Poslovni broj: UsI-1655/21-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja H.-o.d.s., d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja poreza na promet nekretninama, dana 14. veljače 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20-01/1371, URBROJ: 513-04-21-2 od 5. svibnja 2021.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave N. Z., KLASA: UP/I-410-20/2020-001/01696, URBROJ: 513-007-01-06-2020-0002 od 2. listopada 2020., tužitelju je na poreznu osnovicu u iznosu od 20.000,00 kuna utvrđen porez na promet nekretnina u visini od 600,00 kuna.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-410-20/20-01/1371, URBROJ: 513-04- 21-2 od 5. svibnja 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je njegov osnivač posredno Republika Hrvatska, iz kojeg razloga se na konkretan promet nekretnina treba primijeniti porezno oslobođenje propisano člankom 13. točkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina. Navodi da je registriran za obavljanje elektroenergetske djelatnosti, a koja djelatnost je od interesa za Republiku Hrvatsku te da u sklopu iste vrši izgradnju i održavanje elektroenergetske mreže i objekata radi čega kontinuirano stječe nekretnine i da je bio oslobođen plaćanja poreza temeljem odredbe članka 11. točka 1. ranijeg Zakona o porezu na promet nekretnina. Ističe kako je njegov jedini osnivač H. E. d.d., a čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, iz kojeg razloga smatra kako bi provođenjem osporenog rješenja Republika Hrvatska sama sebi platila porez na promet nekretnina. Pozivajući se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. zaključuje da su sva nadležna tijela dužna tumačiti mjerodavne propise u ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku. Navodi i kako je u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2767/2014 od 18. prosinca 2018. jasno naznačeno da je osnivač tužitelja sadržajno Republika Hrvatska.
4. Predlaže da Sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te ga oslobodi plaćanja poreza na promet nekretnina. Potražuje trošak upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 12. prosinca 2019., stekao zemljište oznake zkč.br. 2262 upisano u zk.ul.br. 1688 k.o. K., u naravi oranica ukupne površine 46 m2.
7. Nadalje proizlazi kako nije sporno (a koja okolnost je vidljiva i iz tužbi priloženih izvadaka iz javnog registra) da je jedini osnivač tužitelja društvo H. E. d.d., a čiji je jedini dioničar Republika Hrvatska. Isto tako nije sporan promet nekretninama, odnosno njihova vrijednost. Spornim se ukazuje isključivo odgovor na pravno pitanje da li se tužitelj temeljem članka 13. Zakona o porezu na promet nekretnina može, odnosno treba, osloboditi tog poreza.
8. Člankom 13. točkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine broj 115/16, 106/18) propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zaklade i fundacije, sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, Crveni križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu.
9. Prije svega, Sud ukazuje na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, iznesenog u više odluka (npr. poslovni broj: Usž-4046/20-2 od 20. siječnja 202.), a prema kojem je odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina jasno propisano da je uvjet koji mora biti ispunjen za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina da je jedini osnivač pravne osobe Republika Hrvatska. Činjenica da se u ugovoru o kupoprodaji navodi da se nekretnina stječe radi izgradnje i održavanja transformatorske stanice te tvrdnja tužitelja da u okviru svoje registrirane djelatnosti obavlja djelatnost izgradnje i održavanja elektroenergetske mreže odnosno elektroenergetskih objekata kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku te da ga je Republika Hrvatska posredno osnovala putem društva H. d.d. čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, samo po sebi nije dovoljno za zaključak da je tužitelj oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina. Naime, pored samog nomotehničkog tumačenja članka 13. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina koja ne daje mjesta primjeni poreznog oslobođenja, Visoki upravni sud ne nalazi da bi ta odredba i logičkim tumačenjem imala neki drugi smisao, odnosno cilj od onoga koji je propisan, a to je da se poreza oslobađaju samo pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, a u konkretnom slučaju tužitelj nije takva pravna osoba, jer iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da osnivač nije Republika Hrvatska, već Hrvatska elektroprivreda d.d.
10. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.
11. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS).
12. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I izreke.
13. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na članku 79. stavak 4. ZUS-a
U Zagrebu, 14. veljače 2022.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
