Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj:10 Gž Zk-101/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. P. (OIB:…) iz U., zastupanog po punomoćnici J. S.- S., odvjetnici iz U., protiv tuženika G. U. (OIB:…), radi brisovne tužbe i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie broj P-581/2021-58 od 28. siječnja 2022., dana 14. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie broj P-581/2021-58 od 28. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tuženika i potvrđeno rješenje o pristojbi istog prvostupanjskog suda broj P-581/2021-56 od 25. siječnja 2022. Ovr-725/2021-18 od 16. prosinca 2021. kojim je pozvan na platež (polovice) sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 180,00 kn, pozivom na odredbu čl.28. Zakona o sudskim pristojbama (dalje: ZSP - „Narodne novine“ broj 118/18) obzirom da su parnične stranke spor riješile sklapanjem sudske nagodbe dana 25. siječnja 2022. koja je sadržana u raspravnom zapisniku broj P-581/2021-53.
1.1. Obrazlažući opisano stajalište, prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl.4.stav.1.toč.2. ZSP prema kojoj obveza plaćanja pristojbe, ako ZSP-om nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa je navode tuženikovog prigovora, citira se :" da je u predmetu sklopljena sudska nagodba pa da se ne može promatrati da je tužitelj niti u dijelu uspio u postupku, pri čemu da sadržajno sudska nagodba može predstavljati potpuno prihvaćanje tužbenog zahtjeva ili faktično odustajanje od tužbenog zahtjeva, pa u bitnom sudska nagodba da nije odluka donesena od strane državnog tijela kojom se autoritarno uređuje društveni odnos, već sporazum kojim stranke u postupku slobodno raspolažu svojim pravim i interesima, pri čemu da nema mjesta za zaključivanje o uspjehu u sporu " ocijenio neosnovanim te izjavljeni prigovor odbio pozivom na odredbu čl. 29.stav.2. ZSP.
2. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.
3. Naime, pravodobnom žalbom tuženik pobija opisano rješenje, bez navođenja zakonskih žalbenih razloga no s prijedlogom ovom sudu da ga preinači, usvoji izjavljeni prigovor i ukine rješenje o pristojbi.
3.1. Tuženik u žalbi ponavlja navode izjavljenog prigovora, opširno elaborirajući svoje viđenje sudske nagodbe kao načina okončanja spora pa ističe, citira se :"Slikovito rečeno, kada je sklopljena sudska nagodba mora vladati "procesna euforija" i smislu zadovoljstva da je do dogovora došlo, pa se čaša promatra uvijek kao polu puna, a nikada kao polu prazna onda kada je time ostvareno navedeno procesno stremljenje ka mirnom rješavanju sporova i izbjegavanju donošenja pravorijeka suda u pokrenutoj parnici....", zatim da "parnični postupak okončan sklapanjem sudske nagodbe, prema stavu tuženika G. U., ne generira ni parničnog "gubitnika" ni parničnog "dobitnika" već stvara procesnu situaciju u kojoj kontestacijski karakter parnice iščezava prije presuđenja", da se u kontekstu sklapanja sudske nagodbe "ne može govoriti o uspjehu i/ili neuspjehu u sporu.."..i sl. Rezimirajući svoja promišljanja, tuženik smatra da se sudska nagodba, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, ne može promatrati ni kao djelomični uspjeh tužitelja, niti kao djelomični neuspjeh, a što da vrijedi i za poziciju tuženika, zbog čega da je pogrešna primjena odredbe čl. 4.stav.1.toč.2. ZSP.
4. Polazeći od sadržajne koncepcije žalbe, drži se potrebnim navesti, da drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl.375.stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 uz izuzetke propisane odredbama čl.117.stav.2. i 3. i čl.119.stav.2. ZID ZPP/19) u obrazloženju rješenja treba ocijeniti žalbene navode od odlučnog značaja, slijedom čega valja navesti da je nagodba, u smislu odredbe čl. 150.stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13 i 78/15) ugovor kojim osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze pri čemu sukladno odredbi čl. 321.stav.1. ZPP-a stranke mogu tijekom cijelog postupka pred parničnim sudom do njegovog pravomoćnog okončanja zaključiti nagodbu o predmetu spora.
4.2. Obzirom da upravo iz osnovnog zakonskog određenja ugovora o nagodbi proizlazi da je ista ostvarena uzajamnim popuštanjem ugovaratelja, to navedeno implicira da se i uspjeh stranaka u sporu koji je okončan sklapanjem sudske nagodbe ima vrednovati u jednakim omjerima, slijedom čega primjena odredba čl.4.stav.1.toč.2. ZSP nalazi svoje puno opravdanje.
5. Imajući u vidu navedeno, kraj činjenice što ispitivanjem pobijanog rješenja u odnosu na stanje spisa, a iz aspekta odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. ZPP-a nije nađeno da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a.
U Varaždinu, 14. veljače 2022.
Sutkinja
Dijana Hofer, v.r.
