Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: 22 Gž-1866/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. S., iz T., OIB: ..., i 2. J. S., iz Š., OIB: ..., oba zastupani po Zajedničkom odvjetničkom uredu L. iz Š., protiv tuženika Grada Š., OIB: ..., zastupanog po gradonačelniku, radi utvrđenja, te u pravnoj stvari tužitelja glavnog miješanja Š. D., iz Š., OIB: ..., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Ž. i J. S. Z. iz Š., protiv tuženika: 1. M. S., iz T., OIB: ..., 2. J. S., iz Š., OIB: ..., oba zastupani po Zajedničkom odvjetničkom uredu L. iz Š. i 3. Grada Š., OIB: ..., zastupanog po gradonačelniku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja glavnog miješanja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj 10 P-1226/2019 od 9. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja glavnog miješanja Š. D. izjavljena protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj 10 P-1226/2019 od 9. rujna 2021. (točka I.1. izreke prvostupanjske odluke).
II. Uvažava se žalba tužitelja glavnog miješanja Š. D. izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj 10 P-1226/2019 od 9. rujna 2021. (točka I.2. i točka II.1., II.2. i II.3. izreke prvostupanjske odluke), te se u tom dijelu odluka ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja M. S. i J. S., te su isti u odnosu na tuženika Grad Š. utvrđeni suvlasnicima za jednake dijelove fizičkog dijela čest. br. 2721/4 k. o . Š. koji dio je površine 131 m[2] i označen je slovima A-B-B1-B2-C1-D-E-F-G-H-I-J-K-A, a kojega da čine sljedeći dijelovi: dvorište u izmjerenoj površini od 102 m[2] , označeno slovima AB-B1-B2-C1-D-E-F-G-L-A, zatim stubište - prilaz konobama tužitelja površine 18 m[2] označeno slovima G-H-I-J- L-G, stubište - prilaz stanovima na katovima u površini od 11 m[2] , označeno slovima J-K-A-L-J, a koja skica je sastavni dio sudske presude (točka I.1. izreke presude).
1.1. Tužitelj glavnog miješanja obvezan je naknaditi tužiteljima pod 1. i pod 2. parnični trošak u iznosu od 18.040,00 kn (točka I.2. izreke).
1.2. Nadalje, u točki II. izreke odbačena je tužba glavnog miješanja u odnosu na tužbeni zahtjev kojim je tužitelj glavnog miješanja tražio utvrditi da je on suvlasnik, za dio koji je odrediv sukladno odredbi čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dijela kat. čest. br. 2721/4 k.o. Š. površine 102 m[2] , u naravi dvorište, koji dio je na skici mjesta spora (dopuna) vještaka mjernika B. B., ing. geod. od 6. travnja 2017. omeđen točkama A-B-B1-B2-C1-D-E-F-G-L-A, uz naknadu parničnog troška; kao i u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj glavnog miješanja tražio utvrditi da je on suvlasnik za dio koji je odrediv sukladno odredbi čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kat.čest.br. 2721/4 k.o. Š. koja je na skici mjesta spora (dopuna) vještaka mjernika B. B., ing. geod. od 6.travnja 2017. omeđena točkama A-B-B1-B2-C1-D-E-F-G-H-I-J-K-A (točka II. izreke).
2. Protiv navedene odluke žalbu podnosi tužitelj glavnog miješanja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; u daljnjem tekstu: ZID ZPP), s prijedlogom da se odluka preinači.
2.1. U odgovoru na žalbu tužitelji pod 1. i pod 2., ujedno tuženici pod 1. i pod 2. po tužbi glavnog miješanja, osporavaju navode u cijelosti i predlažu žalbu odbiti.
3. Žalba protiv presude je nedopuštena, a žalba protiv rješenja je osnovana.
4. U odnosu na žalbu protiv presude (točka I.1. prvostupanjske odluke), za navesti je da su u tom dijelu stranke tužitelji M. S. i J. S. a tuženik Grad Š. te da žalitelj nije ni stranka ni umješač u toj pravnoj stvari.
4.1. Prema odredbi članka 358. stavak 3. ZPP, žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe; a prema odredbi članka 367. stavak 1. ZPP, nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud.
4.2. Podneskom od 8. ožujka 2017. žalitelj je podnio tužbu glavnog miješanja pozivom na odredbu članka 198. ZPP, a nije izjavio da stupa u parnicu koja se vodi po tužbi tužitelja M. S. i J. S. protiv tuženika Grada Š. u svojstvu umješača pozivom na odredbu članka 206. stavak 1. ZPP.
4.3. Iz činjeničnih navoda tužbe glavnog miješanja proizlazi da žalitelj za sebe svojata pravo koje je predmet spora između gore navedenih stranaka pa je očigledno da isti nema pravni interes da neka od navedenih stranaka spora uspije u postupku
soba
kako to međutim, za umješača određuje odredba članka 206. stavak 1. ZPP (o koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci) te žalitelj taj svoj poseban interes i to svoje subjektivno pravo upravo i potražuje tužbom glavnog miješanja.
4.4. Konkludira, kod tužbe glavnog miješanja ne radi se o miješanju u tuđu parnicu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 353/2014-2 od 10. travnja 2018.), već se radi o samostalnoj tužbi protiv osoba koje pak, međusobno jedna protiv druge vode drugi spor i zbog čega presuda donesena u takvoj parnici ima učinak samo na stranke tog postupka (ovdje, na M. S. i J. S. te Grad Š.).
4.5. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 367. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tužitelja glavnog miješanja protiv presude (točka I.1. izreke prvostupanjske odluke) odbaciti kao nedopuštenu jer je izjavljena od strane osobe koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe.
5. Po tužbi glavnog miješanja, predmet spora predstavlja glavni tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja za utvrđenje suvlasništva glede nekretnine označene kao dio kat. čest. br. 2721/4 k.o. Š. površine 102 m[2] , u naravi dvorište, koji dio je na skici mjesta spora (dopuna) vještaka mjernika B. B., ing. geod. od 6. travnja 2017. omeđen točkama A-B-B1-B2-C1-D-E-F-G-L-A.
5.1. Nadalje, predmet spora je i podredni tužbeni zahtjev (za slučaj da sud ne prihvati glavni) tužitelja glavnog miješanja za utvrđenje suvlasništva glede nekretnine označene kao kat. čest. br. 2721/4 k.o. Š. koja je na skici mjesta spora (dopuna) vještaka mjernika B. B., ing. geod. od 6. travnja 2017. omeđena točkama A-B-B1-B2- C1-D-E-F-G-H-I-J-K-A.
5.2. Oba zahtjeva se temelje na odredbi članka 370. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZV) jer da je tužitelj glavnog miješanja suvlasnik etažnog dijela zgrade - stana položene na kat. čest. br. 2721/2 k o Š.
5.3. Prvostupanjski je sud odbacio tužbu glavnog miješanja u cijelosti smatrajući da se radi o presuđenoj stvari uz obrazloženje da je u predmetu prvostupanjskog suda broj P-2345/13 po tužbi tužiteljice M. D. (inače supruge tužitelja glavnog miješanja) protiv tuženika M. S. i J. S. pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gžx-113/2014-2 od 15. prosinca 2014. na način da je ista utvrđena suvlasnicom dijela čest. br. 2721/4 k.o. Š. i to baš dijela označenog u skici položaja vještaka A. M. od 14. studenog 2011. kao „vanjsko stepenište“ kojim se pristupa u zgradu položenu na kat. čest. br. 2721/1 i 2721/2 k.o. Š. u kojoj je ista vlasnica stana na 1. katu, površine 56 m[2] , i da su tuženici dužni trpjeti da se ona i članovi njezine obitelji sukoriste predmetnim stepeništem dok je ista odbijena u odnosu na dvorište pri čemu su i revizija i ustavna tužba protiv te odluke odbačene.
5.4. Prihvativši prigovor res iudicata, sud je prvog stupnja smatrao da se citirana odluka odnosi i na tužitelja glavnog miješanja kao supruga tužiteljice M. D.
5.5. Za ocjenu je li se radi o pravomoćno presuđenoj stvari potrebno je da su zadovoljene sve pretpostavke a to su: istovjetnost stranaka (subjektivni identitet spora), te istovjetnost predmeta spora (objektivni identitet spora).
5.6. Kraj nesporne činjenice da tužitelj glavnog miješanja nije bio stranka tog postupka, a ni umješač s položajem jedinstvenog suparničara; kraj činjenice da su tužitelj glavnog miješanja i njegova supruga suvlasnici za po 1/2 dijela te nekretnine, kraj činjenice da se ne radi o zajedničkom vlasništvu, to proizlazi da su svaki od suvlasnika slobodni u ostvarivanju svojih suvlasničkih ovlaštenja pod uvjetima iz ZV.
5.7. Zbog svega naprijed iznijetog, valjalo je ukinuti pobijano rješenje (točka II. izreke prvostupanjske odluke u cijelosti), kao i odluku o parničnom trošku (točka I.2. izreke prvostupanjske odluke) te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP.
6. U nastavku postupka sud će prvog stupnja odlučiti o tužbi glavnog miješanja kao samostalnoj tužbi pri čemu će imati u vidu utvrđenja u predmetu tog suda broj P-2345/13 (u smislu shvaćanja iznesenih u odluci Europskog suda za ljudska prava Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. - Zahtjev broj 42009/10, prema kojima dva sklopa postupka, čak i pod pretpostavkom da nisu istovjetni odnosno da se ne radi o istovjetnim zahtjevima prema mjerodavnom domaćem pravu, ali koji obuhvaćaju iste stranke i odnose se na iste pravne odnose i iste okolnosti, spadaju pod isti materijalni opseg a u smislu zaštite načela vladavine prava i pravne sigurnosti iz članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i
- „Narodne novine“, MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., temeljnih sloboda
1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija; takvo stajalište iznio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3902/2015 od 4. listopada 2017.), te će potom donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku kojom će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.
Split, 9. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražan Penjak, v. r.
