Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-267/2020-

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1. M. B., iz Z., OIB:…, i 2. N. B., iz Z., OIB: …, zastupani po punomoćnici G. M., odvjetnici iz Velike Gorice, protiv ovršenika Ž. T., iz P. –K., OIB:…, radi ovrhe uspostavljanjem prijašnjeg stanja, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 52 Ovr-2425/2015- 36 od 18. veljače 2019. i 52 Ovr-2425/2015-41 od 6. ožujka 2019., 14. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 52 Ovr-2425/2015- 36 od 18. veljače 2019. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak. II Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 52 Ovr-2425/2015-41 za iznos od 3.670,00 kn (tritisućešestosedamdesetkuna), dok se djelomičnim uvaženjem žalbe ovrhovoditelja u preostalom dijelu, za iznos od 65,00 kn isto rješenje ukida.

III O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja od 18. veljače 2019. je obustavljena ovrha.

2. Protiv rješenja su žalbu podnijeli ovrhovoditelji pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navode da uspostavljanje posjedovnog stanja koje je postojalo prije donošenja rješenja o smetanju posjeda ne mogu ostvariti sami nego im u tome treba podrška tijela državne vlasti. Navode da je u nazočnom slučaju sud prvog stupnja sve probleme u provedbi ovrhe prebacio na navodnu neaktivnost žalitelja, iako je u zapisniku s ročišta na licu mjesta od 7. veljače 2019. naznačeno da se ovrha nije mogla provesti zbog toga što su u blizini zida kojeg je trebalo rušiti bila parkirana tri vozila. Naglašavaju da zapisnik ne odražava vjerno ono što se događalo na ročištu, da nisu navedene sve osobe koje su bile prisutne, da je kćer ovrhovoditelja, zbog problema sa parkiranim vozilima upitala policajca postoji li služba za odvoz vozila, tzv. pauk, ali da do kraja održavanja ročišta nisu pribavljeni podaci o vlasnicima vozila niti je bilo govora o uklanjanju vozila, da je sudska ovršiteljica Z. K. cijelo vrijeme predlagala žaliteljima da odustanu od provedbe ovrhe i dogovore se s ovršenikom, iako je ovršenik cijelo vrijeme prijetio ovrhovoditeljima smrću, zbog čega je i odveden u policijsku postaju, da su sudski ovršitelji došli nepripremljeni te im nije bilo poznato kakvo je bilo prethodno stanje koje treba uspostaviti te su zaključili da će se konzultirati sa sucem o tome. Osim toga, da sud nije cijenio činjenicu da su u dvorištu zgrade u vlasništvu ovršenika bili parkirani automobili uz sjeverni zid kojeg je trebalo srušiti, da je ovršenik znao tko su vlasnici vozila, ali ih nije htio zvati da vozila pomaknu, da do zaključenja ročišta policija o tome nije dala podatke pa zaključuju da je ovršenik uložio svjestan napor da se na dan zakazanog ročišta ne može pristupiti rušenju sjevernog zida. Glede zaključka o nedostatnoj radnoj snazi te alatu za provedbu ovrhe, navode da zbog veličine prostora na kojemu bi trebalo provesti ovrhu, nije moguće na taj prostor postaviti strojeve potrebne za sve faze radova te nagomilati materijal od rušenja, pa da prije svega treba srušiti zidove koje je ovršenik izgradio, zatim odvesti otpadni građevinski materijal i tek potom pristupiti izgradnji novog zida i postavljanju novih vratiju.

Naglašavaju da su osobe starije životne dobi, da su izloženi raznim oblicima nasilja od strane ovršenika, da se spor vodi još od 2012. te da kroz cijelo to vrijeme ovršenik uspješno provodi svoje nasilje zahvatima u prostoru, pa da su zbog takve situacije kćer i zet ovrhovoditelja prisustvovali ročištu kako bi im pomogli. Navode da nisu osporili izjavu kćeri Z. B. T. navedenu u zapisniku pa da sud neosnovano u rješenju utvrđuje da je takva izjava bez značaja. Ističu da je svrha ovrhe uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, da su predujmili brojne troškove po nalogu suda pa da je bespredmetno govoriti o ekonomičnosti provedbe postupka, bez zahtijevanja učinkovitosti postupka, da su u prijedlogu za ovrhu zatražili da se ovršenika obveže unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova za obavljanje ovršnih radnji, o čemu sud do danas nije donio odluku te da svi razlozi koji su u pobijanom rješenju navedeni ne mogu biti valjani argumenti za obustavu ovrhe. Ovrha da nije provedena zašto što su sudski ovršitelji zaključili da se zid sa sjeverne strane ne može rušiti jer bi parkirani automobili bili oštećeni, policija do kraja ročišta da nije osigurala prostor na kojemu je trebala biti provedena ovrha, službene osobe nisu bile sigurne što treba srušiti radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja a da bi u protivnom, radnik koji je angažiran imao dovoljno alata da pristupi rušenju. Tvrde da je povrijeđeno njihovo pravo na pošteno suđenje, i pravo na uživanje vlasništva te da pobijanom odlukom sud izravno pogoduje ovršenika koji je tijekom postupka pokazao da mu ništa ne znači ni pravomoćna sudska odluka.

4. Predlažu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu pred drugim sucem pojedincem i sudskim ovršiteljima, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. Rješenjem od 6. ožujka 2019. je stalnom sudskom vještaku geodetske struke odmjeren trošak u iznosu od 3.735,00 kn te je naloženo računovodstvu suda isplatiti taj iznos iz položenog predujma.

6. Protiv rješenja su žalbu podnijeli ovrhovoditelji pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

7. U žalbi navode da trošak vještaka nije zatražen pravovremeno, u skladu s odredbom čl. 256. u vezi s čl. 249. ZPP-a, pri čemu smatraju da je vještak trebao zatražiti naknadu troškova na samom ročištu. Podredno navode da osporavaju pravo vještaka na nagradu prema utrošenim radnim satima, uz obrazloženje da prema Pravilniku o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine" broj 38/14, 123/15, 29/16, 61/19 - dalje Pravilnik), vrijednost radnog sata iznosi 35 bodova, a vrijednost boda iznosi 2,00 kn bruto bez PDV-a, što znači da je vještak obračunao 32,86 sati za pripremu za očevid. Smatraju da bi u tom dijelu vještaku trebalo priznati ukupno 70 bodova, za dva radna sata. Nadalje navode da za pristup očevidu vještaku pripada više od onog što je zatražio, ukupno 340 bodova ili 680,00 kn, zatim da mu ne pripada putni trošak koji se odnosi na korištenje vlastitog vozila, pri čemu se pozivaju na odredbu čl. 28. Pravilnika prema kojemu pravo na naknadu putnih troškova obuhvaća naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa. U konkretnom slučaju da postoji redovna linija između R. i P. na otoku K., te da cijena autobusne karte u jednom smjeru iznosi 71,00 kn. U tom slučaju da bi vještak imao pravo na pola dnevnice, odnosno 85,00 kn, što nije zahtijevao. Navode da se na iznos troškova za prijevoz osobnim automobilom ne naplaćuje porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV), pa bi prema mišljenju žalitelja, vještaku pripadalo pravo na nagradu i naknadu troškova u iznosu od 1.252,00 kn.

8. Predlažu pobijano rješenje preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

9. Vještak u odgovoru na žalbu osporava izložene navode ovrhovoditelja, uz obrazloženje da je na licu mjesta, prije provođenja ovršnih radnji, trebao pokazati gdje se točno nalaze zidovi i vrata koji su navedeni u ovršnoj ispravi, a kako bi sudski ovršitelj bio upoznat sa konkretnim ovršnim radnjama koje treba poduzeti radi uspostave prijašnjeg stanja. Naglašava da se prije održavanja ročišta morao pripremiti na način da je izvršio uvid u spis, pribavio kopije katastarskih planova, usporedio isprave iz spisa s tom kopijom, izvršio odgovarajuće korekcije i mjerenja te uvid u povijest promjena na čestici na kojoj je trebalo provesti identifikaciju te druge tehničke predradnje kako bi mogao na licu mjesta pokazati prijepor. Glede pristupa očevidu, navodi da bi mu pripadao i viši iznos od zatraženog, što u konačnici potvrđuju i žalitelji, a glede putnih troškova, ističe da mu je za identifikaciju prijepora na licu mjesta bila nužna geodetska oprema, GPS, sredstva i alat za obilježavanje prijepora, koju opremu, zbog veličine i vrijednosti, nije moguće prenositi putem sredstava javnog prijevoza, zbog čega je zatražio naknadu troškova za prijevoz osobnim vozilom, što uključuje i trošak mostarine. Glede prekluzije prava na naknadu troškova, ističe da je zahtjev postavio odmah nakon što mu je dostavljen zapisnik, budući da prije toga nije mogao znati bitne parametre za postavljanje zahtjeva. Priznaje, međutim, da je omaškom putni trošak zatražen na način da je dodan i iznos PDV-a, zbog čega smatra da ima pravo na troškove u iznosu od 3.670,00 kn (a ne 3.735,00 kn koliko je zatraženo).

10. Predlaže stoga žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi do iznosa koji je naveden u tom podnesku.

11. Žalba ovrhovoditelja protiv rješenja od 18. veljače 2019. je osnovana, a protiv rješenja od 6. ožujka 2019. je djelomično osnovana.

12. U odnosu na rješenje o obustavi ovrhe, osnovano žalitelji ističu da u nazočnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje takvog rješenja primjenom odredbe čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).

13. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je prema ovršnoj ispravi ovrhu trebalo provesti rušenjem zidova koje je ovršenik sagradio, izgradnjom zida koji je u pretežitom dijelu porušen te vraćanjem uklonjenih vratiju na mjesto na kojemu su stajala prije čina smetanja posjeda, sve u dvorištu na zapadnom dijelu nekretnine kč. br. … upisanoj u zk. ul. … k.o. P., na dijelu gdje se nalazilo parkirno mjesto veličine 6x3m. Utvrđuje da su ovrhovoditelji zaključkom od 13. prosinca 2018. pozvani osigurati, između ostalog, radnike te sredstva za provedbu ovrhe, da su ovrhovoditelji uplatili predujam za izlazak sudskog ovršitelja i sudskog vještaka na ročište, da je na ročištu ovršenik prijetio prisutnima, zbog čega ga je djelatnik policije udaljio s lica mjesta, da su ovrhovoditelji za uredovanje osigurali jednog radnika koji nije bio dovoljan za obavljanje radnji prema ovršnoj ispravi te da prisutni radnik nije imao potreban alat kojim bi uklonio zidove kako je naloženo ovršnom ispravom, niti su ovrhovoditelji dovezli vrata koja je trebalo postaviti na predmetnoj nekretnini. Nadalje je utvrđeno da su na terenu zatečena tri motorna vozila parkirana na prijeporu, da se zbog prisutnosti tih vozila nije moglo pristupiti rušenju sjevernog zida, međutim da ovrhovoditelji nisu podnijeli odgovarajući prijedlog za uklanjanje vozila. Zaključuje da pomicanje motornih vozila koja su priječila početak provođenja ovršnih radnji nije u nadležnosti suda pa da je u tom smislu izostao odgovarajući prijedlog ovrhovoditelja, pri čemu izjave kćeri ovrhovoditelja ne uzima u obzir zbog činjenice da ona nije ni stranka, niti punomoćnica stranke u ovom postupku.

14. Prema stajalištu suda prvog stupnja, predmetna ovrha se nije mogla provesti zbog toga što ovrhovoditelji nisu osigurali dovoljna sredstva potrebna za provedbu ovrhe, zbog čega ovrhu obustavlja pozivom na odredbu čl. 72. st. 2. OZ-a.

15. Pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da se ovrha u ovom postupku ne može provesti te posljedično tome da su ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe.

16. Prije svega valja istaći da se ovršni postupak pokreće tek ako ovršenik dobrovoljno ne ispuni tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom. U nazočnom slučaju ovršnu ispravu predstavlja pravomoćno rješenje o smetanju posjeda Općinskog suda u Krku, poslovni broj P-508/2012-14 od 17. lipnja 2013. prema kojemu je ovršenik bio dužan na čestici kč. br. … upisanoj u zk. ul. …k.o. P., u dijelu gdje se nalazi parkirno mjesto veličine 6x3m, uspostaviti ranije posjedovno stanje tako da poruši zidove koje je izgradio, ponovno izgradi zid koji je u pretežitom dijelu porušio i vrati uklonjena metalna vrata i to dvokrilna vrata na ulazu na parkirno mjesto te vrata za izlaz pješice sa parkirnog mjesta u dvorište. Prijedlog za ovrhu je podnesen 2. siječnja 2015., a uredovanje na licu mjesta je uz pomoć vještaka mjernika trebalo biti provedeno 7. veljače 2019., dakle više od četiri godine od podnošenja prijedloga za ovrhu. Ovrhovoditelji su uredno, po nalogu suda, predujmljivali troškove nužne za provedbu ovrhe pa su tako i uplatili iznos od 3.800,00 kn po pozivu suda na ime troška za pristup vještaka i službenih osoba. Zaključkom od 13. prosinca 2018. osim na uplatu predujma, ovrhovoditelji su pozvani osigurati radnike i sredstva za provedbu ovrhe, dok osiguravanje ostalih radnji iz točke 6. Zaključka nije primjenjivo na ovaj konkretan slučaj (nazočnost bravara, prijevoz stvari ovršenika …).

17. Prema radnjama koje bi trebao izvršiti ovršenik u skladu s ovršnom ispravom, u ovom predmetu se radi o ovrsi radi ostvarenje obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba, u smislu odredbe čl. 261. OZ-a, koja se provodi na način da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi sam. U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja (stavak 2), kako su to predložili ovrhovoditelji i u ovom postupku, ali o tom prijedlogu nije odlučeno.

18. Kako je to razvidno iz zapisnika od 7. veljače 2019., ovršenik je nastojao spriječiti provođenje ovrhe, budući da je upućivao niz ozbiljnih prijetnji ovrhovoditeljima, a proizlazilo bi da mu je bilo poznato tko je parkirao vozila kraj sjevernog zida kojeg je trebalo srušiti, ali nije bio voljan pozvati vlasnike da vozila pomaknu, što ukazuje na izričito protivljenje provođenju ovrhe. U takvoj pravnoj situaciji, sud je bio dužan poduzeti sve potrebne radnje kako bi spriječio opstruiranje provedbe ovrhe, jer je u konačnici cilj vođenja ovršnog postupka provesti pravomoćnu sudsku odluku, budući da u protivnom, vođenje ovršnog postupka nema nikakvog smisla.

19. Stoga zaključak o tome da ovrhovoditelji nisu osigurali sredstva potrebna za provedbu ovrhe, u situaciji kada nije bilo moguće ni pristupiti provođenju ovrhe, nije utemeljen na objektivnim razlozima te se ne može ocijeniti kao propust ovrhovoditelja koji bi doveo do obustave ovrhe. Konačno, i da je točan zaključak suda o tome da su ovrhovoditelji trebali angažirati više radnika te odgovarajuće strojeve, u situaciji kada nije bilo moguće ni pristupiti provođenju ovršnih radnji zbog propusta koji se ne mogu staviti na teret ovrhovoditeljima, bile bi ispunjene eventualno pretpostavke za odgodu ročišta, ali ne i za obustavu ovrhe.

20. Treba još ukazati da sudski ovršitelj u provedbi ovrhe ima ovlaštenja propisana odredbom čl. 47. OZ-a te je, između ostalog ovlašten udaljiti osobu koja ometa provedbu ovrhe (čl. 48. OZ-a). U svakom slučaju je dužan postupiti u skladu s okolnostima konkretnog slučaja u cilju provedbe ovršnih radnji prema ovršnoj ispravi, što je u nazočnom slučaju izostalo.

21. Kako nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe čl. 72. st. 2. OZ-a, valjalo je rješenje o obustavi ovrhe ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, pri čemu nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 370. ZPP-a.

22. Glede odluke o troškovima sudskog vještaka geodetske struke, valja istaći da je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavne odredbe Pravilnika te odgovarajuće odredbe ZPP-a kada je vještaku priznao troškove prema priloženom računu (osim iznosa PDV-a na materijalni trošak). Naime, vještak je zbog pristupanja očevidu na licu mjesta radi provođenja ovršnih radnji, iz R. doputovao u mjesto P., pri čemu je poduzeo određena mjerenja pomoću instrumenata za geodetska mjerenja te je u nazočnom slučaju bilo opravdano priznati materijalni trošak koji obuhvaća izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta do mjesta gdje je trebalo obaviti vještačenje te povratak u mjesto prebivališta, pa je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja pravilno priznat trošak korištenja osobnog automobila u skladu s obredom čl. 28. Pravilnika. Nagrada za pristup očevidu je odmjerena u skladu sa Cbr. 2. Cjenika naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka (dalje-Cjenik) u visini od 200 bodova, odnosno 400,00 kn, a glede nagrade za pripremu koja je obavljena prije očevida, treba istaći da je paušalna tvrdnja žalitelja da su u nazočnom slučaju za pripremu bila dovoljna dva sata. U tom dijelu treba reći da je vještak bio dužan prije svega utvrditi na koji način treba provesti ovrhu, identificirati prijepor te prethodno pribaviti dokumentaciju koja će biti osnova za identifikaciju pa je i u tom dijelu zatražena nagrada primjerena količini utrošenog vremena.

23. Još treba dodati da je zahtjev za naknadu troškova postavljen pravovremeno, nakon primitka zapisnika o očevidu, kada su bili poznati svi parametri za sastavljanje računa pa žalitelji neosnovano ukazuju na prekluziju prava vještaka na podnošenje zahtjeva.

24. Zbog izloženog je valjalo žalbu ovrhovoditelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi za iznos od 3.670,00 kn, s obzirom na izvršenu korekciju zahtjeva vještaka, sve primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a u preostalom dijelu rješenje ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 14. veljače 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan