Poslovni broj Gž R-128/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz K., OIB: …. zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & partneri j.t.d. iz Z., protiv tuženika K. za d. b. Z., OIB: …..uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske OIB: ….. zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko - upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka i umješača, izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 5828/2018 od 23. prosinca 2019., dana 14. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i umješača na strani tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5828/2018 od 23. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 5.075,91 kn bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose u izreci presude, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, u roku od osam dana.

2. Točkom II. izreke djelomično je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.647,35 kn bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.929,68 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od osam dana.

4. Protiv presude žalbe podnose obje stranke i umješač na strani tuženika.

5. Tužiteljica žalbu i dopunu žalbe podnosi protiv točke II. izreke i odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke (koji se izričito ne navodi u izreci ali proizlazi iz obrazloženja presude) pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu parničnog troška uključujući i žalbeni trošak.

6. Tuženik se žali protiv usvajajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke presude, pozivom na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a s prijedlogom da se pobijani dio odluke, koji se smatra rješenjem, preinači u smislu žalbenih navoda.

7. Umješač na strani tuženika žalbu podnosi protiv presude, osim u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, pozivom na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te umješaču dosude troškovi postupka, uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Na žalbe nije odgovoreno.

9. Žalbe stranaka i umješača na stani tuženika nisu osnovane.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za odrađene prekovremene sate za razdoblje od mjeseca prosinca 2013. do mjeseca rujna 2018. i to na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, naknade plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

11. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u relevantnom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, da joj je rad bio organiziran na način da je radila u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) radi čega je ostvarila veliki broj prekovremenih sati te da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima te da joj nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao medicinska sestra i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, da joj je kroz čitavo utuženo razdoblje rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana koji su padali u dane od ponedjeljka do petka evidentirao kao redovan rad te da je u svezi s time prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad uzimao kao prosjek prethodno isplaćene plaće umanjene za neisplaćene navedene dodatke i naknade.

12. Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u relevantnom razdoblju ukupno iznosi 5.075,91 kn bruto pa prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u toj visini sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje KU/13), te odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 28/18., 35/19., 78/19., 92/19. i 65/20. - dalje KU/18), relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17., 47/18., 123/19. i 66/20. - dalje TKU/17), te relevantnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. - dalje ZR/09), Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO).

13. U pogledu prekovremenih sati odrađenih na dane blagdana koji padaju u tjednu te u svezi s tim pitanja izračuna mjesečnog fonda radnih sati, prvostupanjski sud, osim gore navedenih propisa, uvažava i odredbe Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj: 33/96., 96/01., 13/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11. - dalje ZB) te činjenicu da se u relevantnom razdoblju po ovom pitanju primjenjuju dva različita tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, ovisno o razdoblju i to Zaključak broj 148 i Zaključak broj 153, u skladu sa čime je sud dao nalog vještaku knjigovodstvene struke, te je na temelju svega djelomično odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 1.647,35 kn bruto sa pripadajućom zateznom kamatom.

14. O naknadi troškova postupka odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2.

ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

15. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a, sve u vezi s člankom 117. stavak 1. ZID ZPP/19, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog postupka.

17. Protivno žalbenim navodima tužiteljice i umješača nastrani tuženika, materijalno pravo je pravilno primijenjeno na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, stoga se bez osnova tužiteljica u žalbi poziva na ovaj žalbeni razlog.

18. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužiteljice kojim se potražuje isplata neplaćenog dijela bruto plaće s osnova dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za vrijeme prekovremenog rada odnosno način obračuna ovih dodataka, zatim naknada plaće za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih praznika i blagdana te u svezi s tim i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

19. Odredbom članka 86. ZR/09 i članka 94. ZR/14 propisano je da se da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

20. U članku 51. KU/13 i članka 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

21. Prema članku 57. KU/13 i članku 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje otežani uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 25% od osnovne plaće.

22. U članku 59.a KU/13 propisano je da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Istovjetnu odredbu sadrži i članak 57. KU/18.

23. Neosnovano umješač na strani tuženika u žalbi ukazuje na pogrešan obračun dodataka za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, budući da je iz metodologije obračuna dodataka opisane u nalazu sudskog vještaka financijske struke, razvidno da je vještak obračunavao naprijed navedene dodatke u odnosu na osnovnu plaću tužiteljice.

24. Nisu osnovani žalbeni navodi umješača na strani tuženika da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi članka 51. KU/13 odnosno članka 49. KU/18. U tom pravcu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. i članka 59.a KU/13 odnosno iz članka 55. i članka 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

25. Navedeni zaključak sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

26. Nadalje, neosnovano tužiteljica u žalbi dovodi u pitanje tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 odnosno 49. stavak 10. KU/18 kojom je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

27. O tome spornom pitanju kao i domašaju tumačenja tog pitanja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, izjasnio se je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući nakon dopuštenja revizije zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, npr. u odlukama Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-517/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021. i Rev- 872/21 od 31. kolovoza 2021.

27.1. Prema shvaćanju toga suda izraženom u naznačenim revizijskim odlukama, obzirom na odredbu članka 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU- a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

27.2. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen." (dalje Zaključak broj 148).

27.3. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148." (dalje Zaključak broj 153).

27.4. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU-a.

27.5. Dalje je ustanovljeno da se Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

27.6. Osim toga, uzeto je u obzir što je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

27.7. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

27.8. Prema daljnjem stajalištu Vrhovnog suda, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13). Odredbom članka 52. KU/13 odnosno članka 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13 odnosno članku 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13 odnosno članka 49. stavak 9. KU/18.

28. Slijedom svega proizlazi da je osnovanost ovakvog tužbenog zahtjeva i visinu tražbine trebalo utvrditi primjenom Zaključka 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka broj 153, upravo kako je to pravilno učinio sud prvog stupnja, uvažavajući da se u relevantnom razdoblju primjenjuje kroz dva različita perioda dva različita tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. U skladu sa time, prvostupanjski je sud dao nalog vještaku knjigovodstvene struke da sačini nalaz i mišljenje, uvažavajući kojeg je pravilno odlučio o djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva, pa se žalba i dopuna žalbe tužiteljice u tom pravcu ocjenjuju neosnovanim.

29. Nadalje, prema članku 60. ZR/09 i članku 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema članku 36. stavak 1. KU/13 odnosno članku 34. stavak 1. KU/18 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

30. Prema članku 59. TKU/12 odnosno članku 58. TKU/17 ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (stavak 1.), te naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (stavak 2.).

31. S obzirom da je tuženik isplaćivao tužiteljici umanjenu plaću iz razloga jer nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, stoga tuženik tužiteljici nije ispravno obračunao niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću, pa je pravilno prvostupanjski sud udovoljio i tom dijelu tužbenog zahtjeva.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa).

33. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, uspjeh iste u sporu relevantan za odmjeravanje visine troškova postupka, pravilno je određen prema noveliranoj odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u vez i s člankom 117. stavak 3. ZID ZPP/19.

34. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da tužiteljici ne bi pripadao trošak sa sastav tri obrazložena podneska i tri ostala podneska, budući da je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 155. stavak 1. ZPP-a, prvostupanjski sud kao radnje potrebne za vođenje parnice priznao tužiteljici troškove za sastav podnesaka od 8. veljače 2019., 18. srpnja 2019. i 10. listopada 2019., za svaki u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 8/1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife) te za sastav podnesaka od 18. ožujka 2019., 15. srpnja 2019. i 27. rujna 2019. za svaki u iznosu od 234,37 (Tbr. 8/3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife).

35. Radi svega navedenog, žalbe stranaka i umješača na strani tuženika je valjalo odbiti kao neosnovane pa je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 14. veljače 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak