moguće bilo utvrditi kao niti način na koji je tužitelj obračunavao cijenu usluge.

9. Tužitelj u žalbi tvrdi kako je dostavio svu „relevantnu dokumentaciju” te je razvidna osnova i visina potraživanja tužitelja a tuženik nije osporio vjerodostojnu ispravu.

10. Suprotno navodima žalbe tužitelja, tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izrijekom osporio dugovanje označeno u vjerodostojnoj ispravi kao neistinito tvrdnjom da ono predstavlja zaduženje a ne račun za izvršenu uslugu.

11. Vjerodostojnu ispravu u ovom postupku predstavlja izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja u kojoj je označena njegova dospjela tražbina na dan 31. prosinca 2019. Ova isprava međutim, ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP, uz koju se veže presumpcija istinitosti. Iako vjerodostojna isprava, za razliku od ovršne isprave za koju vrijedi oboriva zakonska predmnjeva istinitosti, nema tu kvalitetu ovršne isprave, njome se s obzirom na izdatnika i njezin sadržaj u visokom stupnju vjerojatnosti ukazuje na postojanje tražbine koja je u njoj navedena ali, ukoliko se vjerodostojna isprava ospori u cijelosti ili u nekom dijelu, tada je tužitelj dužan dokazati istinitost sadržaja te isprave.

12. Utoliko, kako je tuženik već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi a potom i tijekom postupka osporavao vjerodostojnu ispravu, njezinu vjerodostojnost je dužan, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP dokazati tužitelj i to odgovarajućim ispravama na temelju kojih su podaci u nju unijeti.

13. U ovoj se pravnoj stvari kao materijalno pravo imaju primijeniti odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine”, broj 94/13, 73/17; dalje: ZOGO) te je njegovom odredbom članka 28. stavak 1. točka 1. propisano kako su jedinice lokalne samouprave dužne na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada dok je odredbom članka 29. stavak 10. propisano da način gospodarenja komunalnim otpadom u svezi obveza propisanih člankom 28. i tim člankom granične količine miješanog komunalnog otpada za određeno razdoblje i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog otpada propisuje Vlada RH uredom koja međutim nije donijeta.

14. Kako za označeno razdoblje uredba iz članka 29. stavak 10. ZOGO nije donijeta niti predstavničko tijelo nije moglo, sukladno odredbi članka 30. stavak 10. ZOGO, donijeti odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. tog članka zbog čega je potrebno primijeniti odredbu članka 187. stavak 1. ZOGO prema kojoj danom stupanja na snagu tog Zakona ima se primijeniti Pravilnik kojim je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada a za komunalni otpad iz domaćinstva se mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji kao što je zadužena površina prostora korisnika usluge, zbog čega je korisnik usluge dužan pružatelju usluge (tužitelju) dati točne i potpune podatke o površini i vlasništvu prostora.

15. Međutim, tužitelj tijekom ovog postupka niti na koji način nije niti označio a niti dokazao na koji je način obračunao naknadu izraženu u izvatku iz poslovnih knjiga a s obzirom na prigovore tuženika, niti da bi uslugu odvoza komunalnog otpada uopće vršio.

16. Budući da je tuženik prigovorio svojem korištenju skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada kao i visini obračunate naknade dok tužitelj nije dokazao niti da je vršio tu uslugu a niti pak po kojem kriteriju je obračunavao naknadu, pobijana je prvostupanjska odluka donijeta pravilnom primjenom odredbe članka 221.a ZPP odnosno, primjenom pravila o teretu dokazivanja jer tužitelj nije dokazao niti da bi pružao uslugu odvoza komunalnog otpada a niti način na koji je obračunao naknadu za predmetnu uslugu da li prema zaduženoj površini prostora ili na drugi način.

17. Iako je Zaključkom broj 2 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. u Zagrebu predviđeno da se platni nalog treba održati na snazi u situaciji kada je tužitelj izvršavao uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada iz kućanstva a cijena pružene usluge je utvrđena na temelju Odluka o pružanju i plaćanju usluga odvoza i odlaganja komunalnog otpada koje nisu nakon 1. siječnja 2010. bile u skladu s člankom 17. stavkom 2. Zakona o otpadu, tužitelj tijekom postupka, iako je na to upozoren, nije dokazao niti da bi tuženik uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada koristio a niti način na koji je tužitelj utvrdio cijene usluge pa je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke a koja je donijeta sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP.

18. U izloženom, žalbeni navodi tužitelja ne dovode u pitanje zakonitost pobijane presude kao ni pravilnost primjene materijalnog prava te se neutemeljeno tužitelj poziva na pravno stajalište sudova izraženo u drugim odlukama.

19. Odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude donijeta je sukladno odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP i 155 stavak 1. ZPP.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 155. ZPP-a).

U Splitu 14.veljače 2022.

Sutkinja:

Verica Franić, v. r.