Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 50 Gž R-68/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. J. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7362/2020-20 od 5. studenog 2021., dana 14. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7362/2020-20 od 5. studenog 2021., u pobijanom dijelu u točki I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 12.500,00 kn do iznosa od 27.000,00 kn i u točki III izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljice preko iznosa od 3.000,00 kn do iznosa od 5.880,00 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
II Preinačuje se ista presuda u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 5.880,00 kn do iznosa od 7.662,50 kn (u iznosu od 1.782,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama) i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.782,50 kn sa zatraženim zateznim kamatama.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 27.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 2. lipnja 2020. do isplate (točka I izreke) te zatezne kamate na plaćeni iznos od 14.000,00 kn od 2. lipnja 2020 do 7. srpnja 2020. (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.662,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 5. studenog 2021. do isplate (točka III izreke) dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev, za iznos od 3.000,00 kn, odbijen kao neosnovan (točka IV izreke).
2. Presudu u točki I izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice preko iznosa od 12.500,00 kn do iznosa od 27.000,00 kn i zahtjev za naknadu troškova postupka preko iznosa od 3.000,00 kn pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude prema navodima žalbe.
3. Žalba je u odnosu na glavnu stvar neosnovana, a osnovana je u odnosu na dio odluke o troškovima postupka.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete a koju štetu je tužiteljica pretrpjela na radu i to novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužiteljice na duševno i fizičko zdravlje i naknadu za tuđu pomoć i njegu.
5. U žalbenom stadiju postupka nesporan je radno pravni status tužiteljice kod osiguranika tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja, da je tužiteljica doživjela povredu na radu tijekom trajanja radnog vremena, da je zadobila povrede opisane u medicinskoj dokumentaciji, da ne postoji suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja kao niti činjenica da je tuženik tužiteljici s naslova te štete isplatio iznos od 14.000,00 kn 7. srpnja 2020. Sporna je visina neimovinske i imovinske štete te tijek kamata na dosuđenu štetu.
6. Obzirom na utvrđenje utemeljeno posebno na utvrđenjima iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka mr.sc.dr. J. F. da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila puknuće križne sveze lijevog koljena zbog čega joj je narušeno tjelesno i duševno zdravlje, sud prvog stupnja djelomično je prihvatio, a djelomično odbio zahtjev tužiteljice imajući u vidu sve okolnosti njezinog ozljeđivanja te je utvrdio pravičnu novčanu naknadu koja joj u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. i Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu ZOO) zbog povrede prava osobnosti pripada (kraj po tuženiku nesporno isplaćenog iznosa od 14.000,00 kn) i naknade za tuđu pomoć i njegu daljnji ukupni iznos od 27.000,00 kn dok je zahtjev tužiteljice u iznosu od 3.000,00 kn, kao neosnovan, odbio.
7. Neosnovano žalitelj prigovara visini dosuđene naknade kao previsokoj.
8. Naime sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, vodio je računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i duševnih boli zbog naruženosti i straha i cilju kojem služi naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tome je sud imao u vidu karakter i težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha i smanjenje životnih aktivnosti (10%), dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja, stupanj opisanog naruženja (manjeg stupnja koji se nalazi na lijevom koljenu i koji je ponekad vidljiv drugim osobama) te Okvirne orijentacijske kriterije donesene na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2010. (u daljnjem tekstu Orijentacijski kriteriji), kao i opseg i trajanje tuđe pomoći i njege s time da visinu cijene sata tuđe pomoći od 20,00 kn tuženik svojom žalbom posebno niti ne osporava.
9. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 2., čl. 1089. st. 2., čl. 1103. i čl. 1095. ZOO, kada je prvostupanjski sud tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od ukupno 41.000,00 kn te kraj već isplaćenog iznosa od 14.000,00 kn tužiteljici dosudio daljnju naknadu u iznosu od ukupno 27.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva do isplate.
10. Na žalbene navode tuženika valja reći da se Orijentacijski kriteriji kojim su povećani orijentacijskih kriteriji iz 2002. za 50% primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., pa kako je predmetni štetni događaj od 12. rujna 2017. isti se primjenjuju i u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno, sukladno istima, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu a uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.
11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske naknade štete od podnošenja odštetnog zahtjeva jer je to su skladu s odredbom čl. 1103. ZOO, a tvrdnja žalitelja da je zateznu kamatu trebalo dosuditi od kada su objavljeni Orijentacijski kriteriji ne može se prihvatiti jer je ta činjenica bez utjecaja na dospijeće tražbine. Naime, povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku s obzirom da je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stoga oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa se osiguravatelju poslodavca koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećenici pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome, u konkretnom slučaju tužiteljici je i na povišeni iznos naknade štete valjalo dosuditi pripadajuće zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
12. Slijedom navedenog žalbu tuženog u odnosu na glavnu stvar valjalo je kao neosnovanu odbiti i u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu.
13. Međutim djelomično je osnovana žalba tuženika u odnosu na visinu dosuđenog troška parničnog postupka.
14. Neosnovano je sud tužiteljici dosudio trošak sastava podneska od 3. studenog 2020. budući prema stanju spisa tužiteljica taj podnesak nije niti sastavila već je samo u spis dostavila preslik uplatnice kao dokaz o plaćanju predujma za provođenje liječničkog vještačenja, a za koju radnju nema pravo na trošak u smislu odredbe čl. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 u daljnjem tekstu Tarife) pa trošak izvršenih radnji po punomoćniku odvjetniku tužiteljice iznosi 6.250,00 kn a ne 6.562,50 kn. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud tužiteljici dosudio trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 1.100,00 kn jer je navedeni trošak bio potreban za vođenje postupka, dok trošak sudskih pristojbi sud tužiteljici nije niti dosudio.
15. Nadalje pogrešnom primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja dosudio je trošak postupka tužiteljici u cijelosti. Naime tijekom postupka između stranaka nije bila sporna osnovanost tužbenog zahtjev već samo visina istog. Tužiteljica je u sporu u pogledu visine uspjela sa 90% (pa u konkretnom slučaju, suprotno stavu suda prvog stupnja, nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 154. st. 5. ZPP jer se ne radi o neznatnom dijelu u kojem u sporu tužiteljica nije uspjela) a tuženik sa 10%. Posljedično navedenom tužiteljica ostvaruje, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, pravo na naknadu troška u srazmjernom dijelu i to u omjeru od 80%, pa je, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, tužiteljici valjalo dosuditi trošak postupka u iznosu od 5.880,00 kn
16. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na glavnu stvar u pobijanom dijelu, a primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi a djelomično preinačiti u odnosu na troškove postupka te odbiti tužiteljicu sa daljnjim troškom u iznosu od 1.782,50 kn, kako je naprijed obrazloženo.
17. Tuženom nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer u odnosu na glavnu stvar sa žalbom nije uspio, a zbog odluke o troškovima postupka nisu nastali posebni troškovi.
U Zagrebu 14. veljače 2022.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević, v.r.
