Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-229/2019.-24.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski su u Kutini (OIB: 69359602385) po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J., OIB: iz K., B. J. 15, kojeg zastupa odvjetnik Z. K. iz K., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: iz Z., M. c. 69, kojeg zastupaju punomoćnici iz o. d. G.&G. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 24. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.- dalje: ZPP) 14. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj: 151-50- 4195166 koji su 19. lipnja 2007. sklopili tužitelj Ž. J. iz K., B. J. J. 15, kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d., M. c. 69, Z., kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,20 % godišnje.
II Nalaže se tuženiku R. A. d.d., M. c. 69, Z., OIB 53056966535 da tužitelju Ž. J. iz K., B. J. J. 15 isplati iznos od 2.497,19 kn (dvije tisuće šesto četiristo devedeset i sedam kuna i devetnaest lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena,
- na iznos od 0,01 kn od 1.9.2007. do isplate,
- na iznos od 0,02 kn od 1.11.2007. do isplate,
- na iznos od 51,50 kn od 1.12.2007. do isplate,
- na iznos od 50,31 kn od 1.1.2008. do isplate,
- na iznos od 50,23 kn od 1.2.2008. do isplate,
- na iznos od 49,73 kn od 1.3.2008. do isplate,
- na iznos od 49,54 kn od 1.4.2008. do isplate,
- na iznos od 47,33 kn od 1.5.2008. do isplate,
- na iznos od 70,82 kn od 1.6.2008. do isplate.
- na iznos od 70,12 kn od 1.7.2008. do isplate,
- na iznos od 67,36 kn od 1.8.2008 .do isplate,
- na iznos od 65,82 kn od 1.9.2008. do isplate,
- na iznos od 64,97 kn od 1.10.2008. do isplate.
- na iznos od 68,46 kn od 1.11.2008. do isplate,
- na iznos od 63,35 kn od 1.12.2008. do isplate,
- na iznos od 65,82 kn od 1.1.2009. do isplate,
- na iznos od 64,62 kn od 1.2.2009. do isplate,
- na iznos od 63,06 kn od 1.3.2009. do isplate,
- na iznos od 98,33 kn od 1.4.2009. do isplate,
- na iznos od 95,55 kn od 1.5.2009. do isplate,
- na iznos od 90,73 kn od 1.6.2009. do isplate,
- na iznos od 86,52 kn od 1.7.2009. do isplate,
- na iznos od 83,82 kn od 1.8.2009. do isplate,
- na iznos od 81,30 kn od 1.9.2009. do isplate,
- na iznos od 78,11 kn od 1.10.2009. do isplate,
- na iznos od 74,42 kn od 1.11.2009. do isplate,
- na iznos od 72,21 kn od 1.12.2009. do isplate,
- na iznos od 69,72 kn od 1.1.2010. do isplate,
- na iznos od 67,41 kn od 1.2.2010. do isplate,
- na iznos od 63,80 kn od 1.3.2010. do isplate,
- na iznos od 61,58 kn od 1.4.2010. do isplate,
- na iznos od 57,80 kn od 1.5.2010. do isplate,
- na iznos od 54,63 kn od 1.6.2010. do isplate,
- na iznos od 54,34 kn od 1.7.2010. do isplate,
- na iznos od 49,74 kn od 1.8.2010. do isplate,
- na iznos od 47,68 kn od 1.9.2010. do isplate,
- na iznos od 43,00 kn od 1.10.2010. do isplate,
- na iznos od 38,06 kn od 1.11.2010. do isplate,
- na iznos od 35,52 kn od 1.12.2010. do isplate,
- na iznos od 32,98 kn od 1.1.2011. do isplate,
- na iznos od 27,41 kn od 1.2.2011. do isplate,
- na iznos od 23,27 kn od 1.3.2011. do isplate,
- na iznos od 18,38 kn od 1.4.2011. do isplate,
- na iznos od 13,87 kn od 1.5.2011. do isplate,
- na iznos od 9,99 kn od 1.6.2011. do isplate,
- na iznos od 3,95 kn od 1.7.2011. do isplate, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.418,75 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 14.2.2022. do isplate, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 19.6.2007. ugovor o kreditu br. 151-50-4195166, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 15.069,58 CHF.
Odredbom članka 2 ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20 % godišnje. Nadalje tužitelj navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.
Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž.7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je R. d.d u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. , a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
Pozivajući se na odredbu članka 502 c ZPP-a tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu br. 151-50-4195166 koji su 19. lipnja 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci tuženika o kamatnim stopama, a preko ugovorene kamatne stope od 5,20 % godišnje, te da se tuženiku naloži da mu na ime razlike kamate isplati iznos od 2.497,19 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je tužbeni zahtjev za utvrđenje postavljen protivno odredbi članka 187. ZPP-a.
Vezano za točku 1. tužbenog zahtjeva nije jasno zašto bi tužitelj imao pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu, pozivajući se na odluke VTSRH i VSRH.
Tužba se temelji na pogrešnom tumačenju Zakona o zaštiti potrošača i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13. Tuženik je kamate naplatio na temelju valjanog ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi. Ako tužitelj smatra da ga je promjenom kamatne stope tuženik oštetio, onda je tužitelj dužan to i dokazati.
Nadalje tuženik navodi da tužitelju nije učinjena nikakva šteta i da sporna odredba nije protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti.
Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare.
3. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 19.6.2007., izvršio uvid u otplatnu tablicu – kredit, otplatni plan, pročitao Pravilnik o obračunu kamata i naknada i nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka L. J.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 19.6.2007. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 15.069,58 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita.
6. Odredbom članka 2. predmetnog ugovora propisana je kamata na kredit, promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20 % godišnje.
7. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
9. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
10. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
11. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.
12. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04.7.2013. utvrđeno je da je ovdje tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
13. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa (članak 2. ugovora), da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo.
Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
14. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. ugovora, koji je predniku tužiteljice predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu.
15. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja predstavlja odredivost cijene, a prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada tužiteljica sklapa ugovor o kreditu, cijena proizvoda je određena između ostalog i ugovorenom kamatom u visini od 5,20 % godišnje. Kako je takva kamata promjenljiva, a sama promjenljivost ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane tj. tuženika, tužitelj nakon sklapanja ugovora dolazi u situaciju u kojoj mora plaćati uslugu po posve drugoj cijeni koja je vrijedila u trenutku sklapanja ugovora.
16. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
17. Kako je odredba članka 2. predmetnog ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
18 U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom ističe se da je isti osnovan u cijelosti.
19. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Jurković.
20. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka proizlazi da je uslijed povećanja kamatne stope tijekom otplate predmetnog kredita na ime veće kamate od ugovorene plaćeno ukupno više 2.497,95 kn.
21. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, tuženik ne prigovora matematičkom izračunu vještakinje već su prigovori tuženika isključivo pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
22. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 14.5.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
Ovdje se ukazuje i na stav sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020., a prema kome zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
23. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem tužitelja i svjedoka kao nepotrebnih u ovom postupku budući da je odredbom članka 502.c ZPP-a propisan direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, te u navedenom pravcu nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak (stav izražen u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2233/2019 od 10.6.2020. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2245/17 od 20.3.2018.)
24. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 250,00 kn, sastava podneska od 11.5.2020. 250,00 kn, zastupanja na ročištu od 18.6.2020. 250,00 kn, sastava podneska od 11.3.2021. 250,00 kn, zastupanja na ročištu od 24.1.2022. 250,00 kn, na ročištu od 14.2.2022. 125,00 kn, PDV 343,75 kn, sudske pristojbe na tužbu 100,00 kn i na presudu 100,00 kn i trošak predujma financijskog vještačenja 1.500,00 kn. 25. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 14. veljače 2022.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.
Dna:
1.O. Z. K., K.
2.O. d. G.&G., Z.
