REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-3177/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, OIB ... koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko - upravni odjel protiv tuženika S. V. d.d. P., OIB ... kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz P. radi isplate 6.570.000,00 kn, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka I. i III. izreke presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-190/2020-27 od 28. travnja 2021. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-190/2020-29 od 10. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 190/2020-27 od 28. travnja 2021. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-190/2020-29 od 10. svibnja 2021. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. izreke naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 6.570.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. svibnja 2018. do isplate dok je u točci III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je između stranaka sporno da li je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 6.570.000,00 kn na ime tržišne vrijednosti neprocijenjene imovine – zemljišta koji čini dio tvorničkog kruga u površini od 29.837 m2, a koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala prednika tuženika u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 118/99) odnosno koji nisu unesene u temeljni kapital društva u postupku privatizacije temeljem Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, 92/10, 145/10). Prema izričitoj odredbi čl. 56. st. 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 52/18) ta imovina je vlasništvo Republike Hrvatske, a zahtjev koji je u ovom postupku postavila tužiteljica stvarnopravni zahtjev, a ne obveznopravni zahtjev, sukladno čl. 56. st. 7. tog Zakona te tako isti ne zastarijeva i prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan. Iz Uvjerenja Agencije za upravljanje državnom imovinom od 7. srpnja 2011. godine proizlazi da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća S. V. P. u vrijednost društvenog kapitala na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća procijenjene nekretnine i to kč. br. ..., ..., ..., ..., ..., ..., iz zk. ul. ... k.o. P. ukupne površine 113.130 m2 te da je procjenom obuhvaćena površina od 80.618 m2 navedenog zemljišta. Nadalje, iz Uvjerenja Agencije za upravljanje državnom imovinom od 22. veljače 2012. proizlazi da je izmijenjeno Uvjerenje ovog tijela od 7. srpnja 2011. na način da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća S. V. u vrijednost društvenog kapitala procijenjene nekretnine lokacija P., T. krug, zemljište i to kč.br. 4536 površine 2.610 m2, kč. br. 4526/3 površine 22.833 m2, kč. br. ... površine 85.0,12 m2 upisane u zkl. ul ... k.o. P. odnosno ukupne površine 110.455 m2, od čega je procjenom obuhvaćen dio navedenog zemljišta površine 80.618 m2. Ovo Uvjerenje je pravomoćno i konačno. Tuženik ne čini spornim da se u zemljišnim knjigama uknjižio u ukupnoj površini od 110.455 m2 te tako i dijelu neprocijenjenog zemljišta. Da su kč. br. ..., ..., /3 i ... tijekom vremena mijenjale oblik i površinu i da više ne postoje, dokazuje nalaz i mišljenje društva G. d.o.o. za geodetske poslove Z. od 21. svibnja 2019. iz kojeg proizlazi da su te čestite sada dijelovi novoformiranih katastarskih čestica, a da je kč. br. 4526/3 otuđena trećoj osobi – društvu P. g. d.o.o. P. dokazuje zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine upisane u zk. ul. 7013 k.o. P.. Da su navedene katastarske čestice mijenjale oblik dokazuje i Izvješće društva G. j.d.o.o. K., a da su novoformirane čestice otuđivane, a i opterećivane dokazuju zemljišnoknjižni izvadci na stranicama 109. do 128. spisa. Stoga se tužiteljica ne može uknjižiti kao suvlasnik ovih nekretnina sukladno Zakonu o privatizaciji i Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjom u postupku pretvorbe i privatizacije i pripada joj pravo na isplatu tržišne vrijednosti neprocijenjene imovine u trenutku podnošenja zahtjeva za isplatu prema trgovačkom društvu odnosno tuženiku. Uvidom u Procjembeni elaborat Visokog procjeniteljskog povjerenstva Z. od 12. listopada 2019. utvrđeno je da je vrijednost neprocijenjenog zemljišta na lokacijama kč. br. ..., ..., ... zemljišne površine 29.837 m2 određena poredbenom metodom s tim da je identificirano da se na dan 26. ožujka 1992. zemljište nalazilo unutar granica građevinskog područja naselja P. vrste građevinskog korištenja: industrija, građevinarstvo te da tržišna vrijednost nekretnina

– neprocijenjenog dijela građevinskog zemljišta na dan vrednovanja 12. listopada 2019-.iznosi 6.570.000,00 kn a na bazi jedinične tržišne cijene od 220,29 kn po metru kvadratnom. Iz Procjene tržišne vrijednosti nekretnine zbog kupoprodaje koji je izradio sudski vještak I. G., dipl. ing. od 5. prosinca 2017. proizlazi da vrijednost zemljišta u površini od 29.837 m2 iznosi 984.600 m2, a vještak je pri procjeni koristio kategoriju II. zemljišta prema Pravilniku o metodama procjene nekretnina. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka G.

I. dipl. ing. od 16. listopada 2020. proizlazi da vrijednost jednog metra kvadratnog zemljišta površine 29.837 m2 koje se nalazi na nekadašnjim kč. br. ..., ..., , i ... iznosi 120,60 kn. Saslušanjem vještaka utvrđeno je da je do tog izračuna došao korištenjem poredbene metode, pri čemu je u primjeni ove metode, koristio dvije jeftinije nekretnine iz P. i jednu s drugog područja. tj. Grada V. koji prema stupnju razvijenosti odgovara Gradu P., da je pokušao koristiti nekretnine koje je koristilo Visoko procjeniteljsko povjerenstvo Z., ali je jedna od nekretnina koju je koristilo ovo tijelo starija od 4 godine te je nakon provedenog izračuna jedna nekretnina odstupala za 30% više od prosječne cijene za sve tri nekretnine, što je protivno čl. 4. Pravilnika o metodama procjene nekretnina. Vještak se očitovao i da nije koristio poredbene nekretnine koje je koristilo Visoko procjeniteljsko povjerenstvo zbog promjene podataka Državnog zavoda za statistiku u odnosu na vrijeme vještačenja jer je Visokog procjeniteljsko povjerenstvo radilo procjenu u 2019. godini, a on točno godinu dan poslije pa su se promijenili podaci vezano uz indeks cijena nekretnina Državnog zavoda za statistiku na način da su podaci dopunjeni podacima za drugi kvartal u 2020. godini, a Visoko procjeniteljsko povjerenstvo je radilo procjenu na temelju podataka iz drugog kvartala iz 2019. godine. Nije priklonjena vjera procjeni tržišne vrijednosti nekretnina koji je izradio sudski vještak I. G. dipl. ing. jer iz vještačenja nije vidljivo zašto je vještak pri procjeni koristio upravo II. kategoriju zemljišta. U cijelosti je priklonjena vjera kao stručnom i relevantnom Procjembenom elaboratu koji je izradilo Visoko procjeniteljsko povjerenstvo Zagreb od 12. listopada 2019. da tržišna vrijednost neprocijenjene imovine odnosno neprocijenjenog zemljišta u društveni kapital na dan vrednovanja tj. 12. listopada 2019. iznosi 6.570.000,00 kn, a prema tržišnoj cijeni od 220,29 kn po metru kvadratnom jer je Visoko procjeniteljsko povjerenstvo koristilo poredbenu metodu i poredbene nekretnine sa područja Grada P. dajući jasne razloge za korištenje upravo ovih poredbenih nekretnina odnosno da se radi o nekretninama koje po položajnim i drugim obilježjima odgovaraju zemljištu koje se procjenjuje. Kako je tužiteljica Zahtjev za mirno rješenje spora sa zahtjevom za isplatu podnijela tuženiku 15. svibnja 2018. odnosno 28. svibnja 2018. kada ga je primio tuženik (pri čemu se vodilo računa da je tuženik umjesto isplate za dio nekretnina navedenih u ovom zahtjevu koji nisu dio tvorničkog kruga izdao tužiteljici tabularnu ispravu) te je zbog neslaganja stranka u mirnom postupku upravo u pogledu visine naknade po ovoj osnovi izrađeno vještačenje po Visokom procjeniteljskom povjerenstvu, to je tržišna vrijednost od 220,29 kn po metru kvadratnom koju je utvrdilo Visoko procjeniteljsko povjerenstvo Z. u svom elaboratu vremenski bliža trenutku podnošenja zahtjeva za isplatu tuženiku, a koji trenutak je sukladno odredbi čl. 56. st. 7. Zakona o upravljanju državnom imovinom relevantan za ocjenu i utvrđenje visine naknade po ovoj osnovi, nego što je to tržišna vrijednost po metru kvadratnom zemljišta koju je utvrdio vještak G. I. dipl. ing. u listopadu 2020. godine na bazi relevantnih podatka Državnog zavoda za statistiku za drugi kvartal 2020. godine. I sam vještak G. I., dipl. ing. navodi da je procjenu radio točno godinu dana nakon što je to učinilo Visoko procjeniteljsko povjerenstvo i da su se promijenili podaci vezano za indeks cijena za Državnog zavoda za statistiku i da je koristio podatke ovog tijela za drugi kvartal 2020. godine dok je Visoko procjeniteljsko povjerenstvo koristilo podatke za drugi kvartal za 2019. godinu, iz čega proizlazi da je upravo protek vremena utjecao na njegov izbor poredbenih nekretnina i tako i rezultat izračuna tržišne cijene. Stoga je ocjena suda da je tuženik u obvezi platiti tužiteljici iznos od 6.570.000,00 kn po osnovi tržišne vrijednosti neprocijenjene imovine, pa je na temelju odredbe čl. 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom i odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO). Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 1., čl. 154.a. i 155. ZPP-a.

2. Tuženik je protiv točaka I. i III. izreke presude izjavio žalbu zbog pogrešno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o trošku te predlaže da ovaj sud uvaži žalbu i preinači presudu na način da istu odbije odnosno podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U žalbi u bitnome ističe da je odluka donesena temeljem Zakona o upravljanju državnom imovinom koji je stupio na snagu 14. lipnja 2018. a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen 15. srpnja 2018. pa nije jasno zašto je sud priznao trošak Zahtjeva za mirno rješenje spora te je odredio da kamate teku od dana primitka predmetnog zahtjeva. Nadalje navodi i da su se trebale primijeniti odredbe Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 50/20) i to čl. 29. st. 4. tog Zakona koji propisuje: „Ako je zgrada koja je procijenjena u društvenom kapitalu i unesena u temeljni kapital trgovačkog društva izgrađena na zemljištu koje nije procijenjeno ili je djelomično procijenjeno, a to zemljište po površini i kriterijima u skladu s posebnom propisom kojim je uređeno područje prostornog uređenja je površine veće od zemljišta nužnog za redovitu uporabu te zgrade, suvlasnička zajednica između Republike Hrvatske i trgovačkog društva razvrgava se na način da trgovačko društvo postaje vlasnik građevine, procijenjenog zemljišta i zemljišta tlocrtne površine ispod građevine na koje se pridodaje procijenjeno zemljište, a Republika Hrvatska postaje vlasnik neprocijenjenog zemljišta i građevina. U pogledu visine tužbenog zahtjeva ističe da nije jasno zašto sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kojeg je sam imenovao a Visoko procjeniteljsko povjerenstvo je tijelo tužitelja odnosno Republike Hrvatske, a čiji elaborat je prethodno naručen od tužitelja za potrebe označavanja visine tužbenog zahtjeva i kao takav ne može biti relevantnim dokazom u parničnom postupku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud je utvrdio da je u odluci djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ali je uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

4. U ovoj pravnoj stvari je sporno da li tuženik mora platiti tužitelju naknadu na ime tržišne vrijednosti neprocijenjene imovine – zemljišta koji čini dio tvorničkog kruga u površini od 29.837 m2, a koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala prednika tuženika u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća odnosno koji nisu unesene u temeljni kapital društva u postupku privatizacije temeljem Zakona o privatizaciji. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da je u vrijednost društvenog kapitala na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 118/99) procjenjen dio nekretnina i to površinu od 80.618 m2, lokacija P., dok je 110.455 m2 zemljišta bilo upisano u zemljišnim knjigama kao pravo korištenja prednika tuženika, a tuženik se upisao kao vlasnik cijele te površine. Dakle, tuženik je znao da je u postupak pretvorbe društvenih poduzeća procijenjeno 80.618 m2 ali se neovisno o tome upisao kao vlasnik 110.455 m2, odnosno na 29.837 m2 više od površine koja je procijenjena u postupku pretvorbe društvenih poduzeća. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da je nakon što se tuženik upisao kao vlasnih predmetnih nekretnina, tuženik izvršio parcelacije zemljišta te je isto prodao trećim savjesnim osobama, stoga tužitelj više ne može upisati u zemljišnim knjigama vlasništvo nekretnina u površini 29.837 m2.

5. Doduše, osnovan je navod žalitelja da je Zakon o upravljanju državnom imovinom stupio na snagu 14. lipnja 2018., no u vrijeme podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora je na snazi bio Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine" broj: 94/13, 18/16, 89/17, 52/18, 112/18) koji je u svojem čl. 65. st. 5. propisuje: „Ako je trgovačko društvo koje je pravni sljednik društvenog poduzeća raspolagalo ili opteretilo neprocijenjenu imovinu u korist trećih osoba, a uz uvjet da je treća osoba u dobroj vjeri stekla pravo vlasništva, odnosno založno pravo na neprocijenjenoj imovini, Republika Hrvatska, može umjesto stvarnopravnog zahtjeva protiv trgovačkog društva prihvatiti isplatu tržišne vrijednosti neprocijenjene imovine. Zahtjev za naknadom smatra se stvarnopravnim zahtjevom.,“ a u st. 6. propisuje: „Uprava, stečajni upravitelj ili likvidator društva iz stavaka 1. i 5. ovoga članka ili njihovih pravnih sljednika, dužna je u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dostaviti Centru popis neprocijenjene imovine iz stavaka 1. i 5. ovoga članka, s dokazima o stjecanju, odnosno postojanju prava na toj imovini, kao i s dokazima eventualnog raspolaganja tom imovinom od strane društva ili njegova pravnog sljednika.„

6. Pravila o neprocijenjenoj imovini u postupku pretvorbe i privatizacije je imao i prethodni zakon, odnosno Zakon o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj: 145/10, 70/12, 94/13) i to u čl. 49. koji je u st. 5. propisivao: „Ako je trgovačko društvo koje je pravni sljednik društvenog poduzeća raspolagalo ili opteretilo neprocijenjenu imovinu u korist trećih osoba, a pod uvjetom da je treća osoba u dobroj vjeri stekla pravo vlasništva, odnosno založno pravo na neprocijenjenoj imovini, Republika Hrvatska, odnosno Agencija može umjesto stvarnopravnog zahtjeva protiv trgovačkog društva prihvatiti isplatu tržišne vrijednosti neprocijenjene imovine.,“ dok je u st. 6. propisano: „Uprava, stečajni upravitelj ili likvidator društva iz stavka 1. i 5. ovoga članka ili njihovih pravnih sljednika dužna je u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dostaviti Agenciji popis neprocijenjene imovine iz stavka 1. i 5. ovoga članka, s dokazima o stjecanju, odnosno postojanju prava na toj imovini, kao i s dokazima eventualnog raspolaganja tom imovinom od strane društva ili njegovog pravnog sljednika.“ Dakle, već je 2010. godine bila propisana obveza uprave društva dostaviti popis neprocijenjene imovine te dokaze o eventualnom raspolaganju, no tuženik nije postupio sukladno propisanoj obvezi. Pravilo identičnog sadržaja je bilo propisano i u svim kasnijim zakonima, ali tuženik nije sam postupio sukladno propisanim obvezama, pa je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak.

7. Neosnovano se žalitelj poziva na odredbu čl. 64. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine" broj 52/18) navodeći da je trebalo obustaviti postupak, jer je u ovoj pravnoj stvari zahtjev za mirno rješenje spora podnesen sukladno Zakonu o upravljanju državnom imovinom te su stranke bile u pregovorima pokušavajući dogovoriti iznos cijene za predmetno zemljište, ali kada pregovori nisu uspjeli pokrenut je ovaj parnični postupak te je u to vrijeme već bio na snazi Zakon o upravljanju državnom imovinom. Sukladno čl. 186.a ZPP-a podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora je procesni preduvjet da bi tužitelj mogao pokrenuti parnični postupak, stoga je sam postupak pokrenut u trenutku kada je podnesen Zahtjev za mirno rješenje spora. Stoga su se u ovoj pravnoj stvari trebala primijeniti pravila iz Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, i to čl. 65. istog Zakona. No, kako predmetni članak zakona sadrži identična pravila kao i čl. 56. Zakona o upravljanju državom imovinom, pogrešna primjena materijalnog prava nije bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

8. Pravilno sud prvog stupnja nije primijenio odredbe odredbe Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu jer je sukladno čl. 30. tog zakona propisan prethodni postupak radi utvrđenja prava vlasništva na neprocijenjenom građevinskom zemljištu koji između ostalog propisuje da radi uknjižbe prava vlasništva u skladu s čl. 29. st. 4. tog Zakona trgovačko društvo putem osobe koja je posebnim zakonom ovlaštena za obavljanje stručnih geodetskih poslova, u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona, izrađuje geodetski elaborat kojim se osniva katastarska čestica na kojoj se nalazi građevina i katastarska čestica procijenjenog zemljišta. Taj se geodetski elaborat izrađuje na temelju uvjerenja odnosno rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju ili uvjerenja odnosno rješenjem njegovih pravnih prednika kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99) odnosno koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 i 92/10). Geodetski elaborat sadrži popis katastarskih čestica koje su formirane na procijenjenim nekretninama i popis katastarskih čestica koje su formirane na neprocijenjenim nekretninama. No, tuženik u tijeku ovog postupka nije dokazao da je pokrenuo postupak propisan u tom Zakonu, a teret dokaza vezan uz navedene činjenice je bio na tuženiku.

9. Neosnovano žalitelj osporava odluku suda prvog stupnja u pogledu procijene vrijednosti nekretnina s obzirom na to da je u točkama 14. – 18. obrazloženja pobijane presude detaljno obrazloženo zašto je nastala razlika u iznosu procjene nekretnine koju je sačinilo Visoko procjeniteljsko povjerenstvo u odnosu na procjenu koju je sačinio sudski vještak I. G.. Sama činjenica da je Visoko procjeniteljsko povjerenstvo osnovano sukladno čl 17. do 20. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, „Narodne novine“ broj 78/15, ne znači da predmetno tijelo svoje procjene ne obavlja sukladno pravilima koja su propisana kako u tom zakonu tako i u Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina, „Narodne novine“ broj 105/15. U konkretnom slučaju, obje su procjene izvršene korištenjem poredbene metode sukladno čl. 35. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina koji propisuje da se za izvođenje poredbenih cijena koriste kupoprodajne cijene onih nekretnina koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja sukladno čl. 19. toga Pravilnika. Ako se na području u kojem je smještena procjenjivana nekretnina ne pronalazi dovoljan broj kupoprodajnih cijena tada se za izvođenje poredbenih cijena mogu koristiti kupoprodajne cijene iz drugih poredbenih područja koje s procjenjivanom nekretninom

pokazuju

dovoljno

podudarna

obilježja.

U čl. 19. je propisano da korištene poredbene cijene, približne vrijednosti zemljišta i poredbeni pokazatelji izgrađenih katastarskih čestica (faktori zgrade i faktori prihoda) svojim obilježjima katastarske čestice dokazuju dovoljnu podudarnost s obilježjima procjenjivane katastarske čestice ako razlike u vrijednosti korištenih dodataka i odbitaka za interkvalitativno izjednačenje ne prelazi 40% izlazne vrijednosti. Naime, Visoko procjeniteljsko povjerenstvo je svoj nalaz i mišljenje dalo uzimajući u obzir zemljište unutar granica građevinskog područja naselja P., dok je sudski vještak korištenjem iste poredbene metode koristio dvije jeftinije nekretnine iz P. i jednu iz V.. Stoga ovaj sud u potpunosti prihvaća shvaćanje suda prvog stupnja koji je poklonio vjeru kao stručnom i relevantnom Procjembenom elaboratu koji je izradilo Visoko procjeniteljsko povjerenstvo Z. jer je korištena poredbena metoda i poredbene nekretnine s područja Grada P. te su dani jasni razlozi za korištenje upravo tih poredbenih nekretnina odnosno da se radi o nekretninama koje po položajnim i drugim obilježjima odgovaraju zemljištu koje se procjenjuje.

10. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu.

11. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da da tuženik svojim žalbenim navodima iznosi proturječne argumente kada ističe „Indikativno je da troškovi vještačenja nisu ušli u dosuđene troškove koje tuženik mora platiti…,“ jer je trošak vještačenja predujmio tuženik pa isti troškovi nisu niti mogli biti dosuđeni tužitelju. Upravo stoga je i osnovano sud prvog stupnja dosudio tužitelju naknadu za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o nalazu i mišljenju vještaka a nije mu dosudio i naknadu troškova za vještačenje.

12. Sukladno odredbi čl. 368. ZPP-a, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. njezine izreke.

Zagreb, 14. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec